Mariya Zvrški i njen suprug Zlatko u svoju kuću su primili obitelj i prijatelje iz Ukrajine. Danima su napuštali ratnu zonu. Njihovi muževi još su tamo
Osmero izbjeglica našlo utočište u Humu na Sutli: 'Samo da se vratimo kući. Ovo je prebolno'
Srce me boli. Rusi gađaju naše zgrade, rodilišta, ubijaju mame, civile, djecu, stare... Ako se Ukrajina ne obrani, Rus može vrlo lako krenuti dalje. Ukrajina sada ne štiti samo sebe, nego i cijelu Europu. Molite se za mir u Ukrajini, molite se za sve tamo, ubrzano nam, vidno uznemirena govori Mariya Zvrški (59), rođena Ukrajinka koja je zbog ljubavi prije nekoliko desetljeća doselila u Hrvatsku. Sa suprugom Zlatkom (69) živi u malom mjestu Grletinec kod Huma na Sutli. Njihov dom od ovog je tjedna utočište i prvim ukrajinskim izbjeglicama u Krapinsko-zagorskoj županiji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
Mariyina kći Oljga (36) otišla je iz ratom okovane Ukrajine, iz Lavova, u strahu za svoj život, ali još više prestraveljena za živote svoja dva sina - petogodišnjeg Bogdana i četveromjesečnu bebu, dječaka Matvija. S njom je krenula i prijateljica Marina sa sinom Bjačeslavom (5).
- Stigle su u noći na ponedjeljak. Dovezao ih je čovjek koji je otišao odavde po njih u Ukrajinu. Zahvaljujući njemu, koliko toliko lakše su prošle granicu s Mađarskom. Snaha Vira (37) je stigla u četvrtak s djecom, organizirano preko Crkve. Putovali su kombijem do granice, a s druge strane ih je čekao jedan svećenik. Hvala im svima jer su sve napravili besplatno - govori nam Mariya.
Ukrajinke i njihovu djecu zatekli smo u vrijeme ručka pa nismo htjeli ulaziti i smetati. Kuća je mala, njih je puno. Dok smo razgovarali na suncu, žamor i dječji glasići iznutra postali su sve bučniji. Iz kuće su odjednom izašla dva dječaka, previše zadubljena u vlastite razgovore oko igara da bi uopće primijetili što se događa uokolo. Iza njih pomalo sramežljivo izašla je Anđelina (8) koja je s bratom Stanislavom (11) i mamom iz Ukrajine otišla u srijedu, a dan kasnije bila u Zagorju. Čvrsto se držala mamu i brata, dok su se njene uredno ispletene pletenice presijavale na suncu. Potom je izašla i Oljga, Mariyina kći, žena crne kose i nevjerojatno plavih očiju. U naručju je držala Matvija, bebu umotanu u toplu dekicu koji je znatiželjnim okicama promatrao sve oko sebe.
>>>Stanje u Ukrajini iz minute u minutu možete pratiti OVDJE<<<
- Muž mi je još uvijek tamo, u civilnoj obrani. Ide na straže, čeka nove informacije. Molim se da sve bude dobro. Ne mogu ništa osim moliti se... - govori Oljga. Iz Ukrajine je otišla u strahu za djecu.
- Bojale smo se za djecu, zato smo i krenule. Puno naših prijatelja je još uvijek tamo. Tko zna šta će biti s njima... - dodaje Vida. Tužna je. Uznemirena.
Gledam u ženu koja priča na ukrajinskom. Diže ruke, sklapa ih, pokazuje prema nebu.. Pita me nešto, više retorički. Ne razumijem ju puno, ali njene geste govore sve. Muž joj je u Ukrajini, kao i Oljgin. Ne znaju puno. Neizvjesnost je svakim satom sve veća. Svaki put kad čuju zvuk aviona, strah im se nanovo uvuče u kosti. Oljgi još uvijek zuji u ušima od zvuka sirene. Dok Vira govori, kći Anđelina širi ruke oko njenog struka. Traži nježnost, utjehu u maminom zagrljaju. Vjerojatno još jedinom sigurnom mjestu u njenom malom svijetu. Iako nema puno godina, svjesna je što se događa. Kao i njen brat. Ali hrabar je on dječak.
- Moram biti, namiguje dok odgovara na engleskom. Njegovu bezbrižnu svakodnevicu koju je ispunjavao dječjim igrama, školskim zadacima i druženjem s prijateljima prekinule su ruske granate, bombe, sirene, bježanje u podrum pa preko nekoliko država. Sad su mu dani neizvjesni. Drugačiji. Krati ih kako zna.
- Najviše volim video igre. Najdraža mi je Roblox. Moram priznati da sam dosta dobar - rekao je sliježući ramenima uz osmijeh pa otrčao igrati se dalje s psima, Lordom i Bosom.
Treća žena, Oljgina prijateljica Marina Tižaj (37) cijelo je vrijeme šutke stajala po strani. Nije htjela ništa reći. Čak ni njen pogled nisam mogla uhvatiti. Prebolno joj je sve, kaže.
- Ionako ću samo plakati, što da uopće kažem. Ovo je strašno - zavapila je na ukrajinskom.
Osam ukrajinskih života sada se od rata skriva u zemlji stotinama kilometara daleko, među zagorskim bregima, u izoliranom mjestu gdje čovjek teško može zalutati.
- Iskreno se nadam da će sve ovo završiti za maksimalno desetak dana i da onda svi skupa idemo nazad kući u Ukrajinu - zaključila je Oljga uz iskrenu zamolbu: "Molite se za Ukrajinu".