Ma je.Mos mislit.Sve je to u nasoj glavi i gotovo.Pokojnik je pokojnik i nema ga vise.Ostaju sjecanja, zajednicki dozivljaji.Psiha je cudesna stvar, svasta je sposobna napraviti, uvjeriti te u cudesa. Takav realistican san, tj. san za koji si uvjeren da je stvarnost sanjala sam kad sam ostala bez oca. Mogla sam se zakleti u sto god da sam bila budna.Sanjala sam da se budim i vidim oca kako mi se smijesi i pokriva me.Onako kako je to znao ciniti kad sam bila dijete. Sasvim normalno da sam to sanjala, pa dan ranije otisla je, nestala moja najcvrsca planina na koju sam se uvijek mogla osloniti. Sanjam ga rijetko, obicno kad sam u nekoj velikoj dilemi, kad moram neku vaznu zivotnu odluku donijeti...ako je u snu nasmijesen dobro sam odlucila, ako je namrgodjen i zabrinut znaci da grijesim.Ni ti snovi nisu mi cudni obzirom koliko sam s ocem bila bliska i oduvijek smo jako puno o svemu razgovarali.No to nije moj pokojni otac koji mi je dosao u san nesto reci...samo moja podsvijest kojoj je jasnonesto sto svijesti jos uvijek u potpunosti nije.Javlja se u liku moga oca jer je on bio najjaca i najznacajnija figura tokom mog odrastanja, moja sigurna luka, moja planina.Mislim da je to sva mudrost javljanja pokojnika u snovima.