Kao i na svakom ovakvom članku, opet se lome koplja onih kojima su svi iseljenici poslije 2000te negativci i onih kojima su iseljenici učinili jedino što su u skladu sa svojim životnim prilikama i prilikama u državi mogli. Stoga ne vjerujem da sam jedini koji bi volio da 24 sata naprave neku ravnotežu ili kompromis. Poradi toga, ne bi bilo loše da ovdje ponekad osvane članak o Hrvatima koji su uspjeli u Hrvatskoj. O onima koji su svoje nekretnine (stanove, kuće, poslovne prostore) sami zaradili u Hrvatskoj (a ne nasljedili od roditelja), a da pri tome nisu neki državni birokrati ili političari na vlasti i da im to nije nitko od uže ili šire familije. O onima koji su se zaposlili bez veza u državnu upravu ili ustanove. O onima koji uspješno dugo godina vode svoje firme bez veza sa politićarima koji im namještaju poslove i drže inspektore dalje od njih. Naposljetku, o onima koji su zaposleni u realnom - PRIVATNOM sektoru kao zaposlenici sa srednjom stručnom spremom (jer takva je ipak većina zaposlenih) a da zajedno sa plaćom bračnog partnera, sa recimo dvoje, troje djece imaju dovoljne plaće za neki pristojan život. Pod pristojan život podrazumjevam plačanje eventualnih kredita bez problema, režijskih troškova, hrane, obleke, i školovanja djece,, i naravno život u vlastitoj nekretnini a ne onoj kojoj su zaradili roditelji.. Nadam se da takve članke nećemo predugo čekati.