Zadnju nedjelju u travnju obilježava se Međunarodni dan potražnih pasa, što je bila prilika da upoznamo heroje K9 Odjela HGSS-a i saznamo kako žive i rade dlakavi članovi spasilačkih ekipa
I ONI IMAJU SVOJ DAN
Priča o potražnim psima u RH: 'Bira se najaktivniji u leglu koji odlazi u obitelj svog vodiča'
Nakon što su prije desetak dana tri nova K9 tima HGSS-a uspješno položili ispite, HGSS-ove stanice Orebić, Osijek i Samobor postale su bogatije za po jedan K9 tim s pravom izlaska u potražne akcije. Zvuči kao neka šifra, no to zapravo znači da te tri stanice HGSS-a odsad imaju i tri nova 'slavljenika' koji su imali pravo proslaviti uz poslastice zadnju nedjelju u travnju, kad se obilježava međunarodni Dan potražih pasa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:59
K9 timovi koje čine vodič i njegov pas postoje i u vojsci, policiji, vatrogastvu, zaštitarskim i detektivskim agencijama, a oni u HGSS-u, samo u prvim mjesecima ove godine, bili su presudni u spašavanju nekoliko ljudi koji su se izgubili u planinama i u otkrivanju tijela nekoliko utopljenika, čime su završene potrage za njima i obitelji su pronašle mir. Stoga smo Dan potražnih pasa iskoristili kao povod da upoznamo barem dio HGSS-ove K9 ekipe.
Po riječima Mateja Radanovića, voditelja K9 Odjela u HGSS-u, danas ta služba ima 36 timova s aktivnom licencom i još 20 njih koji su u obuci i predstoji im licenciranje. Uglavnom je riječ o tzv. Aim-trainned psima, koji se koriste u spasilačkim akcijama, odnosno u potrazi za preživjelima ili mrtvima uslijed nekih prirodnih katastrofa. Oni su trenirani da pronalaze ljude u ruševinama, na vodi ili u snijegu. No, HGSS ima i pet ekipa s tzv. Mantrail psima, koji su trenirani za praćenje tragova prema mirisu s odjeće konkretnog čovjeka, kada se psi koriste u potrazi za ljudima koji su nestali ili su se izgubili, kako bi se utvrdio pravac kojim je čovjek s određenog mjesta krenuo i tako suzilo područje potrage.
Radanović posebno naglašava da K9 timove uvijek treba promatrati u paru, čovjeka i psa kao jedno, jer dobar potražni pas i njegov vodič od prvog trenutka suživota kroz svakodnevne treninge zajedno napreduju i međusobno se nadopunjavaju do trenutka kad jedan drugog na temelju iskustva osluškuju i usmjeravaju u različitim akcijama na terenu.
- To znači da, kad bi se primjerice dogodilo da vodič ode iz HGSS-a i psa dodijelite nekom drugom vodiču, to vjerojatno više ne bi bio tako uspješan tim, odnosno možda uopće ne bi mogli uspješno surađivati, ili bi im trebalo vremena za navikavanje. To je i logično, jer čovjek i pas od prvog su dana zajedno i usklađuju se. Naime, pripreme za formiranje K9 tima započinju edukacijom članova HGSS-a koji žele biti vodiči pasa. Kad prođu obuku, bira se leglo iz kojeg će izabrati psa. Tako sada imamo kolegicu koja očekuje leglo u rujnu, kad će izabrati psa s kojim će proći cijelu obuku do licenciranja, priča Radanović.
POGELDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:04
Kad se biraju psi iz legla za rad takvom timu, bira se najaktivniji pas, onaj koji je posebno motiviran za interakciju s čovjekom i učenje i ima bitne karakteristike radnog psa. Taj pas odlazi u obitelj svoga vodiča i otad su nerazdvojni. Započinju od upoznavanja i prvih koraka, dakle od učenja poslušnosti kroz igru.
- Već sa psom koji je navršio 8 tjedana započinjemo privikavanje na različite zvukove i situacije na koje može naići na terenu, kako bismo ga pripremali za stresne situacije. Potom se u dobi između 6 i 12 mjeseci pas počinje privikavati na izazove na terenu, pa često treniramo na nepristupačnim i teškim stazama. U to vrijeme psi kroz treninge samostalno rade i neke kompleksnije vježbe, kako bismo vježbali reakcije za konkretne situacije. I na kraju, pas u dobi između godine i pol do četiri godine prolazi pripremu za licenciranje za potražnog psa i tada može pristupiti testiranju za dobivanje licence – priča Radanović. Takav pas treniran je da na najsloženijem terenu raspoznaje mirise i traži izvor mirisa, što u omogućava da otkrije čovjeka ispod ruševina visokih i po nekoliko metara.
Svake tri godine timovi obnavljaju licencu, a pretpostavka je da će je svaki pas obnoviti u prosjeku dva puta tijekom radnog vijeka, jer se pretpostavlja da se oko desete godine pomalo treba pripremati za mirovinu. Tako HGSS danas već ima dosta umirovljenika, pasa koji do kraja života ostaju članovi obitelji svog vodiča i uživaju u zasluženom odmoru (HGSS im do kraja života plaća troškove veterinara i skrbi), no ima i dosta pasa koji i u 'ozbiljnim' godinama još uvijek aktivno sudjeluju u potragama.
