Ovo su neke od naših najljepših priča o hrvatskom obrazovanju

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:14

Video: 24sata/pixsell

Mala škola velikog srca: Ona je učiteljica koja ruši predrasude

U ovom razredu i učiteljica diže ruku kad želi nešto reći - baš kao i učenici. Ali to nije obična učiteljica. Ona je Vesna Perhoč iz OŠ ‘‘Dr. Ivan Novak’’ u Macincu blizu Čakovca - učiteljica koja ruši sve predrasude.

- Svoje učenike podučavam da ne moraju vikati kako bi ih se čulo. I sama to poštujem. Podignem ruku i čekam da me primijete - kaže učiteljica. Prošle godine ispratila je razred četvrtaša koji je bio cijeli romski, a danas je u njezinu prvom razredu većina Roma, od 18 učenika njih 15.

U toj školi radi 25 godina. No njezin razred je poseban i po pristupu učenju koji učiteljica Vesna koristi.

- Netko uvijek vidi samo problem, a mi smo oni koji vidimo priliku u svemu. Moj pristup je usmjeren na dijete, uključuje bliskost koju djeca trebaju, a podučavanje ide korak po korak. Mene malci oduševljavaju. Uživam u njihovim pitanjima i odgovorima. Ne postoji ta sreća nakon što vas oni zagrle i poljube. Njihove sreće i tuge nosim i kući. To je moj život - zaključuje Vesna.

Svaki dan nastavu započinje na jednak način. Kad zvoni, đaci uzmu svoje stolce i okupe se u krugu. “Dobro jutro, prijatelji!”, uzviknu veselo.

- Prepričavaju svoje dogodovštine, osjećaje, što su radili, s kim su se družili, kako su proveli slobodno vrijeme... Prvašići su vrlo kreativni. Ponekad ispričaju što su gledali u “Dnevniku”, nekad me obavijeste kad će prema prognozama padati snijeg, neki jednostavno kažu da im se to jutro ne razgovara, neki prepričaju kako im je mama ispekla pizzu. Navikli su dijeliti samo pozitivne osjećaje i priče. Ako netko ima ozbiljniji problem, samo me pogledaju i kažu: “Učiteljice, ispričat ću ti nešto kasnije”. Znam da je to nešto intimno što žele podijeliti. Nakon toga jedni drugima šalju želje. Mališanima je u posljednje vrijeme najčešća želja “Želim ti da budeš sretan i da imaš puno ljubavi” - objašnjava Vesna Perhoč. Nakon togfa klinci počinju s igrom, ali prožetom edukativnim sadržajima, odnosno gradivom koje trebaju savladati. Učiteljica Vesna kaže da je matematiku puno lakše naučiti kroz zanimljive igre. Za nju nema prepreke. Iako mališani često ne znaju dovoljno dobro jezik, iako mnogi dolaze iz siromašnijih obitelji i doma nemaju laptope, didaktička pomagala ili knjige koje im olakšavaju učenje, Vesna uvijek nađe način da djeca postignu maksimum.

- Svako dijete ima svoj potencijal, a nama učiteljima je zadaća osjetiti koje su njihove jake strane - zaključila je.     

-----------------------------------------------------------------------

"Imamo tablete, pa više ne moramo nositi teške torbe"

Redovito sam u potrazi za dobrim obrazovnim aplikacijama koje prate pojedine nastavne sadržaje. Svaku aplikaciju najprije instaliram na vlastiti uređaj i nekoliko je dana isprobavam kako bih se uvjerila da je prikladna za učenike, a tek onda na njihove tablete. 

Objašnjava nam to učiteljica Marlena Bogdanović, čiji učenici drugog razreda Osnovne škole Tučepi u svojim torbama više ne nose teške udžbenike nego pokoju bilježnicu i pernicu, jer gradivo redovito uče uz pomoć tableta.

Učiteljica Bogdanović je u posljednjih 10-ak godina prošla brojna stručna usavršavanja kod nas i u inozemstvu, kao i on-line tečajeve obrazovnih institucija od Finske, Švedske, Njemačke, Velike Britanije, Francuske do Portugala. Vodstvo škole i roditelji podržali su njezin projekt uvođenja tableta, pa je tako mala škola u Tučepima prva koja je u Hrvatskoj dobila digitalnu nastavu bez pomoći državnih institucija.

