Zdravko Mamić je novac izvlačio kroz provizije za prodaju igrača koje su isplaćivane preko off shore tvrtki. Ali evo gdje su pogriješili kada su uzimali lovu na transferima Luke Modrića, Marija Mandžukića, Eduarda...
Ovo su početničke greške zbog kojih je pala Mamićeva ekipa na izvlačenju milijuna iz Dinama...
Prošlo je osam godina otkako su Zdravko Mamić i njegova ekipa bili opet uhićeni, a suđenje je tek sad počelo. Zbog proteka vremena se i zaboravilo što im se točno stavlja na teret, predmeti su spajani, početak procesa zbog brojnih pravnih smicalica odgađan. Slučaj Dinamo 2 za koji je sada počelo suđenje u svojoj srži ima nezakonito uzimanje provizija, odnosno izvlačenje novca iz Dinama za račun Mamića. Kako su spojeni dodatni predmeti, procijenjena šteta za klub je 144 milijuna kuna ili skoro 20 milijuna eura.
24sata su detaljno proučila dio vezan za lažirane ugovore u čije razotkrivanje su tužitelji Uskoka uložili puno truda. Zdravko Mamić i njegova ekipa očito su imali toliko uhodan posao i bili sigurni u svoj model izvlačenja novca iz Dinama da su radili početničke pogreške. Sve je priznao i menadžer Nikky Vuksan, a iako obrana tvrdi da je priznao jer se boji osude u montiranom procesu, dokazi govore sasvim drugačije.
Uskok Mamića i ekipu sumnjiči da su iz kluba izvukli milijune kroz niz lažnih ugovora o posredovanju i isplaćivanja odšteta igračima kojih u stvarnosti nije bilo. U sedam godina Zdravko Mamić je s desecima off shore kompanija potpisao mnogo takvih ugovora, a te dokumente često obilježava potpuni šlamperaj.
Sve off shore kompanije su vodili ili njegov sin ili dvojac Igor Krota i Sandro Stipančić, koji su uhićeni i optuženi sa Zdravkom Mamićem.Uskokovi istražitelji su pomno detektirali te nelogičnosti kao dokaz da je postojalo zločinačko udruženje na čelu sa Zdravkom.
Primjerice, za prelazak Etta u Dinamo Mamić je potpisao isplatu 200.000 eura tvrtki Real Sports Management. Novac je trebao biti naknada za posredovanje. Samo što su se malo zaigrali, pa je off shore tvrtka poslala račun 11 dana prije nego što su s Mamićem uopće potpisali ugovor o posredovanju! Slično je bilo i s transferima Luke Modrića u Tottenham 2008. godine te Eduarda da Silve u Arsenal!
Dinamo je platio 2,2 milijuna eura tvrtki Real Sports Management jer su posredovali da Modrić ode u Tottenham. Samo što je ugovor kojim Modrić odlazi potpisan između Tottenhama i Dinama u travnju, a tvrtka koja je navodno posredovala u tom transferu osnovana je dva i pol mjeseca kasnije. Dakle, kad je Luka Modrić potpisao, oni nisu niti postojali.
Tvrtka Rasport Management dobila je 575.000 eura i 500.000 funti kao proviziju što su pomogli da Eduardo da Silva bude prodan u engleski Arsenal. Samo što je Dinamo potpisao ugovor o zastupanju s njima dva i pol mjeseca nakon što je Eduardo već otišao. Sklopili su sporazum da će pomoći transferu Eduarda u Englesku u trenutku kad je on već odavno igrao za Arsenal.
Sam Eduardo je istražiteljima tijekom izvida rekao da nikad nije čuo za tu tvrtku koja je navodno zaslužna za to što je on zaigrao za “topnike”.
No ni tu nije kraj šlamperaju u onome što Uskok smatra smišljenim kriminalom.
Kad je još kao mlad igrač Mario Mandžukić s kolegom Ivicom Vrdoljakom prešao iz NK Zagreba u NK Dinamo, tvrtka Rasport Management dobila je čak 300.000 eura. Sporazum o posredovanju je također potpisan nakon što su već obojica odjenuli plavi dres, a direktor NK Zagreba Dražen Medić je rekao kako nije bilo nikakvog posrednika u tim transferima.
Neki ugovori, kad bi bili realni, graniče sa zdravim razumom. Takav je primjer dovođenje Carlosa u Dinamo. Njegovu brazilskom klubu je Dinamo platio odštetu od 40.000 eura. A za posredovanje su dali 500.000 eura tvrtki Real Sports Management, dakle 12,5 puta više. Kao da kupite nešto za 1.600 eura, a onda prijevoz platite 20.000 eura!.
Također, iako je Davor Vugrinec bio slobodan igrač, sam je izjavio da želi igrati u Dinamu i nitko ga nije trebao nagovarati, Mamić je isplatio 600.000 eura istoj tvrtki. Njima je platio i za Matthiasa Chaga da prijeđe iz trećeligaša Metalca u Dinamo. I to enormnih 500.000 eura. Svi uključeni u taj transfer rekli su da posrednika nije bilo. To je samo dio ugovora za najzvučnija imena i s najvećim početničkim pogreškama zbog kojih je na kraju pala uigrana nogometna hobotnica
No osim plaćanja posredovanja za koje Uskok smatra da su fiktivna, postojao je drugi model.
Tvrtkama iz Emirata, Švicarske, Ujedinjenoga Kraljevstva koje su vodili Mamićev sin, Krota ili Stipančić plaćeno je još tri milijuna eura. Tim novcem su se trebali pokriti navodni dugovi prema igračima koji su prodani. Uskok je u razgovoru s igračima zaključio da novac niti su dobili niti su dugovi postojali.