- Naša iskustva pokazuju da i stariji psi mogu biti iznimno korisni čak i na vrlo složenim terenima pa imamo dosta timova koji rade i sa starijim psima, onima koji imaju po 12, pa i više godina. Oni više nisu jednako aktivni na treninzima i ne sudjeluju u svim akcijama, no u mnogim situacijama su se pokazali nezamjenjivima – kaže Radanović, i sam vodič jednog 12-godišnjaka. Njegov Gar od prvog je dana ravnopravni član obitelji, kaže. I ne samo da danas ne mogu izbrojati u koliko su akcija spašavanja zajedno sudjelovali, nego je on i član obitelji s kojim je podijelio i mnoge važne životne situacije. Jedna od najvažnijih je rođenje kćerkice, koja sada ima tri mjeseca, kaže Radovanović.
- Kod nas je veselo, jer i supruga ima potražnog psa iste pasmine, starog oko tri godine. Psi se međusobno sjajno slažu, no zanimljivo je da su posve različito reagirali na bebu u kući. Njen pas od prvog dana je zaigran kad se nađe blizu kćeri i stalno ju zabavlja, dok je Gar jako zaštitnički raspoložen i vrlo staloženo i ozbiljno pazi na nju. Dakle, dva psa iste pasmine koji se relativno slično odgajaju imaju posve različit karakter, što dodatno ukazuje na to koliko je veza između psa i vodiča koji ga poznaje i može predvidjeti njegove reakcije važna – priča Radanović.
Kako supruga trenutno ima više obaveza oko kćeri, tako novopečeni tata ponekad odradi treninge i s 'kolegom' iz njenog tima, dodaje, jer je za potražne pse iznimno važno da uvijek budu aktivni i da ih se svakodnevno potiče na rad. Tako treniran pas često je dragocjeniji od moderne i skupe opreme, dodaje.
- HGSS danas zaista raspolaže vrlo vrijednom modernom opremom i tehnologijom koja u velikoj mjeri olakšava potrage i spašavanja na terenu. Na primjer, imamo dronove opremljene kamerama s termovizijom. Ta nam tehnologija omogućava da u kraćem vremenu pretražimo puno veće površine nego što to mogu čovjek i pas. No, za velikog vjetra ili nevremena dronovi ne mogu poletjeti, a vodiči sa psima i u takvim situacijama izlaze na teren, pojašnjava. Dodaje kako se potražni psi koji se treniraju za rad u ruševinama, odnosno potragu za preživjelima ili mrtvima na različitim terenima, tijekom obuke treniraju za tri različite situacije: detekciju tkiva na vodi, potragu u ruševinama i potragu u snježnim lavinama. Iako takve lavine kod nas nisu uobičajene, iskustva pokazuju da ta vrsta obuke širi horizonte potrage psa u ruševinama i vrlo je korisna u njihovoj pripremi za različite situacije, pa je i to važan dio obuke.
- To su psi koji su trenirani da nas odvedu do čovjeka kojeg treba izvući iz ruševina, ili do tijela preminulog, pa je važno birati pse kojima su ljudi dragi i dobro reagiraju na njih. S druge strane, tzv. Mantrail psi obučeni su za praćenje tragova na temelju mirisa odjeće ili nekih predmeta koje je čovjek koristio prije nego mu se izgubio trag. Oni će vas rijetko dovesti do samog čovjeka, iako smo imali situacija u kojima se i to dogodilo, na primjer nedavno, kad je pas pronašao tijelo našeg kolege. No, njihov je glavni posao da nam pokažu pravac u kojem je čovjek s mjesta na kojem je zadnji puta viđen krenuo, kako bismo lakše usmjerili ili suzili potragu i bolje iskoristili snage koje imamo na terenu – priča Radovanović. Vrijedi podsjetiti: jedan takav K9 tim bio je spreman krenuti u ispomoć nedavno, kad je u Srbiji krenula potraga za nestalom dvogodišnjom djevojčicom Dankom. Međunarodna razmjena tih timova je vrlo česta, pa je većina naših timova već sudjelovala u spašavanjima ljudi u katastrofama diljem svijeta.
Iako su neke pasmine među potražnim psima češće, to mogu biti i često i jesu obični mješanci, jer nije važan njihov pedigre, nego njihova spremnost da poslušno slijede naredbe vodiča i predanost potrazi za koju su trenirani na kiši, snijegu, po velikim vrućinama, u vodi ili na iznimno nesigurnom terenu. Bez predaha i povlačenja, da bi spasili čovjeka. Upravo zato zaslužili su da podsjetimo na to da smo upravo obilježili njihov dan.
HGSS podmiruje troškove njege i veterinarske skrbi i u mirovini
Slično kao i druge službe koje koriste potražne pse, i HGSS od prvog dana podmiruje troškove veterinarske skrbi i njege tih pasa. U vrijeme dok su aktivni to je trošak stanice u kojoj vodič i pas djeluju, a nakon što se pas umirovi to preuzima krovni HGSS. Psi do kraja života ostaju u obitelji vodiča i oni procjenjuju koliko dugo mogu ostati aktivni u potragama.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
