Jugo je snažno valjalo, a Talijanu je klonula glava

Jugo je počelo tako žestoko puhati da se kristalno plavo more učas pretvorilo u olovno. Premda je bilo srce ljeta, 16. kolovoza prošle godine, vjetar je skupljao oblake i otjerao kupače s obližnjih umaških plaža.
Čak su se i turisti sa svojim brodicama povukli u luku, a pomorski policajci Tomslav Lalić (27) i Stanko Tomašić manjim su se gumenjakom vraćali u ACI Marinu. Tek su se vezali kada su zaprimili poziv kapetana Lučke kapetanije. Nacionalna središnjica za traganje i spašavanje na moru dobila je u 15.05 sati dojavu od državljanina Italije M. G. (52) koji traži pomoć.
- Talijanski državljanin traži pomoć jer mu je sedam metara dugo plovilo Moon Shadow u kvaru negdje na poziciji udaljenoj između 10 i 12 nautičkih milja od Umaga. Znali smo samo da je ostao bez pogona, da ga valovi nose pučinom te da se osjeća jako loše.
Krenuo je iz Italije prema Rovinju, nalazio se 20 kilometara od obale i, prema prvim informacijama, bio je dezorijentiran, nije znao reći poziciju i nije bio razumljiv. Odmah smo uzeli policijski gliser, kontaktirali pomoćnika načelnika, a našoj se posadi priključio i lučki kapetan - prisjeća se Tomislav.
Policajci su krenuli u smjeru mjesta s kojeg je, pretpostavljali su, stigao poziv u pomoć. Brod je poskakivao i prkosio nemirnu moru i valovima. Dok su oni svladavali uzburkano more, središnjica za spašavanje i traganje uspjela je precizno izračunati pozicije nesretnog Talijana. Radiostanicom su je odmah javili Tomislavu i njegovoj hrabroj ekipi.
- Na pučini nije bilo nikoga, a jugo je nemilice puhalo. U 16.15 radar je pokazao točku za koju smo pretpostavili da je plovilo koje tražimo. Gliser je plutao, vjetar ga je šibao lijevo-desno, a u njemu je, glave klonule na komandnoj ploči, sjedio muškarac koji je imao prsluk za spašavanje.
Zbog valova nismo mogli pristati uz gliser, a nakon svih pokušaja uspjeli smo staviti bokobrane i nakratko pristati.
Preskočio sam preko ograde na pramac, a kolega Stanko i lučki kapetan udaljili su se kako ne bi udarili u pokvareno plovilo i izazvali još veću opasnost - svjedoči Krešimir.
Divlje more narušavalo mu je ravnotežu na dva metra dugačkom pramcu Talijanova glisera. Vjetar i valovi su ga srušili pa je neko vrijeme ostao ležati jer je jedino tako bio siguran da neće pasti u more. Znao je da mora pomoći čovjeku pa je skupio snage da nekako s pramca preskoči na krmu.
- Bio je naslonjen preko ograde. Povraćao je kad sam došao do njega. Pokušao sam razgovarati, no on me samo na trenutak pogledao i ponovno spustio glavu.
Ne znam je li uopće bio svjestan. Našao sam bocu vode i dao mu piti. Polijevao sam ga, ali nije mu bilo bolje.
Bio je iznemogao, izgubljen, blijed. Pokušao sam upaliti gliser. Nisam uspio. Kolega Stanko i kapetan dobacili su mi konop, uhvatio sam ga i vezao za njegov gliser. Ostao sam s njim i lagano smo krenuli prema luci.
Vozili smo šest, sedam milja na sat, triput sporije nego kada smo išli po njega - prisjeća se Krešimir.
Talijanu je bilo loše sve do trenutka kad je ugledao obalu i kopno. Tada se, pretvorio u potpuno drugog čovjeka. Zdravog.
- Dobio je boju, prestao se žaliti na mučninu i jedva je čekao da stupi na kopno. U luci ga je čekala Hitna pomoć, no odbio ju je.
Kratko nam je zahvalio i nestao. Bili smo razočarani.
Riskirali smo živote zbog njega, a on je gotovo pobjegao bez puno riječi, kao da se nikad ništa nije ni dogodilo.
Cijela situacije je bila iznimno neobična.
Nikad ga više nismo vidjeli - završio je priču Krešimir dodavši da je motor glisera bio - pregrijan.