Oni su nas činili ponosnima i oduševljavali na Wimbledonu

Marin Čilić pobijedio je Sama Querreyja u finalu Wimbledona i postao prvi hrvatski tenisač nakon Gorana Ivaniševića kojem je to pošlo za rukom. Od Goranovog Wimbledona prošlo je 16 godina stoga nimalo ne čudi opća euforija hrvatske sportske publike. Pogotovo kada je u pitanju Wimbledon. Lijepo je osvojiti jedan od Grand Slamova, ali niti jedan nema toliku težinu kao travnati turnir.

Marin će finale Wimbledona igrati u nedjelju, a mi smo se prisjetili najljepših trenutaka naših sportaša na Wimbledonu.

1. Goran Ivanišević 2001., pobjednik

Niti jedna priča ne može biti veća od ove. Goran je nakon tri izgubljena finala Wimbledona 2001. godine na elitni turnir došao s pozivnicom kao 125. tenisač svijeta. Na putu je pobjeđivao Moyu, Roddicka, Safina, Henmana i Raftera i u 30. godini života osvojio svoj prvi i jedini Grand Slam.

2. Marin Čilić 2017., finale

Marin je tri godine zaredom igrao četvrtfinale Wimbledona i 2017. godine konačno mu se otvorio put do finala. Čilić je priliku objeručke prihvatio i nakon prvog polufinala plasirao se u prvo finale najcjenjenijeg teniskog turnira na svijetu i prvo hrvatsko finale nakon 16 godina. Povijesni uspjeh lovit će u nedjelju protiv Rogera Federera.

3. Ivan Dodig i Marcelo Melo 2013., finale

James Blake i Jurgen Melzer u četvrtfinalu, Leander Paes i Radek Štepanek u polufinalu te tada nedodirljiva braća Bryan u finalu. Najveći uspjeh parova hrvatskog tenisa na Wimbledonu postigli su Ivan Dodig i Marcelo Melo kada su 2013. godine zaigrali finale travnatog turnira. Nažalost, nisu uspjeli. osvojili su tek jedan set protiv Amerikanaca, ali ubrzo su im se revanširali. Dodig i Melo su pobijedili braću Bryan u finalu parova na Roland Garrosu 2015. godine.

4. Mirjana Lučić-Baroni 1999., polufinale

Wimbledon je te godine osvojila Lindsay Davenport u kultnom finalu protiv Steffi Graff. Upravo je Njemica zaustavila našu Mirjanu Lučić-Baroni u polufinalu. Mirjana je uspjela uzeti prvi set 7-6, ali nažalost više nije mogla. Steffi je osvojila iduća dva 6-4, 6-3 i zaigrala u finalu s Davenport.

5. Mario Ančić 2004., polufinale

Uvijek ostaje pitanje što bi Ančić sve postigao u karijeri da nije imao problema s ozljedama. Na kraju krajeva, zbog ozljede leđa prekinuo je karijeru u 27. godini života. Te 2004. godine igrao je sjajan tenis i ušao u polufinale Wimbledona gdje ga je zaustavio Andy Roddick. U četvrtfinalu je dobio Henmana, nešto ranije Malissea, Hrbatyja i Benneteaua, a nakon Wimbledona u paru s Ivanom Ljubičićem osvojio broncu na Olimpijskim igrama u Ateni.