Ovo je cijeli dokument Vatikana o Međugorju i 'ukazanjima'!

Vatikan je uz blagoslov pape Franje Međugorju dodijelio status 'Nulla Osta' (Nihil Obstat). To znači da potiču odlazak vjernika i crkvena hodočašća u Međugorje, ali ne ulaze u pitanje navodnih ukazanja te upozorava vjernike da ne idu u Međugorje zbog 'navodnih vidioca', već zbog Kraljice mira.

Ovo je cijeli dokument Vatikana o Međugorju

DIKASTERIJ ZA NAUK VJERE

„Kraljica Mira“

Nota o duhovnom iskustvu vezanom za Međugorje

1. Stigao je trenutak da se zaključi duga i složena povijest oko duhovnih fenomena Međugorja. Radi se o povijesti koju su pratila mimoilazna mišljenja biskupa, teologa, povjerenstava i analitičara.

Zaključci koji se izriču u ovoj Noti smještaju se u kontekst onoga što je određeno važećim Normama za postupanje u razlučivanju navodnih nadnaravnih fenomena (Dikasterij za nauk vjere, 17. svibnja 2024.; dalje u tekstu: Norme). Stoga je perspektiva ove analize znatno drukčija od one korištene u ranijim studijama.

Važno je odmah na početku razjasniti da zaključci ove Note ne podrazumijevaju prosudbu o moralnom životu navodnih vidjelaca. S druge strane, treba se prisjetiti da, kada se prepozna djelovanje Duha za dobro Naroda Božjega „usred” nekog duhovnog iskustva od svoga početka do danas, karizmatski darovi (gratiae gratis datae) – koji bi mogli biti povezani s tim iskustvom – da bi mogli djelovati ne zahtijevaju nužno moralnu savršenost uključenih osoba.

2. Iako u sveukupnosti poruka povezanih s ovim duhovnim iskustvom nalazimo mnogo pozitivnih elemenata koji pomažu shvatiti poziv Evanđelja, pojedine bi poruke – prema mišljenju nekih – predstavljale proturječja ili bi bile povezane sa željama ili interesima navodnih vidjelaca ili drugih osoba. Ne može se isključiti da se to moglo dogoditi u manjem broju poruka i ta nas činjenica podsjeća na ono što kazuju Norme ovog Dikasterija: da se takvi fenomeni „katkad čine povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima, s nepreciznim izrazima s teološkoga gledišta ili s interesima koji nisu posve legitimni” (Norme, br. 14). Ovo ne isključuje mogućnost kakve pogreške „prirodnoga reda koja nije nastala zbog zle namjere, nego zbog subjektivne percepcije fenomena” (ibid., čl. 15,2°). Kao primjer takvog nepreciznog mističnog jezika i u konačnici netočnog s teološkog gledišta, među porukama vezanima uz Međugorje (usp. Raccolta completa dei messaggi della Regina della Pace. „Vi supplico: convertitevi!“, [Camerata Picena, Ancona, 2024.]; u nekim slučajevima prijevod je poboljšan nakon usporedbe s originalnim tekstom) možemo spomenuti izdvojen izraz „vas moj Sin, jedan i trojstveni, ljubi” (2. studenoga 2017.). Nije neobično da se u mističnim tekstovima koji žele izraziti prisutnost cijelog Trojstva u misteriju utjelovljene Riječi upotrebljavaju neprikladne riječi poput ovih. U ovom slučaju, treba razumjeti da se u Sinu koji je postao čovjekom manifestira ljubav jednog i trojstvenoga Boga (usp. Dikasterij za nauk vjere, “Trinità Misericordia”. Lettera al Vescovo di Como circa l’esperienza spirituale legata al Santuario di Maccio [Villa Guardia], 15. srpnja 2024.). Uz to, čitatelj će imati na umu da svaki put kad se u ovoj Noti spominju Gospine „poruke”, to uvijek znači „navodne poruke”.

Kako bismo razlučili događaje povezane s Međugorjem primarno uzimamo u obzir postojanje jasno provjerenih plodova i analizu navodnih marijanskih poruka.

Plodovi

3. Neposredan učinak fenomena povezanih s Međugorjem bio je veliki i rastući broj štovatelja u cijelome svijetu i brojnih osoba koje onamo hodočaste iz najrazličitijih krajeva.

Pozitivni se plodovi nadasve očituju u promicanju zdrave prakse vjerničkog života, u skladu s tradicijom Crkve. U kontekstu Međugorja, to se odnosi kako na one koji su bili daleko od vjere tako i na one koji su do tada površno prakticirali vjeru. Mjesto je posebno po velikom broju takvih plodova: brojna obraćenja, učestali povratak sakramentalnoj praksi (euharistija i sakrament pomirenja), brojna zvanja za svećenički, redovnički i bračni život, produbljivanje vjerničkog života, intenzivnija molitvena praksa, brojna pomirenja supružnika te obnova bračnog i obiteljskog života. Valja spomenuti da se takva iskustva događaju nadasve u kontekstu hodočašća na mjesta povezana s prvotnim događajima, radije nego tijekom susreta s „vidiocima“ radi prisustva navodnim ukazanjima.

4. Intenzivan svakodnevni pastoral u župi Međugorje povećao se zbog „međugorskog fenomena“. U župi možemo svakodnevno promatrati molitvu različitih dijelova krunice, svetu misu (uz brojna slavljenja čak i za vrijeme običnih dana u tjednu), klanjanje Presvetom Oltarskom Sakramentu, brojne ispovijedi. Izvan župne crkve se nalaze dva križna puta, velika dvorana za katehezu i kapelica klanjanja. Osim uobičajenog sakramentalno – duhovnog života, u Međugorju se odvijaju različite redovne aktivnosti, primjerice godišnji seminari različitih vrsta, Festival mladih (Mladifest), duhovne vježbe za svećenike, za bračne parove, organizatore hodočašća te za voditelje centara mira i molitvenih skupina.

Desetljećima župa Međugorje također nastavlja biti važna destinacija za hodočasnike. Za razliku od drugih mjesta štovanja povezanih s ukazanjima čini se da osobe idu u Međugorje nadasve kako bi obnovile svoju vjeru, radije nego zbog nekih preciznih i konkretnih razloga; zabilježena je čak i prisutnost grupa pravoslavnih kršćana i muslimana.

5. Mnogi su vjernici otkrili svoje zvanje za svećeništvo ili za posvećeni život u kontekstu „međugorskog fenomena“. Priče tih osoba su vrlo raznolike, ali se pronalaze u istom duhovnom iskustvu osjećajući se pozvanima da na ovakav način slijede Isusa. Neki su otišli u Međugorje kako bi spoznali volju Božju u svom životu, neki samo iz znatiželje ili ne vjerujući uopće. Potom, određeni broj osoba izvješćuje da su primili milost zvanja uz jaku želju da se sasvim predaju Bogu dok su bili na brdu navodnih ukazanja, a drugi u klanjanju pred Presvetim.

Mnogim se osobama život promijenio nakon što su prihvatile međugorsku duhovnost u svojoj svakodnevici (poruke, molitvu, post, klanjanje, svetu misu, ispovijed…) i zbog toga se odlučili za svećeničko ili redovničko zvanje. Neki osjećaju da su u Međugorju primili konačnu potvrdu zvanja koje je sazrijevalo već neko vrijeme. Također, ima mnogo slučajeva otkrića posebnih zvanja izvan Međugorja, ali u kontekstu grupa inspiriranih duhovnošću i čitanjem knjiga povezanih s ovim iskustvom.

Mnogo je istinskih obraćenja osoba udaljenih od Boga i od Crkve, koje su iz života obilježenog grijehom prešli u radikalne egzistencijalne promjene vođene Evanđeljem. U kontekstu Međugorja izvješćuje se i o brojnim ozdravljenjima.

