Otrov vreba na livadama: Ove biljke ne jedite, mogu vas ubiti!

Ako vam je netko jednom pokazao medvjeđi luk (lat. Allium ursinum), teško ga je zamijeniti za mrazovac (lat. Colchicum autumnale L.) nakon toga, no ljudi koji idu u prirodu, a dotad su ga vidjeli isključivo na fotografijama, ne bi ga smjeli koristiti za prehranu, jer ga je lako zamijeniti za mrazovac (Colchicum autumnale L.), koji je izuzetno otrovna biljka, kaže Miro Kovačević iz OPG-a Kovačević u Koškoj, koji se bavi ekološkom proizvodnjom medvjeđeg luka.

Dodaje kako je čuo za slučaj 60-godišnjaka koji je prije nekoliko dana medvjeđi luk zamijenio za mrazovac i nakon konzumacije umro, što je tragedija koja se 'nije trebala dogoditi'.

- Teško ih je zamijeniti, osim ako ne idete u prirodu samo na temelju pretpostavke da ćete neku biljku prepoznati prema fotografiji, što se nipošto ne preporučuje. Naime, listovi medvjeđeg luka, ili srijemuša, kako ga mi zovemo, samo su po obliku slični mrazovcu, no ako ste jednom vidjeli te biljke, lako ćete uočiti razliku u boji, kaže sugovornik.  

Medvjeđi luk raste na sjenovitim mjestima i na humusnom tlu, s tim da oko njega ne raste ništa drugo, dodaje. U blizini može biti visibaba, koja ima slične listove. 

MISLIO DA JE MEDVJEĐI LUK? Muškarac (60) iz Požege umro od trovanja biljkom mrazovac

- Ljudi mi na tržnici često kažu da su vidjeli to što prodajem na svojoj njivi. E, pa, to sigurno nije to, nego mrazovac - upozorava.

No, dodaje kako je zbog glavne osobine medvjeđeg luka – intenzivnog mirisa – naprosto nemoguće pogriješiti, osim ako ste potpuno neupućeni. 

- Medvjeđi luk je divlji češnjak i njegovi listovi i lukovica imaju izraziti miris po češnjaku. Dakle, ako niste sigurni je li u pitanju medvjeđi luk, komad lista protrljajte među prstima i pomirišite. Ako se osjeća intenzivan miris češnjaka, to je to, ako ne – nipošto ga nemojte konzumirati - upozorava sugovornik. 

- U Hrvatskoj postoji oko 4500 do 5000 različitih biljnih vrsta i podvrsta i jasno je da se samo dobar poznavatelj prirode može upustiti u to da među njima traži i bere one koje će koristiti za prehranu - komentira slučaj  prof. dr. sc. Zlatko Liber, iz Botaničkog zavoda Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. 

LJEKOVITO BILJE Medvjetka i maslačak pomažu u liječenju mokraćnih infekcija

Dodaje kako je mrazovac jedna od najsmrtonosnijih biljaka koje se mogu pronaći na području Hrvatske, a kod nas se može pronaći čak sedam vrsta te biljke, koje slično izgledaju. Profesor Liber uputio nas je na zanimljiv seminarski rad Hajdane Rukavine, danas magistre zaštite okoliša, koja je 2012. godine na tom fakultetu istražila i objedinila informacije o desetak najotrovnijih biljaka koje se mogu naći na našem prostoru. 

- Otrovnost mrazovca potječe od alkaloida kolhicina, koji sadrže svi dijelovi biljke, no najotrovnije su sjemenke. Već 20 miligrama kolhicina, ili 5 grama sjemenki je smrtonosno otrovno. Simptomi otrovanja su mučnina, povraćanje, grčevi u trbuhu, proljev, poremećaj rada srca, dehidracija, krvavo mokrenje - piše Hajdana Rukavina.  

No kao i kod nekih drugih otrovnih biljaka, alkaloidi mrazovca koriste se kao antiflogistici (sredstva koja umanjuju upale), u liječenju gihta, artritisa, reumatskih bolova te protiv parazita na koži, a u zadnje vrijeme ispituje se djelovanje mrazovca u borbi protiv karcinoma.

I ljekovito bilje opasno ako nemate dovoljno znanja

Profesor Liber i Miro Kovačević ističu kako problem često nisu samo otrovne biljke koje potpuno neuki ljudi mogu zamijeniti za ljekovite, nego i činjenica da se u prirodi ponekad ponašamo neodgovorno, ne razmišljajući o tome da mala djeca svašta stavljaju u usta. 

