Ove godine obredi i mise mogu se pratiti preko raznih medija

Danas je Veliki četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja, a na taj dan Crkva se spominje Posljednje večere na kojoj je Isus Krist, uoči muke i smrti, ustanovio Euharistiju i sakrament svećeništva.

Na Veliki četvrtak Krist je svojim učenicima ostavio zapovijed bratske ljubavi. U svakoj se biskupijskoj zajednici ujutro na Veliki četvrtak slavi misa posvete ulja, na kojoj biskup i svećenici koji su dio dijecezanskoga svećenstva obnavljaju obećanja s ređenja.

Blagoslivljaju se i ulja za slavljenje sakramenata: katekumensko ulje, ulje za bolesničko pomazanje i svetu krizmu.

Kako smo pogođeni pandemijom korona virusa, prema uputama Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, biskupi Misu posvete ulja može odgoditi za neki drugi dan. Neki će biskupi tu misu zadržati, neki neće.

Uvečer, na misi Večere Gospodnje stavljen je naglasak na znak bratske ljubavi pa na toj misi svećenik pere noge vjernicima. No, zbog sadašnjega stanja i jer nema naroda, taj se obred ispušta. No Kongregacija je već istaknula da taj obred i nije obvezatan, već je i prije bio dan svećenicima na izbor. Ove se godine ispušta i procesija s Presvetim Oltarskim Sakramentom na krajuu obreda Velikog četvrtka, kojom se simbolično pokazuje kako Isusa nema sve do vazmenog bdijenja na Veliku subotu.

Veliki petak

Veliki petak je jedini dan u godini kad Katolička Crkva ne slavi misu, ali postoje obredi. To je dan spomena Kristove muke, razapinjanja i smrti pa liturgija ne predviđa slavljenje svete mise, no kršćanska se zajednica okuplja kako bi promišljala o velikom otajstvu zla koje pritišće čovječanstvo, kako bi se u svjetlu Božje Riječi i dojmljivom liturgijom spomenula Kristovih patnji.

Ove godine obred Velikoga petka neće imati promjena, ali se obredi mogu slaviti samo u katedralnim i župnim crkvama.

Ako biskupu ili župniku pomaže vjernik prigodom obreda, odredba Kongregacije je da se gesta poljupca u klanjanju križu pridržava predvoditelju, kao i pričest. Uputa vjernicima je da se mogu molitveno ujediniti, a Hrvatski institut za liturgijska slavlja pripremit će prigodne materijale u slučaju zapriječenosti sudjelovanja vjernika u Vazmenom trodnevlju.

Kako bi se izrazila ljubav i dioništvo vjernika s Kristovim patnjama, kršćanska tradicija potaknula je razne oblike pučke pobožnosti, procesije i svete predstave koje žele što dublje u vjernikovu dušu utisnuti osjećaje istinskoga sudioništva u Kristovoj žrtvi.

Među tim pobožnostima posebno se ističe se križni put, koji je obogaćen raznovrsnim duhovnim i umjetničkim izričajima koji ovise o senzibilitetu različitih kultura.

Svi katolički vjernici na Veliki petak od 18 do 60 godina poste, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se taj dan ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita te još dva puta nešto pojede.

Na Veliki petak, dakle, obično se jede riba, poglavito u primosrkim krajevima, a u sjevernoj Hrvatskoj grah, suho voće, kompoti, štrudle od sira te tijesto s orasima i makom.

U ranijim razdobljima ljudi su pili i čašu crnoga vina kao uspomenu na prolivenu Kristovu krv. 

U hrvatske običaje spadaju i tzv. žudije, čuvari Kristova groba u južnohrvatskim prostorima. Oni uprizoruju događaje oko Isusove muke, smrti i uskrsnuća. 

Žudije su sastavljene od 12 stražara predvođenih zapovjednikom tzv. judom kao trinaestim članom. Obično su odjeveni u odore rimskih vojnika. Uprizorenje počinje na Veliki četvrtak kada izlaze pred oltar, gdje stražare izmjenjujući se po četvorica sve do Vazmenog bdijenja. 

