Ovako su svjetske vlade htjele kontrolirati rađanje stanovnika

Od kulture pračovjeka u kojoj je rađanje djece bio sveti čin do danas, ljudi posjeduju urođeno poštovanje prema trudnoći. U gotovo svim kulturama stvaranje novog života se doživljava kao nešto magično i plemenito, ili bi to barem tako trebalo biti. Ipak, to nije spriječilo razne političare i vlade kroz povijest da svojim bizarnim metodama pokušaju kontrolirati natalitet, a Listverse donosi popis takvih taktika.

Pokretanje videa...

02:02

24sata | Video: 24sata

1. Kineska politika jednog djeteta

Jedna od najpoznatijih i ozloglašenih politika kontrole rađanja kroz povijest je svakako ona kineska započeta 1979. g. Ironično, ona je uslijedila nakon razdoblja u kojem se propagirao natalitet. U gradovima obitelji smiju imati samo jedno dijete, dok na selu mogu imati dvoje ako je prvo dijete djevojčica. Zakon se ne odnosi na Tibet, Hong Kong i Macao, kao niti na neke etničke skupine, jer se Kinezi boje optužbi za genocid. Oni koji krše zakon dobivaju kazne deset puta veće od prosječnog godišnjeg primanja cijelog kućanstva, a mogu izgubiti i posao, zdravstveno osiguranje i mogućnost obrazovanja. Plan je kineskih vlasti da kontrola rađanja traje još 50 godina, a ovaj zakon je rezultat i pritiska zemalja zapadnog svijeta koji je tvrdio da kinesko povećanje stanovništva predstavlja globalnu ekonomsku i mirovnu prijetnju, a UNICEF i UNFPA financiraju Kinu s pet milijuna dolara godišnje u potpori politike jednog djeteta.

Kako je sve više starijeg stanovništva, to ugrožava ekonomiju same zemlje, a roditelji preferiraju rađanje dječaka kao izvora radne snage i nositelja obitelji. To rezultira brojnim čedomorstvima, ilegalnim pobačajima, ali i prodajom djece na crnom tržištu, skrivanjem, itd...

2. Prisilni baby boom u Rumunjskoj

Rumunjskog diktatora Ceaușescua se može optužiti za brojne stvari, ali ne i za to da nije "volio" djecu. Pod njegovim je vodstvom 1960-ih Rumunjska transformirana u zemlju s minimalnim natalitetom u pravi stroj koji "proizvodi djecu". To nije postignuto sa suglasnošću stanovništva, već je njihov predsjednik trudnoću gotovo uveo kao obavezu. Pod drakonskim mjerama, svi muškarci i žene stariji od 25 godina su trebali platiti 20 posto svoje godišnje plaće ako ne dobiju dijete, razvodi su na sudovima posve otežani do mjere da je postalo nemoguće dobiti razvod, pobačaj je postao ilegalan, a policija slana u bolnice kako se to ne bi kršilo. Sva su sredstva kontracepcije zabranjena zakonom, a tajna policija je privodila ljude bez djece na saslušanja o njihovom seksualnom životu. Trudnoća se propagirala kao domoljubna dužnost, no sve je to za posljedicu imalo i povećanje ilegalne stope pobačaja - procjenjuje se kako je za vrijeme tog režima oko 10.000 žena umrlo zbog nestručno izvedenih pobačaja.

3. Herojska djeca Sparte

Prema znanstvenoj teoriji u staroj Grčkoj, tamošnji su stanovnici vjerovali kako sve što majka gleda tijekom trudnoće ima velik utjecaj na to kakvo će dijete biti. Tako su ponosni i ratnički nastrojeni Spartanci zabranjivali da njihove žene tijekom trudnoće gledaju "prizemne" stvari, a gradski su očevi donijeli zakon da trudnice trebaju cijele dane provoditi gledajući kipove svojih muževnih, herojskih predaka. Kao rezultat toga, djeca Sparte su se trebala rađati čarobno jaka i puna hrabrosti.

4. Strogi sustav Katara

Katar je država u kojoj vrijednosno-moralni sustav prosječnom zapadnjaku tjera strah u kosti - homoseksualnost se kažnjava zatvorom, pijenje alkohola može rezultirati javnim bičevanjem itd. Prema jednom od tamošnjih zakona, svatko tko dobije izvanbračno dijete dobit će kaznu zatvora u trajanju godinu dana, a to se odnosi i na strance i na lokalno stanovništvo. Prema tome, svaka strankinja koja u zemlju dođe trudna trebala bi pripaziti da iz zemlje izađe prije rađanja. Procjenjuje se kako svake godine u zatvoru završi oko 100 žena zbog rađanja djece bez muža, a zbog pokušaja prikrivanja situacije rađanjem kod kuće - zabranjeno je rađanje izvan bolnice. Za neke žene odlazak iz zemlje nije opcija, jer prema njihovim imigracijskim zakonima da biste radili u toj zemlji trebate sponzora. Nakon što uđete u zemlju, potrebno je dozvola sponzora kako bi se iz nje izašlo. Bilo je slučajeva u kojima neki od sponzora nisu htjeli dati dozvolu za odlazak ako bi saznali da je žena trudna. Budući da je pobačaj također zabranjen, ženama ne ostaje druga opcija nego ići u zatvor.

5. Poticanje Japanaca sponzoriranim spojevima

U Japanu je 2014. natalitet pao na najniže grane ikad te se prema procjena predviđala velika kriza zemlje zbog smanjenja broja radne stane, a povećanja starije populacije. U proljeće 2014. je vlada pokrenula kampanju vrijednu 30 milijuna dolara koja bi ljude spajala i poticala ih na osnivanje obitelji. Taj je novac davan za organiziranje masovnih okupljanja samaca uz večeru i glazbu, u nadi da će brojni od njih postati ljubavni parovi. Također, lokalne su agencije za spajanje ljudi registrirale samce u svoje baze podataka te im bez znanja ljudi slali podatke o potencijalnim partnerima za njih.

6. Nema stanova za samce u Singapuru

Singapur je još jedna zemlja s niskim natalitetom, a vlada doista poduzima sve moguće mjere kako bi potaknula rađanje. Procjenjuje se kako su potrošili oko 1, 5 milijardi dolara na poticanje rađanja - kroz reklame, edukativne crtane filmove, priručnike za ponašanje na spojevima i slično. Neki od načina i nisu toliko suptilni, pa je vlada pritisnula građevinske tvrtke koje projektiraju zgrade da ne rade više male stanove za samce, već isključivo veće za cijele obitelji.

7. Nacistička "pro-seks" politika

Nacistički je program za poticanje rađanja bio bizaran čak i za njihove standarde. Od kasnih 1930-ih pa nadalje, režim je uveo tzv. kult majčinstva. Primjerice, riječ obitelj se smjela koristiti samo za one obitelji s četvero i više djece. Istovremeno, iznimno plodne žene su nagrađivane vojnim počastima i beneficijama za rađanje, istovjetnima onima koje su dobivali vojnici nakon povratka s fronte. Muškarce se pak poticalo da rade što više kućanskih poslova i brinu o djeci, kako ženama ideja nove trudnoće i još više brige ne bi bila odbojna. Žene koje su imale "čistu arijevsku krv" su za velike novčane iznose pozivane u tzv. bolnice gdje bi ih oplodili muškarci istog porijekla, a potom su rađale u tajnosti.