Mnogi su drugi otkrili ljepotu kršćanskog života. Međugorje je za mnoge postalo mjesto koje je Bog izabrao za obnovu njihove vjere: ima dakle onih koji ovo mjesto doživljavaju kao novi početak svog duhovnog puta. U drugim slučajevima mnogi su uspjeli prebroditi svoje duhovne krize zahvaljujući iskustvu Međugorja. Drugi izvješćuju o želji koja se rodila u kontekstu Međugorja, da se daruju duboko u službu Bogu u poslušnosti prema Crkvi ili s većom zauzetošću u životu vjere u vlastitoj župi. U međuvremenu su u mnogim zemljama u cijelome svijetu nastale brojne grupe marijanske pobožnosti i molitve koje su nadahnute duhovnim iskustvom Međugorja. Također, nikle su i karitativne inicijative vezane uz različite zajednice i udruge, posebice one koje se brinu za siročad, ovisnike o drogama, alkoholičare, mlade s različitim problemima, osobe s invaliditetom.

Od posebnog značaja je prisutnost mnogih mladih, mladih parova i odraslih koji u Međugorju preko Gospe nanovo otkrivaju kršćansku vjeru, to iskustvo ih usmjerava prema Kristu u Crkvi. Svjedočanstvo snažne prisutnosti mladih u Međugorju su godišnji Festivali mladih (Mladifest).

Osim ovih konkretnih plodova, mjesto se doživljava kao prostor velikog mira, sabranosti, iskrene i duboke pobožnosti koja se brzo i lako širi.

Zaključno se može sažeti da su plodovi povezani s ovim duhovnim iskustvom pozitivni i da su se s vremenom odvojili od iskustva navodnih vidjelaca. Njih se više ne doživljava kao središnje posrednike “međugorskog fenomena”, usred kojeg Duh Sveti čini mnoge lijepe i pozitivne stvari.

Središnji vidovi poruka

Kraljica Mira

6. Iako Gospa za sebe najčešće upotrebljava ime Majke, prema različitim nazivima (Majka Crkve, Majka Božja, Majka pravednih, Majka svetih, itd.), najoriginalniji naslov je „Kraljica Mira” (usp. poruka od 16. lipnja 1983.). Ovaj naslov nudi teocentričnu i vrlo bogatu viziju mira, prema kojoj mir ne znači samo odsustvo rata već ima duhovno, obiteljsko i društveno značenje. Doista, mir o kojem je riječ ostvaruje se ponajprije zahvaljujući molitvi, ali se širi i misionarskom zauzetošću. Jedno od prevladavajućih obilježja duhovnosti koja proizlazi iz poruka je pouzdanje u Boga putem potpunog pouzdanja u Mariju, da bi bili oruđe mira u svijetu. Poruke o ovoj temi su brojne. Ovdje donosimo neke od njih:

„Draga djeco, došla sam k vama i predstavila se kao Kraljica Mira jer me šalje moj Sin. Želim vam, draga djeco, pomoći. Pomoći vam da dođe mir“ (10. kolovoza 2012.).

„Mir, mir, mir i samo mir! Mir mora zavladati između Boga i čovjeka, ali i između ljudi” (26. lipnja 1981.).

„Draga djeco! Bez molitve nema mira. Zato vam kažem, draga djeco, molite pred križem za mir” (6. rujna 1984.).

„Sve vas pozivam da odgovorno molite za mir. Molite, draga djeco, dok mir ne zavlada svijetom i dok mir ne zavlada u srcima ljudi i u srcima sve moje djece. Budite moji nositelji mira u ovom nemirnom svijetu, budite moj živi znak, znak mira“ (5. kolovoza 2013.).

„Draga djeco! Danas vas sve, koji ste čuli moju poruku mira, pozivam da je s ozbiljnošću i s ljubavlju ostvarite u životu. Mnogo je onih koji misle da puno čine pričajući o porukama, a ne žive ih. Ja vas, draga djeco, pozivam na život i na promjenu svega onoga što je u vama negativno, da se sve pretvori u pozitivno i u život” (25. svibnja 1991.).

„Griješite kad u budućnost gledate misleći samo na ratove, kazne i zlo. Ako stalno mislite na zlo, već ste na putu da ga sretnete. Za kršćanina postoji samo jedan stav prema budućnosti: nada u spasenje. Vaš je zadatak prihvatiti božanski mir, živjeti ga i širiti“ (10. lipnja 1982.).

„Današnji svijet živi usred jakih napetosti i hoda na rubu katastrofe. Može se spasiti samo ako nađe mir, ali mir može imati samo povratkom Bogu“ (15. veljače 1983.).

„Ovdje sam se predstavila kao Kraljica Mira da vam svima kažem da je mir potreban za spasenje svijeta. Samo u Bogu se nalazi istinska radost iz koje proizlazi istinski mir. Zato tražim obraćenje“ (16. lipnja 1983.).

„Nosite mir u vašim srcima. Njegujte ga kao cvijet koji je potreban vode, nježnosti i svjetlosti” (25. veljače 2003.).

Mir koji izvire iz ljubavi

7. Ovaj mir nije sam sebi svrha niti izražava najvišu kršćansku vrijednost. To je plod življene ljubavi koja je najveća i najljepša vrlina. Riječ je o ljubavi koja se prepušta ljubavi Božjoj i izražava se u bratskoj ljubavi koja izbjegava svađe, ne sudi i oprašta:

„Ljubite jedni druge. Budite braća među sobom i izbjegavajte svaku svađu“ (25. prosinca 1981.). „Draga djeco! I danas vas želim pozvati na oprost. Opraštajte, djeco moja! Opraštajte drugima, opraštajte sebi“ (13. ožujka 2010.). „Draga djeco! Ovo je vrijeme zahvalnosti. Danas od vas tražim ljubav, ne tražite greške i krivnje u drugima i ne sudite ih” (4. svibnja 2020.).

Ova ljubav, koja nam omogućuje donijeti mir u svijet, također podrazumijeva ljubav za one koji nisu katolici. Istina je, ne radi se o predlaganju sinkretizma ili tvrdnji da su „sve religije jednake pred Bogom”. Ipak, sve su osobe ljubljene. Ovo se najbolje razumije u ekumenskom i međureligijskom kontekstu Bosne i Hercegovine, obilježene strašnim ratom s jakim religijskim elementima.

„Vi ste na zemlji podijeljeni, ali svi ste moja djeca. Muslimani, pravoslavci, katolici, svi ste jednaki pred mojim Sinom i preda mnom. Svi ste moja djeca. To ne znači da su sve religije jednake pred Bogom, ali ljudi jesu. Međutim, nije dovoljno pripadati Katoličkoj Crkvi da bi bili spašeni: potrebno je poštivati volju Božju […]. Kome je malo dano, od njega će se malo tražiti“ (20. svibnja 1982.). “Vi niste pravi kršćani ako ne poštujete svoju braću koja pripadaju drugim religijama” (21. veljače 1983.). Ipak, ne zaboravlja se na nužnost da „očuvate pod svaku cijenu katoličku vjeru za sebe i za svoju djecu” (19. veljače 1984.).

Kralj Mira

8. Naslov „Kraljica Mira” odgovara onome „Kralj Mira” koji se pripisuje Isusu:

„Pozivam vas, draga djeco, da vaš život bude sjedinjen s Njim. Isus je Kralj Mira i samo On vam može dati mir koji tražite. Ja sam s vama i prikazujem vas na poseban način Isusu” (25. prosinca 1995.). „U svojim rukama imam malog Isusa – Kralja mira” (25. prosinca 2002.). „S velikom radošću vam nosim Kralja Mira da vas On blagoslovi svojim blagoslovom” (25. prosinca 2007.).

