Županijski sud u Sisku: Joso Gregurić (57) osuđen je na djelomičnu uvjetnu osudu. Prema obrazloženju presude osuđen je na najmanju moguću kaznu za ubojstvo
Otac je ubio kćer iz milosrđa, odlazi na godinu dana u zatvor
Joso Gregurić (57), otac koji je iz milosrđa ubio svoju kćer Marijanu u listopadu prošle godine, osuđen je na Županijskom sudu u Sisku na dvije godine zatvora, odnosno na djelomičnu uvjetnu osudu. Tako će jednu godinu provesti u zatvoru, a drugu na uvjetnoj slobodi uz rok kušnje od tri godine.
Prema obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Melite Avedić, Gregurić je osuđen na najmanju moguću kaznu za ubojstvo. Ono što je nepobitno utvrđeno je da je Gregurić ubio svoju kćer tako što joj je kroz sondu za hranjenje dao neutvrđenu količinu tableta, te joj prerezao krvne žile. Ipak, sudski vještak utvrdio je kako je Gregurić bio bitno neubrojiv.
Sutkinja je naglasila da je Marijana tri godine vegetirala i da se radi o velikoj obiteljskoj tragediji, ali je naglasila da hrvatski zakoni ne poznaju ubojstvo iz milosrđa zbog čega je nemoguće izbjeći kaznu zbog počinjenja ubojstva.
Zbog mnogih olakotnih okolnosti sud je donio najblažu moguću kaznu.
Državni odvjetnik tvrdi da je medijska kampanja bila negativna
Županijski državni odvjetnik Stipe Vrdoljak je u završnom govoru rekao da je za ovakvo djelo predviđena minimalna kazna zatvora od pet godina jer je pravo za život iznad svakog drugo prava i da se čin Jose Gregurića ničim ne može opravdati.
- Čak da je u pitanju i eutanazija, on nije isključio aparate, nego je u ruke uzeo nož. Zbog toga Državno odvjetništvo nikad nije bilo u dilemi o njegovoj krivnji - zaključio je Vrdoljak koji je dodao da je suđenje pratila negativna medijska kampanja kojom se apeliralo na blagu kaznu.
Branitelj završnu riječ počeo šutnjom
Branitelj Branko Posavčić završnu je riječ započeo šutnjom kako bi upozorio na uvjete u kojima se sve dogodilo, a onda je apelirao na suce porotnike da odluku donesu prema svijesti i savjesti.
U svom iskazu, Joso Gregurić je istaknuo kako su mu događanja prije i poslije tog događaja trajno izbrisani.
- Od bolesti moje kćeri u kuću i obitelj uvukla se tuga. Prijatelja je bilo sve manje, a tjeskobe sve više- rekao je i spomenuo i teško ranjavanje u glavu u Domovinskom ratu u Petrinji.
Završio je riječima kako svaki dan obilazi Marijin grob, s njom razgovara.