Policajci Ž. Marković i Anto upućeni su u gluho doba noći na Trg dr. Ante Starčevića, gdje je pijani muškarac prijetio da će baciti bombu u kafić pun gostiju
Od eksplozije bombe dijelile su nas sekunde
U kninskoj policijskoj postaji 6. kolovoza 2005. oko dva sata ujutro zazvonio je telefon za hitne pozive.
Paničan je glas rekao kako muškarac prijeti da će baciti ručnu bombu u caffe baru "Donna" u središtu Knina na Trgu dr. Ante Starčevića, u neposrednoj blizini željezničkoga kolodvora.
Policajci Željko Marković i Goran Panić poslani su istog trena da provjere o čemu je riječ. Zatekli su Tibora Petrovića koji je vidno pijan teturao i dozivao vlasnika da izađe iz kafića.
Prišli su mu i vidjeli da ruku drži u džepu donjeg dijela trenirke. Rekli su mu da izvadi ruku iz džepa. Poslušao ih je i tada su vidjeli da drži ručnu bombu. Isprva nije želio pričati s policajcima, ali im je ubrzo pojasnio zašto drži bombu.
Sat vremena ranije vlasnik kafića ga je udario i izbacio van. Bio je revoltiran pa je otišao kući po ručnu bombu kako bi je iz osvete bacio u kafić koji je bio pun gostiju koji su došli na živu glazbu.
Iz bombe je već izvadio osigurač koji je bacio u neposrednu blizinu na tlo. Od eksplozije bombe dijelio ih je tek trenutak nesmotrenog pokreta prstiju pijanog Petrovića.
Policajci su znali da ga moraju nagovoriti da im preda bombu prije nego mu skliznu znojni prsti.
- Rekao sam mu da mi da bombu. Ne može, odgovorio je. Pitao sam ga zašto ne može, a on mi je kroz smijeh kazao da je izvadio osigurač i bacio ga pa ga više ne može pronaći.
Uplašio sam se kad sam to čuo, ali se više nismo mogli vratiti natrag - prisjeća se Željko Marković.
Oko njih su se već počeli okupljati znatiželjnici. Marković je primio Tiborovu ruku s bombom. Dogovorili su se da je bace iza petnaestog perona željeznikoga kolodvora jer ondje nije bilo ljudi.
- Morali smo se nekako riješiti bombe jer je više nije mogao vratiti u džep, a žlica mu je popustila - rekao je Panić koji je u međuvremenu po slabom svjetlu tražio osigurač.
Slučajno ga je pronašao na zemlji i pozvao Markovića i Perkovića, koji su već stigli do prvog perona, da se vrate.
- Kad su se vratili, jednom rukom uhvatio sam mu šaku kako bomba slučajno ne bi eksplodirala, a drugom sam ugurao natrag osigurač. Odmah smo mu uzeli bombu kako bi spriječili najgore mogući scenarij. Sve je postalo lakše.
Tibora smo odvezli na liječnički pregled u bolnicu jer je oko nosa imao neke manje ozljede. Poslije pregleda odveli smo ga u postaju na triježnjenje - kazao je Panić.
Petroviću je alkotestom utvrđeno da ima ukupno 1,58 promila alkohola u krvi. Cijelu je noć zadržan na kriminalističkoj obradi te je kazneno prijavljen.
- Sreća da je od početka htio surađivati s nama jer je u nama vidio spas. Trebalo nam je relativno malo vremena da ga nagovorimo da nam preda bombu. Vjerojatno je htio zaplašiti vlasnika, ali bombu zapravo, nije planirao baciti.
Da je to htio učiniti, bacio bi je i prije našeg dolaska. Mi smo pomalo naivno išli na intervenciju, misleći da ako ima bombu, ni slučajno ne bi izvukao osigurač.
Da smo ga slučajno odmah za ruke uhvatili kad smo mu prilazili, svi zajedno bismo otišli u zrak - zaključili su policajci Željko Marković i Goran Panić.
Načelnik policijske uprave u Kninu nagradio ih je za iznimno hrabro djelo. Međutim, kažu da su jako revoltirani ponašanjem suca koji ih već pet puta poziva na ročište kako bi im postavio ista pitanja te da im zbog neodazivanja prijeti novčanom kaznom od čak 20.000 kuna.