Samo Bog

9. Poruke pružaju snažnu teocentričnu viziju duhovnog života i često pozivaju na pouzdano predanje Bogu koji je ljubav:

„Draga djeco! Danas vas pozivam na potpuno predanje Bogu. Sve što činite i sve što posjedujete predajte Bogu, da On zagospodari u vašem životu kao Kralj svega […] ne bojte se” (25. srpnja 1988.).

„Draga djeco! Danas vas pozivam da ovaj tjedan živite po riječima: JA LJUBIM BOGA! Draga djeco, ljubavlju ćete postići sve, pa i ono što mislite da je nemoguće” (28. veljače 1985.).

„Draga djeco! Pozivam vas na potpuno predanje Bogu. Neka sve što posjedujete bude u rukama Božjim. Tako, samo tako ćete imati radost u srcu. Dječice, radujte se u svemu što imate. Bogu zahvaljujte jer je sve dar Božji vama. Tako ćete u životu moći zahvaljivati za sve i otkriti Boga u svemu, i u najmanjem cvijetu” (25. travnja 1989.).

10. U svjetlu svega navedenog, možemo prepoznati srž poruka u kojima Gospa ne stavlja samu sebe u središte već se pokazuje da je sasvim usmjerena prema našem sjedinjenju s Bogom:

„Eto, zato sam s vama, da vas poučim i približim Božjoj Ljubavi” (25. svibnja 1999.).

„Vas pozivam da ljubite najprije Boga, Stvoritelja vaših života, a onda ćete i u svima Boga prepoznati i ljubiti” (25. studenoga 1992.).

„Ja sam s vama i pred Bogom zagovaram svakoga od vas, da bi se vaše srce otvorilo Bogu i ljubavi Božjoj” (25. ožujka 2000.).

„Vas sve pozivam da rastete u Božjoj ljubavi kao cvijet koji osjeti tople zrake proljeća” (25. travnja 2008.).

„Nemojte se pokolebati u vjeri i pitati zašto jer mislite da ste sami i ostavljeni, već otvorite vaša srca, molite i čvrsto vjerujte i tada će vaše srce osjetiti Božju blizinu i da vas Bog nikada ne napušta i da je u svakom trenutku kraj vas” (25. prosinca 2019.).

11. Zato Marija poziva na susret s Bogom koji je uvijek prisutan u svakodnevnom životu:

„Tražite znakove i poruke, a ne vidite da vas Bog poziva svakim jutarnjim izlaskom sunca da se obratite i vratite na put istine i spasenja” (25. rujna 1998.). „Neka vam pšenična polja govore o milosrđu Božjem prema svakom stvorenju” (25. kolovoza 1999.). „Bog vas želi spasiti i šalje vam poruke preko ljudi, prirode i mnogih stvari koje vam mogu samo pomoći da shvatite da trebate mijenjati smjer svoga života” (25. ožujka 1990.).

Kristocentričnost

12. Marijin se zagovor i djelovanje pokazuju jasno podređeni Isusu Kristu koji je autor milosti i spasenja u svakoj osobi:

„Napose, dječice, jer vas želim povesti bliže Isusovu Srcu. Dječice, zato vas danas pozivam na molitvu posvećenja Isusu, mom dragom Sinu, da bi svako vaše srce bilo njegovo” (25. listopada 1988.). „Ne dopustite da vas zavede sjaj svijeta. Otvorite se svjetlu Božanske Ljubavi, Ljubavi moga Sina. Odlučite se za njega: On je Ljubav, On je Istina“ (2. svibnja 2016.). „Pozivam vas, draga djeco, danas zato što ste se udaljili od Isusa, jer ste stavili u drugi plan Isusa i zanemarili ste Ga. Zato vas pozivam da se odlučite za Njega i da stavite Isusa na prvo mjesto u vašem životu“ (24. travnja 2017.). „Želim vas obnavljati i voditi svojim Srcem Srcu Isusovu, koje i danas za vas trpi i poziva vas na obraćenje” (25. listopada 1996.). „Samo ako se približite Isusu shvatit ćete neizmjernu ljubav koju ima za svakog od vas” (25. veljače 1998.). “[I danas] vas sve pozivam da vaša srca plamte što žešćom ljubavlju prema Raspetome i ne zaboravite da je iz ljubavi prema vama dao svoj život kako biste vi bili spašeni” (25. rujna 2007.).

13. Marija zagovara, ali Krist je onaj koji daje snagu. Stoga, čitavo se njezino majčinsko djelovanje sastoji u tome da nas potakne da idemo ka Kristu.

“[Jer će] vam On dati snage i radosti u ovo vrijeme. Ja sam vam mojim zagovorom [i molitvom] blizu” (25. studenoga 1993.). „Moje ruke vam pružaju moga Sina koji je Izvor bistre vode. On će oživjeti vašu vjeru i očistiti vaša srca” (2. listopada 2014.). „Otvorite srca i predajte svoj život Isusu da On djeluje preko vaših srdaca i učvrsti vas u vjeri” (23. svibnja 1985.).

Marija govori ponizno o svojim riječima u odnosu na Vječnu Riječ, čije nas riječi života djelotvorno preobražavaju: „Draga djeco! Ja vam govorim kao Majka: jednostavnim riječima […]. A moj Sin, koji je od vječne sadašnjosti, On vam govori riječima života i sije ljubav u otvorena srca” (2. listopada 2017.).

Djelovanje Duha Svetoga

14. Mnoge poruke pozivaju na prepoznavanje važnosti traženja pomoći od Duha Svetoga:

„Ljudi griješe kada se utječu samo svecima da bi nešto tražili. Važno je moliti se Duhu Svetom da siđe na vas. Tko njega ima, ima sve” (21. listopada 1983.).

„Počnite zazivati Duha Svetoga svaki dan. Najvažnije je moliti se Duhu Svetom. Kada Duh Sveti siđe na vas, tada se sve mijenja i postaje vam jasno” (25. studenoga 1983.).

„Prije Mise treba moliti Duha Svetoga. Molitve Duhu Svetom trebaju uvijek pratiti Misu“ (26. studenoga 1983.).

“Ljudi mole na pogrešan način. Odlaze u crkve i svetišta da bi tražili neku materijalnu milost. Malobrojni, naprotiv, traže dar Duha Svetoga. Najvažnija stvar za vas je iskati da siđe Duh Sveti jer ako imate dar Duha Svetoga imate sve” (29. prosinca 1983.).

Poziv na obraćenje

15. U porukama se stalno pojavljuje poziv za napuštanje svjetovnog načina života i pretjerane navezanosti na zemaljska dobra, zajedno s čestim pozivima na obraćenje, što otvara mogućnost pravoga mira u svijetu. Čini se da je obraćenje srž Gospine poruke: „Draga djeco! Danas vas pozivam na obraćenje. To je najvažnija poruka koju sam ovdje dala” (25. veljače 1996.).

„Moje srce gori ljubavlju za vas. Jedina riječ koju želim reći svijetu je ova: obraćenje, obraćenje. Kažite to svoj mojoj djeci. Samo molim obraćenje“ (25. travnja 1983.).

„Draga djeco! Danas vas sve želim oviti svojim plaštem i povesti sve prema putu obraćenja. Draga djeco, molim vas dajte Gospodinu svu svoju prošlost, sve zlo koje se nataložilo u vašim srcima” (25. veljače 1987.).

„Ne možete reći da ste obraćeni, jer vaš život mora postati svakidašnje obraćenje” (25. veljače 1993.).

„Probudite se iz umornog sna vaše duše i recite Bogu svom snagom ‘Da’. Odlučite se na obraćenje i svetost” (25. ožujka 2001.).

„Obraćajte se dječice, i kleknite u tišini vašega srca. Stavite Boga u središte vašega bića” (25. svibnja 2001.).

„Draga djeco! I danas vas s velikom radošću u svom srcu pozivam na obraćenje […]. Bog želi obratiti čitav svijet i pozvati ga na spasenje i put prema Njemu koji je početak i konac svakog bića” (25. lipnja 2007.).

