"Da je na mene krenuo nožem, zapucao bih..."

Policajac Ivica Terzić upravo je izašao iz noćne smjene na Staru 1999. godinu. Ulice u središtu Slavonskog Broda bile su pune ljudi koji su za doček Nove godine kupovali u zadnji čas.
Nakon što je suprugu ostavio kod frizera, a šogoricu u ljekarni, čekao ih je kraj svog automobila.
Tad je pokraj njega protrčao Mato Č. (43), a njega je lovio Martin Lamešić (33). U ruci je držao kuhinjski nož.
- Stajao sam naslonjen na automobil i znam da mi je bilo hladno jer je i dan bio neki oblačan. Tad sam krajičkom oka primijetio njih dvojicu kako su protrčali. Kako su ulice bile pune ljudi, najprije sam pomislio: 'Pa gdje će on s tolikim nožem' - prisjeća se Ivica Terzić. Nakon kraće svađe Lamešić je u svom automobilu, koji je parkirao u blizini, uzeo nož kojim je krenuo prema Mati Č.
- Predstavio sam mu se i povikao da stane, ali ovaj nije reagirao. Krenuo je nožem prema Mati i uhvatio ga za rame te ga probo nožem pod rebra. Kad ga je srušio na pod, još ga je nekoliko puta nogama udario. Došao sam na nekih sedam metara od njih i viknuo mu da baci nož. Lamešić me pogledao, ali nije reagirao. Čas je pogledavao prema meni pa prema ovom na podu.
Sjećam se da je tako stajao i izgledao je izbezumljeno. Jedino što sam gledao je bilo kuda će nožem.
Da tad nije stao, bilo bi problema, ali nakon drugog zamaha, kad je Matu zahvatio po nozi, ipak je stao.
Uperena značka prema licu i povici da spusti nož do Lamešićeve psihe nisu dopirali. Pokušao je napasti policajca Terzića.
- Nije mi problem bio toliko nož koliko to što je na cesti bilo mnogo građana. Kad sam vidio da ne staje, izvadio sam svoj pištolj.
To ga je očito jako preplašilo i tad je stao.
Rekao sam mu još jedanput da baci nož. Tad sam vidio da se počeo premišljati i da nije znao što da napravi.
Nekoliko trenutaka poslije Lamešić je bacio veliki nož i kleknuo na koljena kako mu je Terzić i naredio. Budući da nije imao lisice, Terzić je doslovce sjeo na Lamešića.
Primio ga je i zadržao u zahvatu za privođenje dok nije došla prva ophodnja sa službenim automobilom kojim su ga mogli privesti.
- Da me kojim slučajem nije poslušao i krenuo nožem na mene, morao bih pucati, tako da je ovako na kraju sve odlično završilo. Iako se mnogo toga odjednom dogodilo, sve je bilo gotovo u samo pet minuta. Da nisam ostao čekati svoju šogoricu, Lamešić bi ga sigurno ubio.
Dok je policajac Ivica Terzić vezivao Lamešića, Mato Č. se pridignuo, a pod košuljom koja se već natopila krvlju vidjelo se kako mu iz rane pod rebrima pulsira krv. Gledajući ranu na ozlijeđenom, Terzić je znao da on hitno mora u bolnicu, koja je bila samo 500 metara udaljena.
- Zaustavio sam prvi automobil koji je naišao da ranjenog Matu Č. odveze u bolnicu. Da smo čekali Hitnu pomoć, tko zna koliko bi još to potrajalo - kaže Terzić.
Mato Č. je nakon nekog vremena preko jednog operativca iz bolnice pozvao Terzića da ga posjeti. Oženjeni otac dvoje djece tad mu se zahvalio što je baš on naišao u tom trenutku jer da njega tad nije bilo, vjerojatno ne bi preživio Lamešićev napad.
- Tek nakon nekog vremena shvatiš da si nekom spasio život. Nisam poslije ni pratio slučaj, a ni razgovarao s njima.
Iako nisam bio u službi, bit je u tome da nama posao nikad ne prestaje. Mi moramo uvijek biti spremni da se može dogoditi neka nesreća - dodao je policajac Terzić.