dragi novinaru, zanima me s kime ste razgovarali prije nego što ste objavili ovaj "članak"? sa nekime tko se bavi agronomijom? tko je, npr. profesor na fakultetu, radi na nekom poljoprivrednom institutu/zavodu ili ima svoju farmu/voćnjak? čisto sumnjam da vam je ovo rekao netko sa agronomskom strukom. Količina "pesticida" (prvo i osnovno, krivi termin) ne ovisi samo o tome koje voće/povrće je u pitanju, već i o vrsti "otrova", vremenu primjene, vremenu branja, karenci... A i činjenica da ih najviše ima u, citiram, "jabukama, agrumima, kruškama i grožđu" je u potpunosti kriva i ne znam kako je netko (tko je stručan) mogao doći do takvog zaključka. Ljudi (a ni novinari) uopće nisu svjesni termina "eko" i da to UOPĆE ne znači da nije špricano. Plodovi sa "eko" certifikatom su špricani i imaju pravo biti špricani određenim dozvoljenim sredstvima i količinama. Ne bojte se toliko hrvatskih proizvoda, kod nas su kontrole iznimno jake, uspoređujući s ostatkom svijeta. Čak se kontrolira i jačina/protok dizni na atomizerima/prskalicama. Kontrolira se (program u začetku) koliko je koje gospodarstvo "pesticida" kupilo. Svi korisnici moraju biti osposobljeni radom sa "pesticidima". Svake godine se ukida hrpa aktivnih tvari koje se procijene opasnijima. Treba se paziti voća i povrća iz npr. Kine i zemalja trećeg svijeta gdje nema toliko odredbi što se smije koristiti a što ne i kako se smije a kako ne. Za to postoje kontrole koje bi trebale nasumce uzimati uzorke (iz maloprodajnih/veleprodajnih trgovina) i raditi laboratorijske analize rezidua "pesticida". I da, za kraj, breaking news, "pesticide" ne možeš oprati sodom bikarbonom. Nalaze se i u plodu.