Nakon lanjske proslave Dana Republike Srpske, službeni predstavnik hrvatske Vlade nazočio je jučerašnjem otvaranju spomenika izgubljenim mađarskim teritorijima, koji je Orban koristio za širenje huškačke politike.
U siječnju prošle godine hrvatski veleposlanik Ivan del Vecchio i predsjednika HDZ-a BiH Dragan Čović uveličali su Dan Republike Srpske u Banja Luci, kada je posthumno odlikovan general JNA Slavko Lisica, inače osuđen na 15 godina zatvora zbog granatiranja Šibenika.
Nakon što se u hrvatskoj javnosti digla buka, veleposlanik je brzo smijenjen. Ali Dragan Čović ostao je dragi gost središnjice HDZ-a u Zagrebu i suradnik premijera Andreja Plenkovića.
Jučer, Hrvatska na otvaranje spomenika u Budimpešti, posvećenog izgubljenim mađarskim teritorijima Trianonskim ugovorom, među kojima su i dijelovi Hrvatske, nije poslala veleposlanika RH, već privremenu otpravnicu poslova u Budimpešti.
Hrvatska, dakle, nije bojkotirala svečanost kojoj Viktor Orban promovira ne samo ideju Velike Mađarske, već i antieuropske ideje, diplomacija nije zaobišla tu inauguraciju, službena politika nije se ogradila niti distancirala od takvog sentimenta.
HDZ-ova vlada, umjesto toga, poslala je svog službenog predstavnika.
"U duhu dobrosusjedskih odnosa Republika Hrvatska razumije povijesnu traumu koju je u Mađarskoj izazvao Trianonski ugovor", poručili su iz Ministarstva vanjskih poslova na upit N1 televizije.
Razumijevanje za tuđu traumu
Zašto hrvatska diplomacija pokazuje razumijevanje za traumu gubitka teritorija koji je danas hrvatski, nije baš jasno. Kao što se otvara pitanje razumije li onda traumu i Italije, Austrije, Njemačke, pa i Srbije, zbog gubitka hrvatskih teritorija ili teritorija koje su okupirale ili proglašavale svojim dijelovima, poput bivše Krajine?
Razumije li HDZ-ova vlast traumu izbjeglih Srba iz Hrvatske?
I ako se već govori o traumi, kakvu je tek traumu za mnoge Hrvate izazvala Republika Srpska, na čijem obilježavanju uredno sudjeluju hrvatski veleposlanik i vođa Hrvata u BiH?
Međutim, ovdje se ne radi o traumi. Ovdje se radi o njegovanju posebnih odnosa s Viktorom Orbanom koji stogodišnjicu Trianonskog ugovora koristi za animiranje mađarskog nacionalizma i šovinizma, ali i za promoviranje ideja direktno suprotnih ideji Europske unije.
"Zapadna Europa", govorio je Orban na otvaranju spomenika, "odustala je od kršćanske Europe i umjesto toga eksperimentira s bezbožnim svemirom, duginim obiteljima, migracijama, otvorenim društvima".
A hrvatske traume?
Ako Orban na ovaj način pokušava zaliječiti traumu gubitka tuđih teritorija, onda Hrvatska nema što tražiti u njegovu društvu i na njegovim svečanostima. Jer, ona mora misliti i o svojim traumama.
Primjerice, INA je jedna od hrvatskih trauma za koju Orban ne pokazuje pretjerano razumijevanje. I predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi koji bježi od hrvatskog suda jedna je od hrvatskih trauma.
A Orbanova politika kojoj HDZ drži svijeću mogla bi izazvati traumu onima koji bi se mogli naći na njezinu udaru: od manjina i liberala, preko homoseksualaca i migranata do onih koji se zalažu za otvoreno društvo.
To je politika koja odudara od svih vrijednosti koje se Hrvatska obvezala štititi prilikom ulaska u EU, kao i od politike koju Plenkovićeva vlada formalno podržava. "Razumijevanje za traumu" običan je paravan. Ključno je sve ono što Orban promovira iza navodne nostalgije za izgubljenim teritorijima.
Dakle, sve ono čemu Hrvatska, pa i preko otpravnika poslova, daje podršku.
Podrška Republici Srpskoj
Kao što je službenim sudjelovanjem na Danu Republike Srpske dala podršku politici koja je dovela do stvaranja tog entiteta, temeljenoj na genocidu, ratnim zločinima, protjerivanjima stanovništva, pljački imovine, zastrašivanjima...
Ili kao što je hrvatska politika svojom mlakom reakcijom na otkrivanje spomenika Gabrieleu D'Annunziju, preteči fašističkog pokreta, u Trstu prošle godine otvorila prostor afirmaciji njegovih ideja i teritorijalnim pretenzijama njegovih sljedbenika.
"Domoljublje je naša vodilja", poručio je Andrej Plenković u službenom memorandumu na stranicama HDZ-a, "a ono danas znači raditi na političkom pozicioniranju i gospodarskom jačanju Hrvatske, kao i na njegovanju hrvatske povijesti, kulture i identiteta u vremenu globalnih odnosa".
Kako HDZ brani domoljublje, politički se pozicionira i njeguje hrvatsku povijest, kulturu i identitet vidjeli smo u Banja Luci, kao i jučer u Budimpešti.
Domoljublje je jedno. HDZ-ova politička vodilja nešto je posve drugo. I često suprotno domoljublju.