Težak teret zla i grijeha

16. Istovremeno je prisutno ustrajno poticanje da se ne podcijeni težina zla i grijeha i da se uzme s velikom ozbiljnošću Božji poziv na borbu protiv zla i protiv utjecaja Sotone. Potom, drugi učestali poziv je onaj da se ne bojimo pred kušnjama. Navješćuje se, ovisno o slučaju, da je sadašnjost vrijeme milosti i vrijeme kušnje. Ovaj posljednji element je izražen, povremeno, i vrlo jakim tonovima: posvuda je očaj, sve ruši itd., i povezan je nadasve s manjkom vjere i udaljenošću od Boga velikog dijela ljudi. Odatle se rađa poziv da se Bogu prikažu sve patnje i teškoće kako bi donijele plodove milosti i unutarnje utjehe:

„Ja ne plačem samo zato što je Isus umro. Plačem zato što je Isus umro dajući svoju krv do posljednje kapi za sve ljude, ali mnoga moja djeca ne žele izvući iz toga ikakvu korist” (1. travnja 1983.).

„Okrenite se, draga djeco, i vidjet ćete koliki je grijeh zavladao ovom zemljom. Zato molite da Isus pobijedi” (13. rujna 1984.).

„Draga djeco! Znate da sam vam obećala oazu mira, a ne znate da pokraj oaze postoji pustinja, gdje sotona vreba i želi iskušati svakog od vas. Draga djeco, samo molitvom možete pobijediti svaki utjecaj sotone na svome mjestu [gdje živite]. Ja sam s vama, ali vam ne mogu oduzeti vaše slobode” (7. kolovoza 1986.).

„U koje god mjesto ja idem, a sa mnom je i moj Sin, tamo me dostigne i sotona. Dopustili ste, a da toga niste bili svjesni, da u vama prevlada i vama zagospodari […]. Ne predajte se, djeco moja! Obrišite s moga lica suze koje prolijevam promatrajući što činite. Pogledajte oko sebe! Nađite vremena da se približite Bogu u Crkvi. Dođite u kuću vašeg Oca. Nađite vremena da se okupite u obitelji i da od Boga molite milost. […] Ne gledajte prijezirno siromaha koji vas moli za koru kruha. Ne tjerajte ga od vašeg punog stola. Pomozite mu! I Bog će vama pomoći […]. Vi ste, djeco moja, sve ovo zaboravili. Tome je pridonio i sotona. Ne predajte se! […]. Neću vas dalje prekoravati; želim vas umjesto toga pozvati još jednom na molitvu, na post i na pokoru“ (28. siječnja 1987.).

„Draga djeco, danas vas na poseban način pozivam na molitvu i odricanje jer, sada kao nikad, sotona želi […] zavarati što više ljudi na putu smrti i grijeha. Zato, draga djeco, pomozite da moje Bezgrešno Srce zavlada u svijetu grijeha” (25. rujna 1991.).

„Ne dopustite da vas Sotona razvlači i radi od vas što hoće. Pozivam vas da budete odgovorni i odlučni i posvetite Bogu svaki dan” (25. siječnja 1998.).

„Sada kao nikad prije sotona želi ugušiti svojim zaraznim vjetrom mržnje i nemira čovjeka i njegovu dušu. U mnogim srcima nema radosti jer nema Boga ni molitve. Mržnja i rat rastu iz dana u dan. Pozivam vas, dječice, počnite iznova sa zanosom hod svetosti i ljubavi, jer ja sam radi toga došla među vas. Budimo skupa ljubav i praštanje za sve one koji znaju i hoće ljubiti samo ljudskom ljubavlju, a ne onom neizmjernom Božjom ljubavlju” (25. siječnja 2015.).

17. Gospa ukazuje na priliku za okončanje rata, ali to zahtjeva suradnju kršćana darom njihovih života. Ovo podrazumijeva snažan poziv na odgovornost:

„Pričate, a ne živite: zato, dječice, i ovaj rat tako dugo traje. Pozivam vas da se otvorite Bogu i da u svom srcu živite s Bogom […]. Draga djeco, ne mogu vam pomoći ako ne živite Božje zapovijedi, ako ne živite Misu, ako se ne klonite grijeha” (25.listopada 1993.). Ipak, četiri mjeseca kasnije izriče zahvalnost naglašavajući iznova vrijednost suradnje vjernika: „Svi ste mi pomogli da se što prije završi ovaj rat” (25. veljače 1994.). Važnost sudjelovanja vjernika se pojavljuje i u drugim kontekstima: „Svi trebate svojim životom i svojim primjerom raditi na širenju spasenja” (25. svibnja 1996.).

Molitva

18. Na ovom je putu molitva temeljena. U porukama je poticaj na molitvu stalan i uporan:

„Pozivam vas iznova da se odlučite za molitvu, jer ćete molitvom moći živjeti obraćenje. Svaki će od vas, u jednostavnosti, postati sličan djetetu koje je otvoreno ljubavi Očevoj” (25. srpnja 1996.).

„[I danas] vas pozivam da kratkim i žarkim molitvama ispunite vaš dan. Kad molite vaše srce je otvoreno i Bog vas ljubi posebnom ljubavlju i daje vam posebne milosti. Zato iskoristite ovo milosno vrijeme i posvetite ga Bogu više nego ikad do sada” (25. srpnja 2005.).

19. Zajedno s molitvom često se pojavljuje poziv na post, ali je protumačen kao dobrovoljni prinos uz druge tjelesne žrtve: „Ako ste u poteškoći ili u potrebi, dođite k meni. Ako nemate snage postiti o kruhu i vodi možete se odreći drugih stvari. Osim hrane, bilo bi dobro odreći se televizije, jer ste nakon gledanja televizijskih programa rastreseni i ne možete moliti. Također se možete odreći alkohola, cigareta i drugih užitaka. Sami znate što trebate učiniti” (8. prosinca 1981.).

Misa kao središte

20. Molitva vjernika svoj vrhunac nalazi u Euharistijskom slavlju:

„Misa je najuzvišeniji oblik molitve. Nikad nećete uspjeti shvatiti veličinu Mise” (13. siječnja 1984.). „Draga djeco! I danas vas na poseban način želim pozvati na Euharistiju. Neka Misa bude centar vašeg života! Posebno, draga djeco, neka Euharistija bude u vašim obiteljima: obitelj mora ići na Svetu Misu i slaviti Isusa. Isus mora biti središte vašeg života!“ (15. lipnja 2018.). „Sveta Misa, dječice, neka vam ne bude običaj nego život, živeći svaki dan svetu Misu osjetit ćete potrebu za svetošću” (25. siječnja 1998.). „Ne zaboravite da je u Euharistiji koja je srce vjere moj Sin uvijek s vama. Dolazi vam i lomi kruh s vama jer, djeco moja, radi vas je umro, uskrsnuo i iznova dolazi” (2. svibnja 2016.).

21. Poruka koja slijedi dobro naglašava manju vrijednost samih ukazanja u odnosu na Euharistiju, golemo duhovno blago:

„Bliže sam vam tijekom Mise nego tijekom ukazanja. Mnogi hodočasnici bi željeli bili prisutni u sobici ukazanja i zato se tiskaju oko župnog ureda. Kada se budu gurali pred tabernakulom kao sada pred župnim uredom razumjet će sve, razumjet će prisutnost Isusovu, jer pričestiti se je više nego biti vidjelac“ (12. studenoga 1986.).

Bratsko zajedništvo

22. Međugorska duhovnost nije individualistička. S jedne strane, živi se posebice u zajedničkim događajima kao što su hodočašća i molitveni susreti; s druge strane, u porukama je, zajedno s molitvom, stalno prisutan poziv na konkretnu bratsku ljubav koja prati, daruje, služi, oprašta i koja je blizu siromasima.