Žudijski običaji završavaju na Veliku subotu kada se pjevaju "Gloria" i "Slava Bogu na visini". Nakon gašenja svjetla, začuje se jak zvuk i uzvik: "Isus je uskrsnuo", ponovno se pale svjetla, a žudije padaju na pod i preplašeni pobjegnu.

Velika subota

Velika subota obilježena je dubokom tišinom. Crkve su ogoljene i nisu predviđena liturgijska slavlja. Dok iščekuju veliki događaj uskrsnuća, vjernici s Marijom u očekivanju mole i razmatraju. Velika se važnost pridaje pristupanju sakramentu pomirenja.

Velika subota završava Vazmenim bdjenjem koje uvodi u najvažniju nedjelju čitave povijesti, nedjelju Kristova Uskrsa. Crkva bdije uz novi blagoslovljeni oganj i razmišlja o velikom obećanju, sadržanu u Starom i Novom zavjetu, o konačnom oslobođenju od staroga ropstva grijehu i smrti.

U tami noći novim je plamenom zapaljena vazmena svijeća, simbol Krista slavnoga koji uskršava. Krist, svjetlo čovječanstva, razgoni tmine te osvjetljuje svakoga čovjeka koji dolazi na svijet.

Uz vazmenu svijeću u Crkvi odjekuje veliki vazmeni navještaj: Krist je doista uskrsnuo, smrt nad njim nema više moći! Svojom smrću on je zauvijek pobijedio zlo i svim je ljudima podario Božji život.

Prema drevnoj tradiciji za Vazmenoga bdijenja katekumeni primaju krštenje, čime se ističe dioništvo svih kršćana u otajstvu smrti i uskrsnuća Kristova.

Dani Vazmenog Trodnjevlja –  Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota obično se nazivaju „svetima” ili “velikima” jer omogućuju ponovno proživljavanje središnjega događaj kršćanskoga otkupljenja te vjernike uvode u bitnu jezgru kršćanske vjere: muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista.

To su dani koji čine srce i stožer čitave liturgijske godine kao i života Crkve.

Vazmeno bdijenje na Veliku subotu slavi se u različito vrijeme. Ove godine će biti promjena u početnom dijelu vazmenoga bdijenja.

U službi svjetla ispušta se blagoslov ognja kojim se pali uskrsna svijeća i neće biti procesije s uskrsnom svijećom. Kongregacija je odredila da vazmeno bdijenje odmah kreće s upaljenom uskrsnom svijećom i hvalospjevom "Exsultet". Budući da nema krštenika, tj. vjernika, nema ni obreda krštenja, ali ima obnova krsnih obećanja koja bi se održala bez obzira ima li novokrštenika. Katekumeni će se ove godine krstiti drugom prilikom.

 Glede blagoslova hrvane zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić dao je dopuštenje da glava obitelji može blagosloviti jelo.

Uskrs

Uskrs je najveći kršćanski blagdan, kojim se slavi središnji događaj kršćanstva - Kristovo uskrsnuće od mrtvih. Spomen Kristova uskrsnuća  slavi se svečanim misama, koje u većim gradovima predvode  nadbiskupi i biskupi. 

Noć uoči uskrsne nedjelje slavilo se vazmeno bdijenje, a mnogi smatraju kako je to najbogatiji liturgijski obred u Crkvi.

Obilježavanju Uskrsa prethodili su dani Velikoga tjedna pa se Crkva na Veliki četvrtak prisjećala Isusove posljednje večere, što je ujedno i spomendan ustanovljenja euharistije i svećeničkoga reda. Veliki petak bio je spomendan Isusove muke i smrti. Taj dan se nisu služile mise nego obilježava Muka Gospodnja.

Velika subota bila je dan Kristova otpočinka u grobu i drugi dan vazmenoga trodnevlja pa je taj dan uvečer Crkva počela vazmeno bdijenje.

Molitve, procesije, obredne vatre, blagdanski spravljena jela i kolači i njihov blagoslov u uskrsnoj košari, bojenje uskrsnih jaja, uskrsno čestitanje i darivanje te pjesme u slavu Uskrsa tek su dio pučkih uskrsnih običaja.

