Ma dobro ljudi moji, do kada ćemo hodati oko ljudi kao po jajima. On je muško, a osjeća se kao žensko, stoga je žensko. Ma nisi žensko, ti si muško za mene i gotovo. Ne možeš se natjecati u ženskom plivanju, boksu, košarci, nogometu i gotovo. Zaboravi! Sad ovo, ma dajte ljudi moji, nikome ne pada na pamet ljude ići okolo naokolo zaje.... zbog takvih stvari, ali razgovarati, reći im neku utješnu, pa i ako želite, da, ne možeš imati svoju djecu, jbg, ne možeš, znam da nije tvoje, a jbg, imaš u Nazorovoj, pa pomogni jednom, dvoje, troje, koliko možeš. Zavoljet ćeš ih kao svoje. Ne pričam ja iz iskustva, čujem što pričaju drugi koji su posvojili djecu. "Nije kao moje, ali je moje." Vole ih kao svoje, žele ih kao svoje, štite ih kao svoje, daju im sve kao da su njihovi. I jesu, njihovi su. Do kraja života. Stoga, prestanite davati savjete o tome što netko ne bi trebali reći, savjetovati, itd. Alo sam tako prisan sa nekom osobom, da sam ušao u takav krug, pa mi se povjerava, vjeruj mi da ću ovo reći. Tim ljudima se treba i mora pomoći, olakšati. A ne da ih se laže, da se glume prijateljstva, itd. Morbidno, što se smije, a što ne.