- Kombinirani rad s tabletima te klasičnim udžbenicima i bilježnicama počeo je od prošle školske godine, kad su moji učenici postali đaci prvaci. Baš su u to vrijeme svi pisali kako su torbe prvaša neprimjereno teške, a mislim da su naši imali najlakše u Hrvatskoj. Nabavili smo 9-inčne Android tablete na koje sam instalirala pregršt besplatnih obrazovnih aplikacija i digitalne udžbenike koji nam teme iz trenutačno važećega kurikuluma te nastavnog plana i programa čine još pristupačnijima i zanimljivijima. Tako smo tiskana slova učili pisati na ploči kredom, u bilježnicama olovkom, ali smo ih tražili i na tipkovnici te zapisivali na digitalnim dokumentima. Svima su dostupne brojne besplatne aplikacije i programi koji kroz igru navode učenike da vježbaju čitati, pisati, računati – objasnila je Bogdanović.

U prosincu 2010. godine portal Teachtoday, koji prati rad europskih učitelja na odgovornom korištenju digitalnih tehnologija proglasio je Bogdanović za učiteljicu mjeseca na temelju razrednog projekta o e-sigurnosti “Učenici učenicima”. Tako su roditelji njezinih učenika znali da će uvođenje tableta u nastavu biti sigurno i pun pogodak, pa su pristali izdvojiti po 100 eura za nabavku. Cijela digitalizacija jednog razreda u Tučepima stajala oko 20.000 kuna.
Ideja je jednoglasno prihvaćena

- Roditeljima sam, prije nego što su djeca krenula u 1. razred, detaljno prezentirala zamisao, pokazala svoje stručne referencije i popis usavršavanja na ovu temu te objasnila što i kako planiram realizirati. Roditelji su pokazali razumijevanje za vrijeme u kojem živimo i priliku koja se ukazuje njihovoj djeci te su jednoglasno prihvatili ovu ideju i financirali nabavku tableta. Čak su se i roditelji drugih učenika iz drugih razreda i škola počeli zanimati za ovaj projekt nadajući se da će i njihova djeca imati prilike iskusiti nešto slično – prisjetila se ova učiteljica razredne nastave početaka. No roditelje žalosti da će se djeca, kad prijeđu u više razrede, vratiti klasičnom učenju iz tiskanih udžbenika.

Do tada ova agilna učiteljica neprestalno osuvremenjuje nastavu, pa je nedavno svojim đacima uvela i paket za škole Google Classroom, kroz koji učenici dobiju sigurno i zaštićeno virtualno okružje za vježbu pravilnog sastavljanja i međusobnog slanja mailova, rad na zajedničkim dokumentima i projektima. Učenici su, dodaje Bogdanović, oduševljeni i digitalnim kvizovima pomoću kojih kroz igru riješe na desetke zadataka iz matematike, a njima ponavljaju i provjeravaju usvojeno gradivo i iz ostalih predmeta. Svaki školski sat na tabletima provedu 10 minuta, nakon čega obvezno uslijedi jednako toliko vježbi istezanja. Bogdanović od učenika traži da se nakon sjedenja za računalima obavezno bave sportom.

- I sama volim stalno učiti, usvajati nove vještine. Mislim da dijete u meni nikad nije odraslo. Znam da će, ako se meni nešto sviđa i ako mi je zabavno, to veseliti i moje učenike. Ne mogu raditi svari koje me osobno ne vesele i koje su mi dosadne, ni za kakav novac. Iako sam dobitnica različitih lokalnih, nacionalnih i europskih priznanja, moja najveća nagrada i priznanje su ponos i podrška obitelji i učenika - poručila je Bogdanović.

-----------------------------------------------------------------------

Učenici vole povijest jer uče o Azri te o Rolling Stonesima...

Povijest je super zanimljiva disciplina, tu ima svega: od trovača, ubojica, ljubitelja ljudi pa do svakakvih vladara i zbog toga je zanimljiv školski predmet.

Moraš se uistinu ‘potruditi’ da povijest učiniš dosadnom. Tvrdi to Matija Lucić, profesor povijesti u osječkoj Prvoj gimnaziji, koji je zbog svojeg pristupa izučavanju povijesnih tema vrlo popularan među učenicima.