„To je jedina istina i to je istina koju vam je moj Sin ostavio. Ne trebate je puno razmatrati. Od vas se traži […] da ljubite i dajete” (2. siječnja 2015.).

„Pozivam vas, dječice, da u ovo vrijeme vidite kome je potrebna vaša duhovna ili materijalna pomoć. Svojim primjerom, dječice, bit ćete ispružene Božje ruke, koje čovječanstvo traži” (25. veljače 1997.).

„Odaberite potom jedan dan u tjednu i posvetite ga siromasima i bolesnima: nemojte ih zaboraviti“ (23. siječnja 1984.).

„Draga djeco! Pozivam vas na ljubav prema bližnjemu, na ljubav prema onomu od koga vam dolazi zlo. Tako ćete ljubavlju moći prosuditi nakane srdaca. Molite i ljubite, draga djeco: ljubavlju možete učiniti i ono što mislite da je nemoguće” (7. studenoga 1985.).

„Draga djeco! Danas vas pozivam na ljubav, koja je Bogu odana i ugodna. Dječice, ljubav sve prihvaća, sve što je tvrdo i gorko, radi Isusa koji je ljubav. Zato, draga djeco, molite Boga da vam dođe u pomoć […]. Bog može oblikovati vaš život i vi ćete rasti u ljubavi. Slavite Boga, dječice, HVALOSPJEVOM LJUBAVI (1Kor 13), da bi ljubav Božja mogla rasti iz dana u dan do svoje punine” (25. lipnja 1988.).

„Vi tražite od moga Sina da vam bude milostiv, a ja vas pozivam na milosrđe. Tražite od njega da vam bude dobar i da vam prašta, a koliko vremena ja molim vas, svoju djecu, da praštate i volite sve ljude koje susrećete” (2. ožujka 2019.).

Vid zajedništva u Međugorju proizlazi i u redovitom isticanju temeljne važnosti obitelji u kršćanskom životu: „Draga djeco! Molim vas da počnete mijenjati svoj život u obitelji. Neka obitelj bude skladni cvijet koji ja želim dati Isusu. Draga djeco, svaka obitelj neka bude zauzeta u molitvi, a želim da se jednoga dana vide i plodovi u obitelji. Samo tako ću vas sve, kao latice, pokloniti Isusu u ostvarenju planova Božjih” (1. svibnja 1986.).

23. Ova duhovnost zasigurno uključuje i eklezijalnu dimenziju, odnosno dimenziju zajedništva sa čitavom Crkvom, s pastirima te osobito sa Svetim Ocem:

„Dobro izvršavajte svoje dužnosti i činite ono što Crkva traži od vas.“ (2. veljače 1983.). „Ja molim svoga Sina da vam kroz ljubav udijeli zajedništvo po njemu, jedinstvo među vama, jedinstvo između vas i vaših pastira. Moj Sin vam se uvijek iznova daruje preko njih i obnavlja vašu dušu. To nemojte zaboraviti” (2. kolovoza 2014.). „Molim vas kao svoju djecu: mnogo molite za Crkvu i za njene službenike, vaše pastire, da Crkva bude onakva kakvu je moj Sin želi: bistra kao izvorska voda i puna ljubavi” (2. ožujka 2018.). „Molite za mog preljubljenog Svetog Oca, molite za njegovu misiju“ (17. kolovoza 2014.).

Radost i zahvalnost

24. Međugorska je duhovnost radosna, slavljenička i uključuje poziv da se živi radost nasljedovanja Krista, zahvaljujući i za male, lijepe stvari u životu:

„Draga djeco, pozivam vas na otvorenost Bogu. Vidite, dječice, kako se priroda otvara i daje život i plod, tako i ja vas pozivam na život s Bogom i potpuno predanje Njemu. Dječice, ja sam s vama i neprestano vas želim uvoditi u radost života. Želim da svatko od vas otkrije radost i ljubav koja se nalazi samo u Bogu i koju samo Bog može dati” (25. svibnja 1989.).

„Draga djeco, danas vas pozivam da Bogu zahvaljujete za sve darove koje ste otkrili tijekom svog života, i za najmanji dar koji ste osjetili. Ja zahvaljujem s vama i želim da svi osjetite radost darova, i da Bog bude sve svakome od vas” (25. rujna 1989.).

„Molite, dječice, da vam molitva postane život. Tako ćete u vašem životu otkriti mir i radost koju Bog daje onima koji su otvorena srca prema Njegovoj ljubavi” (25. kolovoza 2007.).

„Tko moli, dječice, osjeća slobodu djece Božje i radosna srca služi na dobro bratu čovjeku. Jer Bog je ljubav i sloboda. Zato, dječice, kad vas žele staviti u okove i vama se služiti to nije od Boga, jer Bog je ljubav i daje Svoj mir svakom stvorenju” (25. listopada 2021.).

„Pronađite u prirodi mir i otkrit ćete Boga Stvoritelja kome ćete moći zahvaljivati za sva stvorenja” (25. srpnja 2001.).

„Želim da svaki od vas bude sretan ovdje na zemlji” (25. svibnja 1987.).

„Draga djeco! Molite i obnovite vaše srce da bi dobro koje ste posijali rodilo plodom radosti” (25. veljače 2024.).

„Trebam vas ujedinjene s mojim Sinom, jer želim da budete sretni” (2. svibnja 2015.)

Svjedočanstvo vjernika

25. U porukama se također nalaze žurni pozivi na osobno svjedočanstvo. Općenito je riječ o pozivima na svjedočenje vjere i ljubavi životom. U tome se može sažeti međugorska misionarska poruka. U tom pogledu, u mjesečnim porukama župi, Gospa se često obraća vjernicima nazivajući ih “apostoli moje ljubavi”:

„Draga djeco, kao Majka vas molim da ustrajete kao moji apostoli […]. Molim da po mome Sinu svjedočite ljubav Nebeskog Oca. Djeco moja, dana vam je velika milost da budete svjedoci ljubavi Božje. Danu odgovornost ne shvaćajte olako. Ne žalostite moje majčinsko Srce. Kao Majka želim se pouzdati u svoju djecu, u svoje apostole” (2. studenoga 2012.).

„Apostoli moje ljubavi, djeco moja, vi budite kao zrake sunca koje toplinom ljubavi moga Sina griju sviju oko sebe. Djeco moja, svijetu su potrebni apostoli ljubavi” (2. listopada 2018.).

Osobito je lijepa poruka koja potiče na to da se pridaje manje važnosti spektakularnim znakovima, već da se ono u što se vjeruje očituje vlastitim životom: „Vi od mene tražite znak kako bi se vjerovalo u moju prisutnost. Znak će doći. Ali vi to ne trebate: vi sami morate biti znak za druge“ (8. veljače 1982.).

Život vječni

26. U mnogim porukama je snažan poziv da se probudi želja za rajem i stoga da se traži krajnji smisao egzistencije u životu vječnom:

„Draga djeco, danas vas sve želim pozvati da se svaki od vas odluči za Raj” (25. listopada 1987.). „Bog me šalje da vam pomognem i da vas povedem prema raju, koji je vaš cilj” (25. rujna 1994.). „Želim od vas napraviti prelijepi buket spreman za vječnost” (25. srpnja 1995.). „Bez Njega nema budućnosti ni radosti, a iznad svega nema vječnog spasenja” (25. travnja 1997.). „Odlučite se za svetost, dječice, i mislite na raj” (25. svibnja 2006.). „U vašem srcu rodit će se želja za nebom. Radost će zavladati u vašem srcu” (25. kolovoza 2006.). „Vi ste toliko slijepi i navezani na zemaljske stvari i mislite na zemaljski život. Bog me je poslao da vas vodim prema vječnom životu” (25. listopada 2006.). „Ne zaboravite da ste putnici na putu prema vječnosti” (25. studenoga 2006.). „Ne zaboravite da ste prolazni kao cvijet u polju” (25. siječnja 2007.). „Ne zaboravite da ste prolaznici na ovoj zemlji” (25. prosinca 2007.). „Sve je prolazno dječice, samo je Bog neprolazan” (25. ožujka 2008.). „Želim, dječice, da se svaki od vas zaljubi u vječni život koji je vaša budućnost” (25. siječnja 2009.).

