Oni su jedini blizanci policajaci: Ne smiju raditi skupa u smjeni

Jednako se oblačimo samo na poslu i dok smo na treningu nanbuda. Iako smo blizanci, nikad nas nisu isto odijevali, ipak je svatko za sebe poseban, rekli su braća policajci Juraj i Marko Milošić.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

01:12

Ti 21-godišnjaci prošle su godine završili Policijsku akademiju u Zagrebu i od 1. rujna počeli raditi u Policijskoj postaji Krapina kao vježbenici. Ondje su im dodijelili mentore koji im pomažu u radu, no braća zasad ne smiju biti u istoj smjeni. Vjerojatno su i jedini blizanci koji rade kao policajci.

- Na to su nas upozorili još na akademiji i mi smo to prihvatili. Nije isto kad vam netko napadne brata ili pak kolegu - rekao je Juraj. Kako bi ih privikli na to, ondje su ih smjestili u različite odjele. Vidjeli bi se po 15 minuta na dan, no braća zbog toga nisu patila. Kažu da im je to bilo dobro jer su radili na samostalnosti, a i profesori su imali manje briga. Na pitanje o bratskom rivalstvu dodali su da ono ne postoji te su oboje imali jednake ocjene i u gađanju, predmetima koje su polagali te obojica dobro barataju palicama.

- Dobili smo odličnu ocjenu za to, no u stvarnosti je to ipak drukčije. Bolje sve riješiti razgovorom i pričom bez da se primjenjuju sredstva prisile - kaže Juraj. Jedino u čemu je bolji, kao osam minuta stariji, je borilačka vještina nanbudo u kojoj ima jednu zlatnu medalju više.

- Nanbudo smo počeli trenirati u prvom osnovne. Danas imamo crne pojaseve i treniramo mlade u Nanbudo klubu Marija Bistrica. Brat više ne ide na natjecanja, no ja ću ići pa ga još stignem prestići po broju medalja - dodao je Marko. Sport im je puno pomogao oko priprema za posao policajca da budu izdržljivi i u dobroj kondiciji. Rade smjenu za smjenom pa nekad prođe par dana prije nego zajedno sjednu za stol. Neupućenim ljudima, koji dođu u postaju, činilo bi se da isti čovjek radi 24 sata, na što se braća samo nasmiju.

- Policajci smo željeli postati još od 8. razreda. Kad smo rekli roditeljima za akademiju, mama je bila preplašena i malo sumnjičava no nije nam ništa branila. Tati je to bilo super. Kad smo imali prisegu, bili su presretni zbog nas - kažu braća. Dobro su to prihvatili i prijatelji pa su sa šala o blizancima prešli na one o policajcima.

- Kažu da moramo biti udaljeni 100 metara i tako zaustavljati vozače - kažu braća.