Za Uskrs se odlazi na jutarnju misu ili se na Veliku subotu odlazi na svečano vazmeno bdjenje. Na sam Uskrs tradicijski se blaguje šunka, često domaći kruh, te slastice.

Hrana se prije blagovanja odnosi u crkvu na uskrsnu misu gdje je svećenik blagoslivlja, a potom vjernici odlaze kućama na uskrsni objed i slavlje. Tradicijska uskrsna jela su: pinca, sirnica, razne uskrsne pogače ukrašene pisanicama, peciva, kuhana šunka i šunka pečena u kruhu s mladim lukom, hrenom i rotkvicama, kuhana kokoš s domaćim rezancima, kuglof, rožata i dr.

Djeca se za Uskrs igraju tradicijskim igrama u koje su uključene pisanice poput: tuckanja pisanicama, gađanja pisanica kovanicama, traženja sakrivenih pisanica po kući ili u travi izvan kuće i sl. U igri tuckanja jajima, uzme se svoje jaje i izabere se protivnika. Jaja se jedno u drugo tuckaju vrhovima, a pobjednik je onaj čije jaje ostane čitavo i on nastavlja igru. Pisanica pobjednica je ona, koja ostane čitava nakon cijelog kruga tuckanja.

U srednjem dijelu gornje Hrvatske, posebice u Prigorju i Zagorju, postoji tzv. pohod raspetnika ili križičara.

Postoji mnogo crkvenih pjesama koje opjevavaju Isusovu muku, raspeće i uskrsnuće. U hrvatskoj uskrsnoj tradiciji najpoznatije su "Kraljice neba", "Uskrsnu Isus doista", "Na nebu zora rudi" i dr.  Poznato je oko 100 skladbi, koje se pjevaju kao uskrsne pjesme od

Velike subote do Duhova, ali samo oko 30-ak ih se i danas pjeva.

Blagdan Uskrsa ne slavi se svake godine u isto vrijeme, već u prvu nedjelju nakon prvoga proljetnoga punog mjeseca (uštapa).

Budući da prvi proljetni uštap može biti između 22. ožujka i 25. travnja, onda Uskrs može biti samo unutar toga vremena.
Podrijetlo Uskrsa je u židovskom blagdanu Pashe pa su u katoličkoj liturgiji prisutni mnogi biblijski tekstovi koji podsjećaju na izlazak izabranoga naroda iz egipatskoga sužanjstva i prelazak preko Crvenoga mora.

Budimo postojani, strpljivi, više budimo ljudi jedni drugima

Glasnogovornik Hrvatske biskupske konferencije (HBK) Zvonimir Ancić u srijedu je na konferenciji za novinare Nacionalnog stožera civilne zašite vjernicima čestitao nadolazeći Uskrs, ističući kako odluka biskupa da zbog pandemije ne služe mise u crkvama proizlazi iz osjećaja suodgovornosti kojim štite život u svim njegovim fazama.

Podsjetio je da su hrvatski biskupi 7. travnja uputili i zajedničku uskrsnu poruku vjernicima u kojoj su na osobit način izrazili molitvenu blizinu, zahvalnost i odali priznanje „onima koji svojim služenjem svjedoče istinsku ljubav prema čovjeku“. I tom su prilikom nabrojali sve one koji se ovih dana nalaze na prvoj crti. To su liječnici i medicinske sestre, državni dužnosnici, policajci i vojnici, medijski djelatnici, vatrogasci, trgovci i volonteri, te su  svima ostalima zahvalili što su pokazali spremnost izložiti svoje živote i zdravlje u obrani od opasnog virusa i razornog potresa koji je pogodio Zagreb i okolicu.

Obraćanje je zaključio citiravši dio iz Poslanice Rimljanima apostola Pavla: 

- Ovih dana da svi skupa budemo postojani u molitvi, u ovoj nevolji koja nas je snašla budimo strpljivi, a u nadi da će nas ova kušnja proći i sigurno će proći i što prije mine, da u tome ne budemo tjeskobni nego radosni i da više budemo ljudi jedni drugima.

Vjernici euharistijska slavlja, obrede i molitve mogu pratiti putem elektroničkih medija - radija, televizija te internetskih stranica biskupija i društvenih mreža.