Potrebna pojašnjenja

27. Sveukupnost poruka ima veliku vrijednost i drukčijim riječima izriče trajne pouke Evanđelja. Mali broj poruka se odaljava od ovih tako pozitivnih i poučnih sadržaja i čini se da čak dolazi do toga da im proturječe. Treba biti pozoran kako tih nekoliko zbunjujućih elemenata ne bi zasjenilo ljepotu cjeline.

Kako bi se izbjeglo da ovo blago Međugorja bude kompromitirano, nužno je razjasniti neke moguće zabune koje mogu dovesti do toga da manje grupe iskrive dragocjen prijedlog ovog duhovnog iskustva, nadasve ako se poruke čitaju parcijalno.

Ovo nas dovodi dotle da se prisjetimo još jednog odlučujućeg načela: kada se prepozna djelovanje Duha Svetoga usred nekog duhovnog iskustva, to ne znači da je sve ono što pripada tom iskustvu lišeno svake nepreciznosti, nesavršenosti ili moguće zabune. Valja se iznova prisjetiti da se ovi fenomeni “katkad čine povezanima sa zbunjujućim ljudskim iskustvima, s nepreciznim izrazima s teološkoga gledišta ili s interesima koji nisu posve legitimni” (Norme, br. 14). To ne isključuje mogućnost kakve pogreške “prirodnoga reda koja nije nastala zbog zle namjere, nego zbog subjektivne percepcije fenomena” (ibid., čl. 15,2°).

Vjernici moraju biti oprezni i razboriti u tumačenju i širenju navodnih poruka. Kako bismo sada pružili usmjerenje ukazujemo na neke poruke koje treba razmotriti s posebnom brigom, premda mnoge od njih mogu biti primjereno shvaćene u svjetlu sveukupnosti poruka.

Prijekori i prijetnje

28. U nekim se slučajevima čini kao da Gospa pokazuje neku razdraženost jer se nisu slijedile neke njezine upute; upozorava tako na prijeteće znakove i na mogućnost da se više ne ukazuje, iako se kasnije poruke nastavljaju bez prekida:

„Došla sam posljednji put pozvati svijet na obraćenje. Ubuduće se više neću ukazivati na zemlji. Ovo su moja posljednja ukazanja“ (2. svibnja 1982.).

„Požurite s obraćenjem. Kad se očituje obećani znak na brdu, bit će prekasno“(2. rujna 1982.).

„Danas vas pozivam posljednji put. Sad je korizma i vi kao župa u korizmi možete se pokrenuti za ljubav mome pozivu. Ako to ne učinite, ne želim vam upućivati poruke” (21. veljače 1985.).

Ove poruke se trebaju primiti samo kao poziv da se ne odgađa ili kasni s obraćenjem, imajući na umu ono što kaže sveti Pavao: „Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa” (2Kor 6,2).

Zapravo, jedna od poruka pruža ispravno svjetlo za primjereno tumačenje onih koje smo citirali:

„Oni koji predviđaju katastrofe su lažni proroci. Oni kažu: ‘U toj godini, u taj dan biti će katastrofa’. Ja sam uvijek govorila da će kazna doći ako se svijet ne obrati. Zato pozivam sve na obraćenje. Sve ovisi o vašem obraćenju“ (15. prosinca 1983.).

Poruke župi

29. Postoje i drugi izrazi koji riskiraju da budu protumačeni na pogrešan način, kako se događa u porukama župi. Čini se kao da u njima Gospa želi kontrolu nad detaljima duhovnog i pastoralnog puta – zahtjevi dana posta ili upute o posebnim obvezama za različita liturgijska vremena – odajući tako dojam da se želi staviti na mjesto redovitih župnih tijela. Ponekad proizađe, kako vidimo u porukama koje slijede, „posebna briga” koju Gospa želi vršiti nad župom, sve do toga da prekorava kako se njezine pastoralne upute ne slušaju:

„Draga djeco! Ja sam ovu župu na poseban način izabrala i želim je voditi. U ljubavi je čuvam i želim da svi budete moji. Hvala vam što ste se večeras odazvali. Želim da uvijek budete u što većem broju sa mnom i mojim Sinom. Ja ću svakog četvrtka reći posebnu poruku za vas” (1. ožujka 1984.).

„Draga djeco! Sutra navečer (na svetkovinu Pedesetnice) molite za Duha istine. Posebno vi iz župe, jer vama je potreban Duh istine da možete prenositi poruke onakve kakve jesu, ne dodajući im ni oduzimajući bilo što, onako kako sam ja kazala” (9. lipnja 1984.).

„Draga djeco! Ovih dana (Došašća) vas pozivam na obiteljsku molitvu. U ime Božje ja sam više puta davala poruke, ali me niste slušali. Ovaj Božić će vam biti nezaboravan samo ako prihvatite poruke koje vam upućujem” (6. prosinca 1984.).

„Draga djeco! Želim vam upućivati poruke i zato vas danas pozivam da proživljavate i prihvatite moje poruke. Draga djeco, volim vas i na poseban način sam izabrala ovu župu koja mi je milija nego ostale, gdje sam rado boravila, kad me je Svevišnji slao. Zato vas pozivam: prihvatite me, draga djeco, da bi i vama bilo dobro. Slušajte moje poruke!“ (21. ožujka 1985.).

„Danas je dan kada sam vam željela prestati upućivati poruke, jer me pojedinci nisu prihvatili. Župa se je pokrenula, i želim vam davati poruke kao nikada [ni u jednom mjestu] u povijesti, od nastanka svijeta” (4. travnja 1985.).

Takvi ponavljajući poticaji upućeni župljanima su razumljiv izraz snažne ljubavi navodnih vidjelaca prema njihovoj župnoj zajednici. Ipak, Gospine poruke ne mogu preuzeti redovito mjesto župnika, pastoralnog vijeća i sinodalno djelovanje zajednice u odlukama koje su predmet zajedničkog razlučivanja, zahvaljujući kojem župa raste u razboritosti, bratskom slušanju, poštivanju drugih i u dijalogu.

Neprestano inzistiranje na slušanju poruka

30. Osim čestih poticaja vjernicima u župi, općenito se čini da Gospa promiče tako ustrajno slušanje njezinih poruka da se ponekad taj poziv ističe više nego sam sadržaj poruka: „Draga djeco! Niste svjesni poruka koje vam preko mene Bog šalje. Daje vam velike milosti, a vi ne shvaćate” (8. studenoga 1984.). „Niste svjesni svake poruke koju vam dajem“ (15. studenoga 1984.). Ovime se riskira da se kod vjernika stvore ovisnost i pretjerana očekivanja, što bi na kraju zasjenilo središnju važnost objavljene Riječi.

Ustrajavanje se stalno pojavljuje. Na primjer: „Živite moje poruke” (18. lipnja 2010.). „Živite moje poruke“ (25. lipnja 2010.). „Živite ove poruke koje vam dajem kako bih vam mogla dati nove poruke” (27. svibnja 2011.). „Slijedite moje poruke […] obnavljajte moje poruke” (17. lipnja 2011.). „Prihvatite moje poruke i živite moje poruke” (24. lipnja 2011.).

U nekim porukama, poput iduće, inzistiranje postaje žurno: „Draga djeco, i danas vas Majka radosno poziva: budite moji nosioci, nosioci mojih poruka u ovom umornom svijetu. Živite moje poruke, odgovorno ih prihvaćajte. Draga djeco, molite sa mnom za moje planove koje želim ostvariti” (30. prosinca 2011.).

