Misterij u Zaprešiću: Ira Dujmović (18) i Goran Plaščević (32) hodali su mračnom prugom u Zaprešiću. Što su tamo radili? Nitko ne zna. Brzi vlak u mraku i bez dobrog osvjetljenja nije imao šanse zaustaviti se na vrijeme
Ostala bez supruga, a sad i bez kćeri: Zašto je išla u Zaprešić?
Kočnice su škripale, kotači su zaiskrili. No vlak nije uspio stati na vrijeme. Udar je bio neizbježan. Pod kotačima brzog vlaka u Zaprešiću završilo je dvoje mladih, Ira Dujmović (18) i Goran Plašćević (32).
Pogledajte video
Pokretanje videa...
Bio je petak, 21.45 sati, noć se odavno spustila nad grad. Dio pruge gdje ih je pokupio vlak je neosvijetljen, uokolo nema nikoga. Jedino prašnjavi zemljani put i šipražje. Do prvih kuća je više od 200 metara. Što su tamo radili, nitko ne zna. Susjedi su nam rekli kako su u trenutku nesreće tom dionicom prolazila dva vlaka. Jedan je išao prema Zagrebu, a drugi prema Harmici. Baš u trenutku tragedije su se mimoišli.
- Možda su vidjeli vlak kako ide prema njima pa su ‘skočili’ na drugu prugu, no nisu vidjeli da dolazi još jedan, taj koji ih je udario. No tko će ga znati - rekla nam je maćeha poginuloga Gorana u Zdencima Brdovečkim nedaleko od Zaprešića.
Goran nije živio u istom kućanstvu s njima. Smjestio se kod strica u susjednoj kući. Prema izjavama svjedoka, Goran je još bio živ dok je došla ekipe Hitne pomoći.
Kuda su krenuli?
Pokušali su ga reanimirati, no bilo je uzalud. Preminuo je nekoliko trenutaka kasnije.
Ni Ira ni Goran kod sebe nisu imali dokumente, što je policiji otežalo identifikaciju. No u subotu ujutro pozvonili su na vrata nastradalih.
- Nismo u stanju pričati, prerano je za to – kratko i tiho rekla je Irina baka dok je jedva stajala na vratima stana na zagrebačkim Vrbanima. Irina majka je šutke ležala na krevetu. Prije godinu dana ostala je bez supruga, a sad i bez kćeri. Irin otac Alen poginuo je prije godinu dana dok je radio kao zaštitar na brodu u Šri Lanci. Bio je branitelj, a kako smo saznali, prošao je i srpske logore.
Da se nešto događa, susjedi su primijetili u nedjelju u ranim jutarnjim satima kad se pred zgradu u zagrebačkom kvartu parkirala Hitna.
- Znam je odmalena, ne mogu vjerovati da se to dogodilo. Išla je ovdje u školu. Znali smo je vidjeti kako se rolama vozi uz jarunsko jezero. Više ju je zanimao sport od škole, ali uvijek je bila dobra, pristojna i vesela. Znam samo da se neko vrijeme bavila hokejom na travi - govori nam susjed njezine bake. To nam je potvrdio i trener u HK Zrinjevac Siniša Peranić.
- Bila je kod nas nekoliko mjeseci. Ne znamo puno, ali ovo što se dogodilo je strašno - rekao je Peranić. Nakon što je završila osnovnu školu, upisala je Ugostiteljsko-turističko učilište u Zagrebu.
Nije rekla kome ide
Kako se upoznala s Goranom nitko iz obitelji nije nam znao reći.
- Išla je u Zaprešić posjetiti nekoga, no koga i gdje točno, nije nam rekla - kratko je dometnula baka pokojne Ire.
Njezini prijatelji do kojih smo uspjeli doći u potpunom su šoku.
- Ne vjerujemo da je nema. Što da vam kažemo? Grozno je. Bila je super cura - svi su imali gotovo istovjetan odgovor.
U Goranovoj obitelji zavladao je muk.
- Policija nam je pozvonilla u subotu navečer. Samo su rekli da Gorana više nema. U ponedjeljak moj suprug s Goranovom majkom ide na zavod za sudsku medicinu u Zagrebu. Tamo će im više reći. Nadamo se da će nakon istrage znati točan tijek događaja - rekla nam je njegova maćeha.
Zašto su hodali po pruzi ne znaju. Kaže kako poznaju svi taj dio. I Goran ga je dobro znao. Često je njime išao.
- Ja tamo prolazim na posao. Vjerojatno kada su vidjeli da dolazi vlak su skočili na suprotne tračnice i tu je na njih naletio drugi vlak kojega nisu vidjeli - objašnjava nam njegova maćeha. Ispred stričeve kuće, kao i očeve, zapaljeni su po jedan crveni i bijeli lampaš.
S njegovim ocem nismo razgovarali jer od muke ne izlazi iz sobe. Oko njihovih kuća dan poslije čuo se samo lavež pasa koje je Goran neizmjerno volio. U blizini same kuće je livada, a najbliži susjedi su stotinjak metara udaljeni od njih.
- Ne znamo što reći osim da je to tragedija. Pročitali smo da je netko smrtno stradao, ali nismo znali da je to on. Svi su ovdje u šoku jer ne pamtimo da je netko tako poginuo u naletu vlaka. Barem kod nas i to netko od naših - dodaju susjedi. Na Goranovu društvenom profilu cijeli dan stižu poruke sućuti od njegovih najbližih. “Prijatelju, nažalost si otišao prebrzo, čuvaj nas odozgo”. “Počivao u miru prijatelju”, napisao je jedan korisnik. “Neka ti je laka zemlja. Jednostavno, ne znam više što bih rekla. Nadam se da si gore našao svoju kućicu u cvijeću, da imaš najdivniji šator u cijelom svemiru. Kako ćemo s pesekima? Ne znam” napisala je druga.
Sedam godina u Končaru
Kako doznajemo, Goran je osim pasa, najviše volio ići u ribolov. Odmalena je volio biti u prirodi, a posebno u posljednje vrijeme sa svoja dva psa. Inače je bio zaposlen u Zagrebu u tvrtki Končar već godinama.
- U petom mjesecu si je kupio motocikl kojega je obožavao. Radio je ovdje već sedam godina. Sad je bio u transportu, a što je prije toga radio ne znam. Zadnjih dana smo se svi pitali gdje je - rekao nam je jedan od njegovih kolega s posla. Dodaje kako nisu nikad upoznali Iru, ali su na poslu čuli kako priča da ima novu djevojku. I kolege s posla se pitaju što je po mrklom mraku radio na pruzi.
Ni njegova ni njezina obitelj nisu znali kako su oni povezani i zašto su te kobne noći bili zajedno. Jedino su nam njegovi kolege potvrdili kako je pričao da ima novu djevojku. Ira je baki rekla kako ide nekome u Zaprešić u posjet, ali nije znala da se radi o Goranu. Njegova maćeha vidjela ga je posljednji put u petak ujutro. Nikome nije jasno zašto su hodali po tom dijelu pruge.