Otišli smo u Austriju po lekcije i naučili što treba za jači HNL

Hrvati i bečki Rapid uvijek su bili povezani, još tamo od osamdesetih godina prošlog stoljeća. Vodili su taj slavni austrijski klub s klupe Otto Barić kojeg pamte po devet osvojenih trofeja te bivši predsjednik HNS-a, pokojni Vlatko Marković. Obojica su radila kroz dva mandata.

Navijače je osamdesetih godina prošlog stoljeća golovima uveseljavao Zlatko Kranjčar koji je za Rapid igrao od 1983. do 1990. čime je svoje ime i prezime zlatnim slovima ugravirao u bogatu klupsku povijest.

Najtrofejniji austrijski klub broji 32 osvojena naslova prvaka Austrije, 14 osvojenih kupova, a bili su i prvaci nacističke Njemačke 1941. te osvajači njemačkog kupa tri godine ranije.

Ipak, od 2008. nisu uspjeli prvi proći kroz cilj, a od tada je i počela velika dominacija Red Bulla iz Salzburga koji je uzeo šest naslova prvaka. Jedan je pripao Sturmu iz Graza, a drugi Rapidu omraženom gradskom rivalu, bečkoj Austriji.

Nemaju šanse za prolaz, hladnoća tuče u kosti, ali koga briga?

Posljednje tri sezone Rapid završava na drugoj poziciji, a ove godine bi mogli ostati i bez nje, ako je suditi po stanju poslije 19 kola. Zaostaju 12 bodova za vodećim Altachom na petoj poziciji, iz Europe su ispali završivši na trećoj poziciji svoje skupine Europske lige iza Genka i Athletica.

Rapidova situacija nije onakva kakvom su je najodaniji klupski fanovi zamišljali, no podrška klubu i igračima ne izostaje.

Dakle, u četvrtak je Rapid u sklopu Europske lige dočekao baskijski ponos, Athletic, na svojoj novoj, prekrasno uređenoj ljepotici, Allianz Stadionu.

Vani neumoljivo napada temperatura ispod nule, na svakom uglu advent dominira i mami mirisima kuhanog vina i cimeta, a dvadesetak tisuća odanih 'vojnika' Rapida priprema novu koreografiju skidajući majice.

U utakmici u kojoj im je rezultat bio nevažan jer nisu mogli 'ni gore ni dolje'. U sezoni koja, barem poslije svoje polovice, miriše na zaborav.

POGLEDAJTE VIDEO

Austrijanci grabe naprijed, Hrvati 'zamrznuti' u vremenu

Definitivno imamo što naučiti iz njihovog primjera. I nije to samo kod Rapida, u igri su još bili Austria i Salzburg cijele jeseni.

Slične priče pričaju i ta dva kluba, pa čak iako je naš prvak Dinamo eliminirao austrijskog Salzburga, to izgleda kao 'pirova' pobjeda jer Austrijanci žive nogomet i vole svoju ligu.

Hrvati baš i ne. Hrvati gotovo svaki vikend poslije utakmica svojih klubova razgovaraju najmanje o nogometu. Naslovnice najmanje zauzimaju nogometaši, a i kad ih zauzmu, to opet nije isključivo zbog majstorskih poteza na terenu.

Da budemo jasni - ne, to ne znači da se u našoj ligi igra osjetno lošiji nogomet u odnosu na Austriju, ima se što i kod nas za vidjeti, međutim, mi nemamo 'gotov proizvod'. 

Austrijanci rade na kvaliteti svog nogometa što se reflektira kroz kvalitetne rezultate reprezentacije, stadioni su im uredni i posjećeni, organizacija i sigurnost su na visokom nivou.

Hrvatska se može pohvaliti i kvalitetnijim igračima, jačom izabranom vrstom - vrstom koja je počela gubiti na bezrezervnoj podršci iz, ponovno, nenogometnih razloga i koju navijači ne mogu gledati na stadionu zbog raznih zabrana.

Poljudska ljepotica Vatrene je pak čekala od 1997. do 2015. u jednoj kvalifikacijskoj utakmici što je uvelike udaljilo južni dio Hrvatske od reprezentacije.

Naše stadione progutalo je vrijeme, ne samo da ne pružaju komfor navijačima - oni su na to naviknuti, nego mogu prouzročiti užasne tragedije poput one Hrvoja Ćustića u Zadru na Stanovima 2008. godine.

Napadač Rapida Matej Jelić (26) igrao je u hrvatskoj i slovačkoj ligi, danas je u austrijskoj. Stoga je idealan sugovornik na temu razlika između Hrvatske i Austrije, pa čak i Slovačke.

Jelić: Ulaganja u Hrvatskoj su neophodna

Pokorio je Slovačku u dresu Žiline pa su Austrijanci brže bolje reagirali i doveli opasnog napadača o čijoj se karijeri skrbi i menadžer Vide i Mandže, Ivan Cvjetković.