Ovaj poticaj, koji se prilično često ponavlja, vjerojatno proizlazi iz ljubavi i velikodušnog žara navodnih vidjelaca koji su se, u dobroj volji, bojali da će Majčini pozivi na obraćenje i mir biti ignorirani. Ovo ustrajavanje postaje još problematičnije kada se poruke odnose na zahtjeve za koje nije vjerojatno da su nadnaravnog porijekla, kao kada Gospa daje naredbe o datumima, mjestima, praktičnim vidovima i donosi odluke o običnim pitanjima. Iako poruke ovog tipa nisu česte u Međugorju, pronalazimo nekoliko onih koje se mogu objasniti jedino polazeći od osobnih želja navodnih vidjelaca. Sljedeća poruka je jasan primjer takvih zastranjujućih poruka:

„5. kolovoza slavi se drugo tisućljeće moga rođenja […]. Molim vas da se intenzivno pripremite s tri dana […]. U ovim danima ne radite“ (1. kolovoza 1984.).

Razumno je da vjernici, koristeći se razboritošću i zdravim razumom, ne shvaćaju ozbiljno ove detalje i ne pridaju im pažnju. Valja se uvijek prisjećati da se u ovom, kao i u drugim duhovnim iskustvima i navodnim nadnaravnim fenomenima, pozitivni i poučni elementi miješaju s elementima koje treba zanemariti, ali to ne smije dovesti do podcjenjivanja bogatstva i dobra prijedloga Međugorja u cjelini.

Gospa daje ispravnu vrijednost svojim porukama

31. Zapravo, sama Gospa poziva da se njezine poruke relativiziraju. Uistinu, jasno potvrđuje što moramo slušati: Evanđelje. Gospa često traži da se slušaju njezine poruke, ali istovremeno ih podređuje neusporedivoj vrijednosti objavljene Riječi u Svetom pismu. O tome su sljedeće opomene vrlo oštre i postaju središnji kriterij stava kojeg treba zauzeti prema porukama:

„Nemojte tražiti izvanredne stvari, radije uzmite Evanđelje, čitajte ga i sve će vam biti jasno” (12. studenoga 1982.).

„Zašto postavljate toliko pitanja? Svi su odgovori u Evanđelju” (19. rujna 1981.).

„Ne vjerujte lažljivim glasovima koji vam govore o lažnim stvarima, lažnom sjaju. Vi se, djeco moja, vratite Pismu!” (2. veljače 2018.).

32. Gospin poziv na čitanje Svetog pisma je jedan od najčešće ponavljanih zahtjeva:

„Draga djeco! Danas vas pozivam da u svojim kućama svaki dan čitate Bibliju: neka bude na vidljivom mjestu, da vas uvijek potiče da je čitate i da molite” (18.listopada 1984.). „Stavite, dječice, Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji i čitajte ga i živite” (25. kolovoza 1996.). „Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u svojoj obitelji, čitajte ga, razmišljajte i učite kako Bog ljubi svoj narod” (25. siječnja 1999.). „Pozivam vas, da čitajući Sveto pismo obnovite molitvu u svojim obiteljima” (25. rujna 1999.). „Ne zaboravite, dječice, čitati Sveto pismo. Stavite ga na vidljivo mjesto i svjedočite svojim životom da vjerujete i živite Riječ Božju” (25. siječnja 2006.). „Čitajte, meditirajte Sveto pismo i riječi u njemu napisane neka vam budu život“ (25. veljače 2012.). „Stavite Sveto pismo na vidljivo mjesto u vašim obiteljima i čitajte ga” (25. siječnja 2014.). „Djeco moja, čitajte knjigu Evanđelja. To je uvijek nešto novo, to je ono što vas veže uz moga Sina koji je rođen da donese riječi života svoj mojoj djeci” (2. studenoga 2019.).

33. S druge strane, sama Gospa potvrđuje da je svjedočanstvo kršćana, više nego poruke, pravo svjetlo za svijet:

„Želim da budete zauzeti u proživljavanju i prenošenju poruka. Napose, draga djeco, želim da budete svi Isusov odsjaj koji će svijetliti ovom nevjernom svijetu koji korača u tami. Želim da svi budete svjetlo svima i da u svjetlu svjedočite” (5. lipnja 1986.).

34. Tako treba prepoznati da su poruke kojima Gospa neprestano traži slušanje, naposljetku, njezini uporni pozivi na obraćenje, na povratak Kristu, meditiranje njegove Riječi, na molitvu i traženje mira. Ništa nas od ovoga ne udaljava od Evanđelja i ne odvlači nam pozornost s njega. Dakle, nisu vjerni pravom duhu Međugorja oni koji su previše usredotočeni na izvanredne stvari i na navodne Gospine poruke te ne ulažu svoje vrijeme i svoje snage u molitvu s Riječju Božjom, u klanjanje Kristu, u služenje braći i u izgradnju mira posvuda.

Gospino „samouzdizanje“

35. Poruke koje pripisuju Mariji izraze „moj plan” ili „moj projekt” također predstavljaju određenu problematiku: „Svaki je od vas važan u mom planu spasenja” (25. svibnja 1993.). „Dječice, ne zaboravite da ste važni u mom planu spasenja čovječanstva” (25. lipnja 2022.). „Pozivam vas da molite […] za moje planove” (1. listopada 2004.). „I večeras vas pozivam da molite za moje planove […] i moje projekte“ (2. rujna 2005.).

Ovi bi izrazi mogli zbuniti. U stvari, sve što Marija čini je uvijek u službi Gospodinova projekta i njegovog božanskog plana spasenja. Marija nema vlastiti plan za svijet i za Crkvu. Posljedično se ove poruke mogu tumačiti samo u ovom smislu: Gospa potpuno preuzima Božje planove, do te mjere da ih izražava kao svoje.

36. U tom pravcu, posebna se pozornost traži oko moguće neprikladne upotrebe riječi “posrednica” u odnosu na Mariju. Premda je istinito da se u cjelini poruka vidi kako se sve pripisuje Isusu Kristu, dok Marija surađuje svojim majčinskim zagovorom, ipak se pojavljuju određeni izrazi koji se ne čine usklađeni s ovom cjelinom: „Ja sam posrednica između vas i Boga” (17. srpnja 1986.). „Želim biti spona između vas i nebeskog Oca, vaša posrednica” (18. ožujka 2012.).

Korišten na ovaj način, izraz „posrednica” bi doveo do pogrešnog pripisivanja Mariji mjesta koje pripada jedino i isključivo Sinu Božjemu koji je postao čovjekom. To bi bilo u suprotnosti onome što tvrdi Sveto pismo kada kaže da je samo jedan „posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, koji sebe samoga dade kao otkup za sve“ (1 Tim 2,5-6). S druge strane, ove navodne poruke ne uspijevaju dobro izraziti, kako je pojašnjavao sveti Ivan Pavao II, da je Marijina suradnja „posredništvo, podređeno“ onom Kristovom (usp. Redemptoris Mater 39), na način da „niti što oduzima niti što nadodaje dostojanstvu i djelotvornosti Krista, jedinoga Posrednika“ (Lumen gentium 62).

Ipak, u istoj poruci od 18. ožujka 2012. jasno proizlazi da ovo posredništvo ne zasjenjuje Kristovo jedinstveno posredništvo: radi se samo o „majčinskom zagovoru” za nas: „Draga djeco! Dolazim među vas jer želim biti vaša majka, vaša zagovornica”.

S nama prema Kristu

37. Valja podsjetiti da sveukupnost poruka ima jak teocentričan i kristološki naglasak. Neke od poruka nude pomoć u tom smislu, jer ističu Marijin majčinski zagovor kao ključ njezine specifične i uvijek podređene uloge. Posebno su jasne sljedeće poruke u kojima Marija pokazuje da ona niti može niti hoće zamijeniti Isusa Krista:

„Ja ne raspolažem izravno božanskim milostima, ali dobivam od Boga sve što zaištem svojom molitvom“ (31. kolovoza 1982.).

