Ovo su mjesta na koja ne smiju žene, ali ni ženske životinje...

Sveta Gora, odnsno Atos, grčki je poluotok površine 390 kvadratnih kilometara i je najveće područje na svijetu na koje ne smiju stupiti žene, ali niti ženske životinje. Zabrana potječe još iz srednjeg vijeka.

Ipak, 2008. na područje Svete Gore ušlo je oko 500 prosvjednika među kojima su bile i žene. Oni su prosvjedovali jer smatraju da manastiri prisvajaju javne površine. Policija je tada prioćila da će možda protiv šest žena koje su ušla u prostor Svete Gore pokrenuti sudski postupak.

Prema grčkim propisima, žene koje uđu na taj prosot mogu dobiti kaznu zatvora od dva do 12 mjeseci. Feminističke grupe su tražile ukidanje takvog zakona, a isto je od Grčke tražio i Europski parlament 2002. i 2003. no bez uspjeha.

Ako netko želi posjetiti planinu Atos mora prvo poslati kopiju putovnice uredu za hodočasnike koji dopušta dolazak najviše stotinu pravoslavnih i deset nepravoslavnih posjetitelja. Oni mogu tri noći ostati u jednom od 20 samostana na poluotoku. Žene smiju pak ostati samo u najbližoj luci. Sveta Gora smatra se jednim velikim samostanom i najednostavniji način čuvanja celibata je bio da se zabrani pristup ženama.

No postoji i još jedan razlog koji je vezan uz pravoslavnu tradiciju. Jedno od vjerovanja kaže da je Djevicu Mariju na putu za Cipar vjetar skrenuo s kursa i da se iskrcala na Svetu Goru. Mjesto joj se toliko svidjelo da se molila svome Sinu da ga pretvori u njezin vrt. Tada se začuo glas: "Neka ovo mjesto bude tvoje nasljeđe i tvoj vrt, raj i nebo spasenja za one koji traže spasenje." Od tog trenutka planina je posvećena kao vrt Majke Božje u koji nije dozvoljen pristup drugim ženama.

Jedine pripadnice ženskog roda na Svetoj Gori su trenutno mačke koje drže iz praktičnih razloga, da love miševe te kokoši koje legu jaja od čijih se žutanjaka rade boje.  

Ženama je zabranjen pristup i u hram Sabarimal u Indiji. To je ženama zabranjeno već 400 godina. No zadnje vrijeme na sudovima u Indiji vode se postupci kojima se traži ukidanje zakona. U hram ne smiju žene stare između deset i pedeset godina odnsno u periodu menstrualnog ciklusa. 

Žene se ne smiju niti penjati na planinu Omine u Japanu koja je pod zaštitom UNESCO-a. Točnije žene smiju hodati nekim planinarskim rutama, ali im je zabranjeno popeti se i ući u hram na vrhu planine.

Riječ je o zastarjelom vjerovanju prema kojem bi žene svojom zavodljivom prirodom mogle odvući muške hodočasnike od njihovih asketskih zadataka. Iako žene danas teško netko bude spriječio da uđu u hram, lokalno stanovništvo na to i dalje ne gleda baš blagonaklono pa se turistkinjama ne preporuča da pokušavaju "pomicati granice".  

U ulici Herbertstrasse u crvenoj četvrti Hamburga St. Pauli na jednom znaku piše: "Zabranjen ulazak mlađima od 18 godina i ženama". U toj istoj ulici rade prostitutke, njih oko 250.

U vrijeme nacionalsocijalizma prostitucija je bila strogo zabranjena, ali je nisu mogli zabraniti u spomenutoj ulici. Kako nitko ne bi vidio što se događa u Herbertstrasse, još 1933. godine su izgrađene barijere na oba kraja. Znakovi da u ulicu ne smiju žene i djeca postavljeni su 1970-ih.