- Ako bi uspoređivali austrijsku, hrvatsku i slovačku ligu, mi smo u zaostatku, najviše po infrastrukturi. U Slovačkoj su stadioni manji, ali natkriveni i lijepo uređeni - započinje Matej pa nastavlja:

- Naša i slovačka prva liga su po kvaliteti tu negdje, dok je austrijska liga ipak jača i kvalitetnija od naše. Pored toga, ovdje u Austriji stadioni su uvijek puni, svaku utakmicu, dok u Hrvatskoj to nije slučaj - smatra napadač pa zaključuje:

- Mislim da bi se u Hrvatskoj puno više trebalo ulagati u infrastrukturu jer bi to podiglo posjećenost. Ovako imamo ligu u kojoj na utakmice dolazi po 200 ljudi.

Matej zna što govori, prošao je terene Hrvatske, Slovačke i Austrije. Nesumnjivo, Austrijanci debelo prednjače, u što smo se i sami uvjerili iz prve ruke.

Ovakve scene nezamislive su za naš HNL koji ima brutalno nisku posjećenost (čast izuzecima), užasnu infrastrukturu te još niz popratnih problema teže vrste.

Austrijanci nogometno definitivno nisu talentirani poput Hrvata, no postoje stvari u kojima možemo i trebamo učiti od njih.

POGLEDAJTE VIDEO

'Nažalost, nemamo nogometnu kulturu poput Austrijanaca'

U novi stadion Rapida (popularno zvan Weststadion) uloženo je 53 milijuna eura, dok je izgradnja trajala dvije godine. On je službeno otvoren 16. srpnja 2016. prijateljskom utakmicom protiv Chelseaja (2-0), a izgrađen je iznova na mjestu starog i legendarnog Gerhard Hanappi stadiona.

Možete li zamisliti ovakvo što u Hrvatskoj?

Kao i svi, naš sugovornik je oduševljen stadionom.

- Odličan je! Igrati na njemu je doista nešto posebno. Naši navijači navijaju cijelu utakmicu, bez obzira na rezultat. Ipak, ove sezone se dosta mučimo, nadam se da ćemo se uskoro podići i uhvatiti ritam te se priključiti ostalima u vrhu - govori Matej.

Doista, navijači Rapida su fantastični. Iako je temperatura bila ispod nule, a Rapid van kombinacija za prolazak skupine, uz slabe rezultate kluba u posljednje vrijeme, na Allianz Stadionu skupilo se preko 21 tisuća ljudi svih uzrasta.

POGLEDAJTE VIDEO

Pokretanje videa...

00:40

Video: Dejan Lovrić/24sata

Od djedova i unuka pa do onih najzagriženijih klupskih fanova koji su priredili posebnu koreografiju te zdušno navijali za Rapid svih 90 minuta sa sjeverne tribine.

- Na naše utakmice dolaze svi, od najmlađih do najstarijih. To samo govori kolika je sigurnost ovdje i koliko ljudi zapravo vole ovaj klub. Takvu kulturu, nažalost, nemamo u Hrvatskoj i Austrija je daleko ispred nas po tom pitanju - kaže Jelić.

'Močiniću ide dobro, a Mitrovića bih odmah doveo u Rapid'

Klub također nosi i nadimak Hutteldorfer što referira na lokaciju samog stadiona koji se nalazi na zapadu Beča u okrugu Penzing. Život u austrijskoj prijestolnici ugodan je obojici Hrvata iz Rapida.

- Beč je jako lijep grad za život i pruža velike mogućnosti. Sretan sam što sam u takvom gradu i ovdje mi baš ništa ne fali - priča Matej pa otkriva kako je Ivanu Močiniću u Rapidu.

- Jako se dobro prilagodio, igra puno i sigurno će pokazati da je pravi igrač te opravdati očekivanja.

Austrijanci jako poštuju hrvatski gen za nogomet.

- Mislim da će oni i dalje kupovati naše igrače jer znaju da smo talentirana nacija. Uostalom, imaju dobra iskustva s nama - smatra Matej.

Dotakli smo se potom malo i nogometnih tema HNL-a. Na pitanje kojeg bi igrača odmah uzeo iz HNL-a u svoj Rapid, odgovara bez razmišljanja:

- Matej Mitrović iz Rijeke. Mislim da je on odličan stoper i da bi nam itekako osnažio obranu.

Dinamovog Hilala Soudanija smatra najboljim igračem u Hrvatskoj, a skreće pozornost na jedno ime u Austriji oko kojeg su se počeli vrzmati europski velikani.

- Najbolji igrač u ovoj ligi je moj klupski kolega Louis Schaub - otkriva nam Jelić.

U Austriju po lekcije

I dok je Rapidovu nedjeljnu utakmicu u prvenstvu protiv Rieda pratilo oko 15 tisuća ljudi, svih pet utakmica 19. kola Prve HNL pratilo je ukupno 4976 gledatelja. Triput manje.

Soudani je zabio prelijep gol, Rijeka nastavila niz neporaženosti, Hajduk izveo čudesan preokret preko Futacsa, ali to je palo u drugi plan.

Ponovno su neke druge teme na repertoaru, sam nogomet je sekundaran što povećava frustracije svih ljubitelja HNL-a i zdravog sportskog nadmetanja.

Ne moramo predaleko putovati u potrazi za lekcijama. Ne moramo postavljati niti nerealna očekivanja od našeg prvenstva i klubova, nitko od njih ne traži i očekuje da pobjeđuju u Europi poput Bayerna.

No, zašto bi jedna utakmica austrijske lige bila triput gledanija od cijelog kola našeg prvenstva ako već na terenu igrači imaju što za ponuditi?