KORISNI RECEPTI Istraživanje: Čaj od majčine dušice savršen za akne na licu

- Priroda je puna bobica primamljivih boja koje djeci mogu sličiti na bombone, zbog čega će ih staviti u usta. Na um mi pada grmolika biljka tisa, koja ima crveni ovoj oko  sjemenke i može izgledati jako privlačno, a sjemenke su izuzetno otrovne - kaže sugovornik, te dodaje kako ne treba ni govoriti o tome da malo dijete bez nadzora može posegnuti za cvijetom i staviti ga u usta.

Cvijet đurđice izgleda prelijepo, a također je vrlo otrovan, slično kao i većini već dobro poznati oleandar.

- Nije stvar ni samo u biljkama koje mogu biti otrovne, nego čak i u ljekovitima. Naime, i kod korištenja ljekovitih biljaka treba biti oprezan, jer možete napraviti više štete nego koristi, ako ne znate kada se biljka bere, koji njeni dijelovi se koriste i u kojim omjerima, pa se u to nipošto ne biste trebali upuštati ako nemate dovoljno znanja - upozorava Kovačević.    

Divlji peršin i otrovnu trubeljiku često zamijene za zdrave biljke

Među otrovnim samoniklim biljkama koje se mogu zamijeniti za ljekovite verzije Hajdana Rukavina ističe i divlji peršin (lat. Aethusa cynapium L.), koji ljudi znaju zamijeniti s peršinom (lat. Petroselinum crispum (Mill.) A.W. Hill), kimom ili koprom, te otrovnu trubeljiku (lat. Cicuta virosa L.), koju slabiji poznavatelji bilja mogu zamijeniti s korijenom pasternaka (lat. Pastinaca sativa) i peršina.

Simptomi trovanja otrovnim peršinom su žarenje u ustima te otežano gutanje, a ubrzo nakon konzumacije dolazi do povećanja zjenica, pa i gušenja. Trovanje je moguće i ako pijete kozje mlijeko životinje koja je pojela travu, pa budite oprezni s mlijekom koza koje pasu bez nadzora. 

Otrovna trubeljika ima sve dijelove otrovne, a najviše su otrovni podzemni dijelovi, koji sadrže alkaloide: citotoksin,cikutoksin i cikutol. Znakovi trovanja su žarenje u ustima i u ždrijelu, velika glavobolja, jako povraćanje, vrtoglavica, nesvijest, nagli grčevi tijela, a smrt nastupa gušenjem.

Crna bunika (Hyoscyamus niger L.) 

U srednjem vijeku se koristila za umorstvo i uspavljivanje, te je bila sastavni dio ljubavnih napitaka vještica i različitih čarolija, dok se danas u strogo kontroliranim uvjetima koristi za liječenje astme. No, imajte na umu da je već kod malog prekoračenja doze izuzetno otrovna. Cijela je biljka ljepljiva, vunasta i vrlo neugodnog mirisa, s dugačkim tamnozelenim listovima koji su ušiljeni i nepravilno nazubljeni na rubovima. Cvjetovi su žute boje s ljubičastim žilama i imaju ljubičastim središnjim dijelom. Otrovanje crnom bunikom se ne primjećuje odmah, jer otrovana osoba u početku je vesela i razigrana, no kasnije dolazi do halucinacija, gubljenja svijesti, govornih smetnji, paralize živaca, a u težim slučajevima i do smrti.

Kurika (Euonymus europaeus L.) 

Kurika je listopadni grm, ili drvce do 7 metara, kod koje su starije grane ispucane i smeđe-sive boje, dok su mlađe grane četverobridaste i zelene boje. Listovi su jajasti, s nazubljenim rubom. Blijedozeleni cvjetovi su sitni. Svi dijelovi kurike, osim kore i plodova su otrovni, sadrže kardiotonične glikozide. Otrovanje sjemenkama izaziva povraćanje, povišenje temperature, smetnje u probavnom traktu, krvav proljev, grčeve te s gubitkom svijesti nastupa smrt.

Modri jedić (Aconitum napellus L.) 

Često se naziva i klobučić, jer cvijet podsjeća na izgled klobuka. Djeluje ukrasno pa ju često možemo vidjeti u vrtovima i parkovima, dok u prirodi raste na vlažnim staništima brdskih područja. Svi dijelovi jedića, posebno korijen, sadržavaju najjače otrove u biljnom svijetu, diterpenske alkaloide. Neki od njih smrtonosni su i nakon uzimanja samo 1 miligrama.  Simptomi otrovanja su povraćanje, proljev, jaki bolovi, nesanica, poremećaje vida i sluha, nepravilno disanje, usporen rad srca. Smrt nastupa ubrzo nakon unošenja jedića u organizam.

Obični likovac (Daphne mezereum L.)