- Svi učenici kojima predajemo u srednjoj školi na fakultetima će se suočiti sa seminarima koje će trebati znati i predstaviti, ocjena će im ovisiti o tome, a moja obveza je pripremiti ih na to, uvježbati ih da nastupaju pred publikom i ohrabriti ih u pričanju svoje priče. Stoga ne želim da moji učenici štrebaju imena i godine jer o tome sve znaju Google, knjige i knjižnice. Želim da kad pročitaju neku vijest znaju povezati uzroke i posljedice. Evo, primjerice, zašto tjerati učenike da štrebaju nešto što postoji snimljeno kamerom, poput ubojstva kralja Aleksandra u Marseilleu? Kad im pustite tih nekoliko minuta filma na kojima se sve vidi, to jako utječe na sat i postavlja se čitav niz etičkih pitanja - kaže Lucić.

Učenici obožavaju njegove sate povijesti jer na njima raspravljaju o The Rolling Stonesima, Azri, hipijevskom pokretu, odlaze na terensku nastavu, šetaju osječkom Tvrđom ili Europskom avenijom.

- Na mojim predavanjima ima puno humora, raspravljamo o temama koje smatram bliskim njihovim životnim interesima, ja im dajem odgovor, a oni pitaju. Buntovništvo hipijevskog pokreta ili politički angažman Azre su glazbeni stilovi jako daleko od onoga što oni sada slušaju, ali pričom o tome motiviram im na istraživanje - priča Matija Lucić.

Slično razmišlja i njegov kolega iz osječke Treće gimnazije, Vedran Ristić, koji je zbog inovativnog pristupa nastavi također popularan među učenicima.

- Poanta je aktivirati učenike i puno se bolje uči ako učenici aktivno obrađuju tu građu nego da ju memoriraju. Težim uvijek postavljati zadatke koji će ih aktivirati, u kojima trebaju izraziti svoje mišljenje, nešto evaluirati, povijesnu ličnosti ili povijesni događaj. Učenici zapravo uopće nemaju predodžbu da oni mogu o nečemu imati svoje mišljenje. O Josipu Jelačiću, Aleksandru Makedonskom ili o nekoj temi. E sad, ako ih uspijem aktivirati, onda sve te činjenice koje nauče puno bolje zapamte kad ih upotrijebe u nekoj raspravi. Imali smo vrlo dojmljivih rasprava. Raspravljali smo o tome tko je najuspješniji hrvatski kralj, o atomskoj bombi, trebaju li bivše kolonijalne sile plaćati odštetu svojim kolonijama, je li Njemačka krivac za Prvi svjetski rat? Nekad se iznenadim koliko se učenici uspiju zagrijati za rasprave o takvim temama koje se produže i na odmor, čak i na sljedeći sat - govori Vedran.

Prema Vedranovim riječima, nastavni program je prenatrpan suhoparnim činjenicama koje su u suprotnosti s kurikulom koji traži aktivnost, analizu i sintezu. 

- Nažalost, još imamo tu situaciju da su programi državne mature i natjecanja iz povijesti tako postavljeni da se štreba i uči napamet, a s druge strane, imamo taj kurikulum koji zahtijeva sve ovo o čemu pričam. Povijest ne bi smjela biti bubanje činjenica. Profesor povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu Neven Budak je jednom rekao da njemu ne trebaju učenici koji uspješno riješe državnu maturu, jer smatra da učenici koji mogu dosta toga dobro memorirati ne jamče da će time biti i dobri povjesničari i istraživači - objašnjava Ristić.

Prema riječima ovog profesora, njegova obveza i odgovornost su upuštati se u pojašnjavanje svake, pa i osjetljivije teme, poput Domovinskog rata. Učenici pokazuju jako veliki interes za suvremenim temama i naša odgovornost je upuštati se u te priče, jer ako profesori to ne naprave, onda će učenici baratati samo s informacijama koje nađu na internetu, koje nisu uvijek objektivne. Idealan cilj ovakvog pristupa je da se kroz razvoj kritičkog mišljenja nauče oduprijeti zlouporabama povijesti koje će uvijek biti prisutne kad se govori o Domovinskom ratu, Drugom svjetskom ratu...

Profesor Matija Lucić nastoji gradivo koje obrađuje uvijek predstaviti na različit način.

- Vrlo je važno neprestano učenike držati budnima za tematiku koju radimo, ali to ne znači da im treba podilaziti. Kod odgovaranja me zanima njihovo mišljenje i razumijevanje događaja, a ne da bubaju godine i nepotrebne činjenice - rekao nam je osječki nastavnik Lucić.