S bombom u ruci luđak je krenuo prema školi...

Tog 25. dana vreloga kolovoza 2005. policija je u Kninu u 18.45 zapirmila telefonsku dojavu od javne vatrogasne postrojbe Knin da u Cotinoj ulici 20 plamti požar.
Na terenu su utvrdili da je vatrogasce nazvao Joakim Turinski, koji je prijavio susjeda da pali smeće, što mu je jako smetalo.
Nakon provjere podataka Turinski od policajaca nije više htio uzeti osobnu iskaznicu pa su je policajci ponijeli u postaju.
Istoga dana, oko 20 sati, Turinski je došao po svoju osobnu iskaznicu u policijsku postaju.
- Kako na osobnoj iskaznici nije izgledao kao u stvarnosti, pitala sam ga kako se zove. Rekao je: 'Ja sam taj i taj.'
Sagnula sam se da izvadim papire i osobnu iskaznicu, a on je rekao: 'Više mi neće ni trebati'. Na pult je stavio ručnu granatu. Kad sam je ugledala kako stoji preda mnom, odmah sam pozvala svog kolegu, koji je iz dežurstva istrčao s drugim policajcima - prisjetila se Vedra Kopilaš, policajka koja je te večeri radila na šalteru kninske policijske postaje.
U međuvremenu, Turinski je s granatom u ruci izašao iz postaje i odlučno krenuo prema središtu grada.
Policajci su ga brzo sustigli i okružili na parkiralištu iza policijske postaje. Pregovore s njim odmah je započeo pomoćnik načelnika za poslove temeljne policije Stanko Jurić-Grgić.
- Granatu je držao u ruci ispred prsa. Desetak minuta nagovarao sam ga da mi da granatu. Za to nije htio ni čuti.
Kad bih mu se približio na dva metra, prijetio je da će je odmah baciti. Najednom mi je rekao da ide prema osnovnoj školi. U to vrijeme tamo se nalazilo pedesetak djece koja su začuđeno gledala što se to oko njih događa.
Zapovijedio sam mu da ne ide ili ću morati upotrijebiti silu. Stao je odjednom i rekao: "Hajde ispred mene i odvedi me u zatvor."
Tako sam krenuo ispred njega, a on je hodao tri metra iza mene. Cijelo vrijeme sam ga preko oka promatrao što radi kako bi spriječio još jedan mogući incident. Ušao je u ćeliju, a ja sam za njim zatvorio vrata - prisjetio se Jurić-Grgić.
Pri povratku u postaju granični policajac Jozo Androšević vidio je da Turinski prijeti samoubojstvom. Pošto ga je poznavao, i on je počeo pregovarati s njim.
- Došli su i iz udruge Tvrđava Knin jer je on njihov član te interventni policijski vod. Želio je da se svi maknu. Rekao sam: 'Daj mi bombu, ali skloni prst s osigurača jer ti je ovako neću uzeti'. Cijelo vrijeme držao je prst na osiguraču bombe i lagano ga izvlačio i vraćao u ležište. Kad je sklonio prst, uzeo sam bombu i odnio u dežurstvo, a Stanko je ostao s njim.
Kad sam se vratio, držao je ruke ispod majice. Pitao sam Stanka što je sad, a on mi je odgovorio da je otišao u zahod u ćeliji i vratio se s rukama ispod majice. Nismo znali ima li više bombi. Pregovarali smo s njim dva, tri sata. Kažem mu: 'Ako imaš, daj bombu da to riješimo'. Obećavali smo mu sve samo da preda bombe. Na kraju više nije htio pričati ni sa mnom.
Potom su ga ostavili samog na svega pet minuta, a kad su se vratili, Turinski je pokušavao se objesti - dodao je Androšević.
- Klečao je, a oko ćelijskih vrata svezao je remen i glavom vukao bočno kako bi se zadavio. Brzo sam pozvao pomoć da otvorimo ćeliju i uhvatio ga za glavu kako bi prestao zatezati.
Stanko se odmah bacio preko njega, a interventni kolega mu je uhvatio obje ruke. Umjesto bombi, ispred njega smo samo pronašli dva kamena i mobilni uređaj - svjedoči Androšević.
- Nakon svega Turinskog sam pitao što je bilo. On mi reče: 'Ja ti nemam pojma ni o čemu Jozo. Ja se ničeg ne sjećam'.