Riječ je o rijetkoj biljci, pa mnogi ne znaju da raste na području Gorskog kotara, Medvednice, Bilogore i Papuka. Plodovi su najotrovniji dijelovi biljke, a neki spojevi koje sadrži imaju kancerogeno djelovanje. Simptomi otrovanja su proljev i povraćanje, bolovi u ustima i trbuhu, poremećaj rada srca i bubrega, te smrt ako je u organizam uneseno 10 do 12 plodova.

Oleander (Nerium oleander L.) 

Zbog otpoednostavnog uzgoja, kao i zbog ljepote svojih cvjetova, oleander je vrlo raširena i rado uzgajana biljka. Raste u obliku grma i može narasti do 5 metara, listovi su tamnozeleni, dugi i do 15 cm, ušiljeni, kožasti, sa izračenom glavnom žilom. Cvjetovi su veliki, skupljeni u rahlom cvatu na vrhu grana, vrlo ugodnog mirisa, dok boja varira od crvene, ružičaste, do žute i bijele.  Plod je tobolac, dug 15 cm, podsjeća na mahunu i sadrži brojne sjemenke s čuperkom dugačkih dlačica. Listovi i kora su osobito bogati otrovnim glikozidima kao što su oleandrozoid, neriozid, digitoksigenin. Ovi otrovi su kardiotonični glikozidi, koji uzrokuju zastoj srca već nakon konzumacije 10- ak sjemenki. 

Ricinus (Ricinus communis L.) 

Ricinus je poznatiji kao kultivirana nego kao samonikla biljka. Sjemenka ricinusa sadrži otrov ricin, koji inhibira funkciju ribosoma pa time remeti sintezu bjelančevina, a to dovodi do raznih smetnji u organizmu. Ricin je treća najtoksičnija kemijska tvar, nakon plutonija i botulinusa, sedam puta je otrovniji od otrova zmije. Svega jedna sjemenka može izazvat smrt kod djece, dok kod odraslih do smrti dovodi konzumacija 8 sjemenki. Ricinusovo ulje nije otrovno, te se koristi u medicini, a dobiva se iz sjemenki ekstrakcijom. 

Tisa (Taxus baccata L.)

Raste kao grm ili stablo do 15 metara visine. Kora stabla je crveno-smeđe boje i drvo je tvrdo i žilavo te jako otporni na truljenje. Vrsta Taxus baccata je europskog podrijetla a u Hrvatskoj ima na Kalniku, Ivančici, Kleku i Velebitu. Iglice tise su, mekane, češljasto raspoređene, trajnosti 4-5 godina. Najviše otrovnih alkaloida nalazi se u iglicama i sjemenkama. Simptomi trovanja su raširena zjenica, vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po tijelu se pojavljuju crveni krugovi, dolazi do gušenja, te ubrzo nakon toga nastupa smrt. 

Velebilje (Atropa bella-donna L.)

Riječ je o zeljastoj trajnici koja raste kao grm do 2 metra visine, sa stabljikom koja izbija iz vretenastog i razgranjenog izdanka. Listovi su veliki, jajolikog oblika s cjelovitim rubom, tamnozelene boje, rastu u parovima (jedan list je veći, drugi manji). Cvjetovi su zvonoliki, smeđe ljubičaste boje, pojedinačno se razvijaju u pazušcima listova. Plod je bob crne boje s mnogo sjemenki. Velebilje sadrže nekoliko otrovnih alkaloida kao što su atropin, hiosciamin, beladonin, tropin i skopin. Smrtonosna doza za odrasle ljude je 10-20 plodova, dok kod djece je znatno manja količina. Znakovi trovanja su glavobolja, vrtoglavica, povraćanje, ubrzan rad srca, halucinacije i gubitak svijesti, a u kratkom vremenu dolazi do smrti. Koristi se u medicini, odnosno oftalmologiji, za širenje zjenica. 

Velika kukuta (Conium maculatum L.)

Biljka ima karakterističan smrad mokraće kućnog miša. Korijen je vretenastog oblika, a stabljika razgranata i šuplja te dostiže visinu do 2,5 metra. Stabljiku karakteriziraju modrikasta nahukanost i smeđe pjege. Listovi su perasto sastavljeni, veliki, tamnozeleni, a peteljka s donje strane ima crvene pjege. Cvjetovi su bijeli i sitni, te čine štitasti cvat. Kukuta spada među najotrovnije biljke. Unos kukute u organizam izaziva osjećaj hladnoće, probavne smetnje, drhtanje te smrt. Otrovnost biljke poznata je još od davnina, među ostalim, smatra se da je i filozof Sokrat otrovan baš kukutom. 

'OVO JE PRESTRAŠNO': Procurile privatne fotografije djece poznate pjevačice