„Molite i preko molitve susretnite se s mojim Sinom, da vam On da snagu, da vam On da milost” (23. lipnja 2017.)

„Odlučite se za Isusa, odlučite se i idite zajedno s Njime u budućnost […]. Sve vas želim voditi svome Sinu […]. Odlučite se za Njega, stavite ga na prvo mjesto u svome životu” (22. lipnja 2012.).

„Živeći moje poruke, želim vas dovesti svome Sinu. Svih ovih godina u kojima sam zajedno s vama moj je prst uperen prema mome Sinu, prema Isusu, jer vas sve želim dovesti k Njemu” (28. prosinca 2012.).

Sljedeća poruka se može smatrati sažetkom Evanđeoskog prijedloga preko Međugorja:

„Želim vas sve što više približiti Isusu i njegovom ranjenom srcu, da biste mogli shvatiti neizmjernu ljubav koja se darovala za svakog od vas. Zato, draga djeco, molite da bi iz vaših srdaca potekao izvor ljubavi na svakog čovjeka, i na onog koji vas mrzi i prezire; tako ćete Isusovom ljubavlju moći pobijediti svu bijedu u ovom žalosnom svijetu, koji je bez nade za one koji ne poznaju Isusa” (25. studenoga 1991.).

Posljedično, bitno je biti pozorni na ono što nas sveukupnost događanja u Međugorju podsjeća o poukama Evanđelja, ne upirući pogled u detalje nego u velike poticaje koji se pojavljuju u Gospinim porukama. U njihovom svjetlu, neke manje važne ili manje jasne tekstove treba čitati razborito.

Zaključci

38. Putem nihil obstat o duhovnom događaju, vjernici su „ovlašteni da ga se pridržavaju na razborit način” (Norme, čl. 22, §1: usp. Benedikt XVI, Verbum Domini 14). Iako ovo ne podrazumijeva izjavu o nadnaravnom karakteru fenomena o kojem je riječ (usp. Norme, čl. 22, §2), i podsjećajući da vjernici nisu obvezni vjerovati u njega, nihil obstat upućuje da potonji mogu primiti pozitivan poticaj za svoj kršćanski život preko ovog duhovnog prijedloga i dopušta javno štovanje. Takva odluka je moguća ukoliko su se mogli zabilježiti mnogi pozitivni plodovi usred nekog duhovnog iskustva, a da se u Narodu Božjem nisu raširili negativni ili rizični učinci.

Procjena obilnih i raširenih plodova koji su tako lijepi i pozitivni ne podrazumijeva proglašenje navodnih nadnaravnih događaja autentičnima, već se samo ističe da „usred” ovog duhovnog fenomena Međugorja Duh Sveti plodonosno djeluje za dobro vjernika. Dakle, poziva se cijeniti i širiti pastoralnu vrijednost ovog duhovnog prijedloga (usp. Norme, br. 17).

Osim toga, pozitivna procjena većine međugorskih poruka kao poučnih tekstova ne podrazumijeva proglašenje izravnog nadnaravnog porijekla. Posljedično, kada se spominju Gospine „poruke”, to se mora uvijek razumjeti kao „navodne poruke”.

39. Elementi prikupljeni u ovoj Noti omogućuju prepoznati da su ispunjeni uvjeti da se nastavi s odlukom nihil obstat. Mostarsko-duvanjski biskup izdat će odgovarajući dekret. Apostolski vizitator s posebnom ulogom za župu Međugorje, koji će nastaviti obnašati povjerene mu funkcije, morat će provjeriti da u svakoj publikaciji koja prikuplja poruke bude uključena ova Nota kao Uvod. On će potom sam razlučiti moguće buduće poruke ili prošle poruke koje još nisu objavljene i morat će odobriti njihovo možebitno objavljivanje, u svjetlu gore ponuđenih pojašnjenja. Isto tako, poduzet će mjere koje smatra potrebnima i vodit će pastoralno razlučivanje kao odgovor na nove situacije koje bi mogle nastati, obavještavajući ovaj Dikasterij.

40. Iako mogu postojati različita mišljenja o autentičnosti nekih činjenica ili o nekim vidovima ovog duhovnog iskustva, crkvene vlasti su u mjestima gdje je takvo iskustvo prisutno pozvane cijeniti „pastoralnu vrijednost” te također promicati „širenje ovog duhovnog prijedloga” (Norme, br. 17). Procjenjujući razborito što se događa na vlastitom teritoriju, u svakom slučaju, ovlast svakog dijecezanskog biskupa da o tome odlučuje ostaje nepromijenjena (usp. Norme, čl. 7, §3). Iako su pozitivni plodovi ovoga duhovnog fenomena naširoko rasprostranjeni po cijelome svijetu, to ne niječe da mogu postojati grupe ili osobe koje, koristeći neprimjereno ovaj duhovni fenomen, postupaju pogrešno. Dijecezanski biskupi, svaki u svojoj biskupiji, imaju slobodu i ovlast donositi razborite odluke koje smatraju potrebnima za dobro Naroda Božjega.

41. U svakom slučaju, neka se ljudi koji idu u Međugorje snažno usmjere na to da prihvate kako se na hodočašća ne ide radi susreta s navodnim vidiocima, već radi susreta s Marijom, Kraljicom Mira i – vjerni ljubavi koju ona osjeća za svoga Sina – radi susreta s Kristom i kako bi ga slušali u meditaciji Riječi, sudjelovanjem u euharistiji i euharistijskom klanjanju, na način kako se to događa u mnogim svetištima diljem svijeta u kojima se s najrazličitijim naslovima časti Blažena Djevica Marija.

42. Pročitajmo posljednju poruku, koja sažima dragocjen kristocentričan smisao međugorskog prijedloga i prikazuje njegov najautentičniji duh:

„Draga djeco, moje riječi su jednostavne […]. Ja vas pozivam svome Sinu. Samo On može preobraziti očaj i patnju u mir i vedrinu. Samo On može dati nadu u najdubljim bolima. Moj Sin je život svijeta. Što Ga bolje upoznate, što Mu se više približite, više ćete Ga voljeti, jer moj je Sin Ljubav. Ljubav mijenja sve, čini prelijepim i ono što vam se bez ljubavi čini beznačajnim” (2. rujna 2018.).

Kraljice Mira, moli da oni koji slobodno prihvaćaju duhovni prijedlog Međugorja mogu živjeti sve sjedinjeniji s Isusom Kristom i da u njemu mogu pronaći pravi mir srca.

Tebi povjeravamo i ovaj naš svijet opterećen “trećim svjetskim ratom u komadićima”. Kraljice Mira, čuj molbu koja izlazi iz srca djece, mladih, siromaha i svake žene i muškarca dobre volje.

„Hvala, Majko naša! Zagledani u tebe, koja si bez grijeha, možemo nastaviti vjerovati i nadati se da ljubav pobjeđuje mržnju, da istina pobjeđuje laž, da oprost pobjeđuje uvredu, da mir pobjeđuje rat. Neka tako bude! ” (Franjo, Molitva Mariji Bezgrješnoj, 8. prosinca 2022.).

Vrhovni svećenik Franjo, u audijenciji dolje potpisanom prefektu zajedno s tajnikom Doktrinarnog odsjeka Dikasterija za nauk vjere, odobrio je dana 28. kolovoza 2024. ovu Notu te je naložio da se objavi.

Dano u Rimu, u sjedištu Dikasterija za nauk vjere, 19. rujna 2024.

Víctor Manuel kard. Fernández
Prefekt

Mons. Armando Matteo
Tajnik doktrinarnog odsjeka

Ex Audientia Die 28.08.2024

Franciscus