Često te oni ispred ne puštaju da ih prestigneš, pogotovo ako smatraju da je njihov način vožnje bogom dan, i da nitko nema pravo voziti brže. Onda koriste priliku da te uče pameti, pa voze brzinom puža na mjestima gdje ih ne možeš zbog preglednosti prestići, ili kada sa suprotne strane prolaze auti, a na svakome mjestu gdje bi ih normalno prestigao, stisnu gas do kraja. Ako nemaš zvijer od auta, nađeš su nezgodnoj situaciji, na suprotnoj si traci, vrijeme i prostor za prestizanje ti izmiče, a ako se pojavi vozilo sa suprotne strane, ne znaš kako će ovaj koji te uči pameti reagirati. Nekad te odluči pustiti pa počne kočiti, a nekad nastavi po gasu. Nekad i ti i on napravite isto. Zato, da bi takvoga prestigao, moraš mu se nabiti, i onda te on uči neprestanim namjernim i neopravdanim kočenjem, znajući da ćeš ti biti kriv ako dođe do kontakta. Dogodi mu se problem, ako si ti dao gas, i odlučio u zadnji tren izaći u prestizanje da ga uhvatiš na spavanju, a on ti odluči prikočiti. Kako ti izlaziš u prestizanje, tada ga udariš u njegov lijevi zadnji dio i zaneseš. Nekad ne prođe dobro po njega. Dogodilo mi se je kada mi je čovjek namjerno stao na ulazu u kružni tok, zato jer se je iznervirao što sam brzom cestom unutar grada vozio po lijevoj traci 95 km/h, pa me je on morao prestizati sa 150 km/h po desnoj. Mislio je valjda da sam ga time ugrozio, pa me je sačekao na križanju, i nakon što je ušao u kružni tok i vidio da ja ulazim za njime, zakočio je na mjestu. Umalo je poginuo.