Oni su heroji: Borna je uredio odjele Dječje bolnice, a Filip Emanuel pomogao Ukrajincima

Znao sam da sam nominiran, no na to sam zbog obaveza već i zaboravio. Malo je reći da sam bio presretan kad sam saznao za nagradu. Moj moto je: Ono što želite da drugi čine vama, činite i vi njima. Slušajte savjete odraslih kako biste se formirali u odgovorne i empatične ljude jer samima nam to može biti vrlo teško postići, kaže nam vrlo zrelo Filip Emanuel Babić (14), učenik riječke OŠ "Nikola Tesla", dobitnik Nagrade "Luka Ritz" za promicanje tolerancije i škola bez nasilja.

Nagradu je dobio i njegov sugrađanin Borna Pap (16), učenik 2. razreda Elektroindustrijske i obrtničke škole Rijeka. Njih dvojica, svime što su činili u ovoj godini i prije, itekako su zaslužili priznanje cijele Hrvatske. Filip Emanuel, čija je mama Bjeloruskinja, nagradu je osvojio zbog pomoći koju pruža djeci iz Ukrajine. 

'Zamislio sam kako je biti u njihovoj koži'

Početkom rata u njegov razred došla su dva učenika iz Ukrajine, a on im je, zahvaljujući poznavanju jezika i vlastitom altruizmu, priskočio u pomoć i olakšao sporazumijevanje s predmetnim nastavnicima i ostalim učenicima. Nije ga na to ponukalo samo znanje jezika, nego i pomisao kako bi se sam osjećao u njihovoj koži.
- Kada su stigli primijetio sam da neki učenici s njima pokušavaju pričati na engleskom, ali im to baš nije uspijevalo. Budući da znam ruski jezik, odmah sam uskočio. U početku sam pomogao oko osnovnih stvari, orjentacije po školi, pokazivao sam im gdje je dvorana za vježbanje, wc, kad je marenda... Kasnije sam im prevodio gradivo, pomagao oko zadaća, družio se s njima. Učinio sam sve da se što prije i bolje uklope, snađu i osjete dobrodošli. Nije mi to bilo opterećenje već zadovoljstvo jer sam zamišljao sebe u njihovim cipelama. U konačnici smo postali najbolji prijatelji. Svijet možemo promijeniti jedino zajedno - odlučan je Filip, smatrajući kako svi koji imaju ljubav u srcu i ruke koje žele nešto napraviti, mogu pomoći bez da za to traže išta zauzvrat. 

Zajedno 

Zajedno osnivaju bend

Njegovoj pomoći zahvalna je cijela škola, no najviše Miroslav Zahorodni i Jehor Kulabuhov.
- U početku nam je bilo vrlo teško, jezik je bio najveća barijera. No sve bi bilo mnogo teže da nije bilo Filipa. On nam je uvelike olakšao život i sad se gotovo osjećamo kao kod kuće - kažu dečki, koji s Filipom osnivaju i bend.

Koliko je Filipova pomoć značajna ističe i ravnateljica Tatjana Bandera Mrakovčić, koja ga je nominirala za nagradu.
- Jezik je svakako bio najveća prepreka, pogotovo jer smo ustanovili da naši učenici bolje pričaju engleski nego oni. Filip je tu bio najvažnija karika i ogromna pomoć, kako učenicima tako i nama učiteljima, ali i kod komunikacije s roditeljima. U našu školu je prvo došlo četvoro djece iz Ukrajine, a trenutno ih imamo 27. Kako Filip sad završava 8. razred vidim da svoju mlađu sestru u 4. razredu "podučava" da nastavi njegovim stopama. Da stvar bude bolja, ja nisam ni znala da on zna pričati ruski sve dok jedan dan nisam zamijetila kako se skupa smiju u dvorištu. Stvarno se dao i posvetio toj djeci i bio pravi prijatelj. Mislim da on nije ni svjestan koju veliku ulogu je odigrao - kaže ravnateljica koja je "skakala" od sreće saznavši da je dječak nagrađen za svoj trud i doprinos.

Samozatajni Borna velikog srca

- Zahvalan sam za nagradu, iznenadio sam se, ali iskreno, ne radim ništa zbog nagrada. Dobra djela dolaze od srca. Sve što radim, radim isključivo jer me ispunjava nekom pomagati, pogotovo kad je riječ o teško bolesnoj djeci na odjelima onkologije ili ljudima koji u potresu ili poplavi izgube sve. Od malih nogu naviknut sam volontirati i dijeliti svoje stvari, tako su me naučili roditelji. Hvala svima koji su mi pomogli na putu da postanem bolji čovjek i pomažem drugima - rekao je skromni riječki srednjoškolac Borna.

Posebno je ostao zapažen njegov angažman u akciji namijenjenoj izgradnji čekaonice i igraonice Dječje onkologije na Kantridi, gdje je zajedno s ocem sudjelovao u njezinoj izgradnji.
Pročelnica Odjela Onkologije i hematologije profesorica Jelena Roganović u pismu preporuke između ostalog napisala je - “Posebno se sjećam trenutka kada je skinuo sat sa svoje ruke i poklonio ga bolesnom vršnjaku. Sjećam se I njegove radosti I sreće kada je nesebično davao pomoć.“

'Roditelji su me naučili dobrotvornom radu'

Borna je svoj trag ostavio i na zidovima Dječje kirurgije na Kantridi. U akciji "Veseli zidovi", koju je pokrenula glavna sestra Odjela operacijskih dvorana Halima Podrug, Borna je dao svoj doprinos i svojim likovnim darom oduševio cijeli tim na Kantridi. I na Odjelu fizijatrije s ocem Tomislavom sudjelovao je u građevinskim radovima.
Samozatajnog, ali vrijednog učenika koji smatra da bi se volonterstvo i pomaganje trebali normalizirati a ne nagrađivati, osim roditelja, na dobra djela potaknula je sestra Karla.
- Ona je tad bila u 7., a ja u 4. razredu OŠ, i pokrenula je humanitarnu akciju za bolesnog prijatelja s cerebralnom paralizom. Od tada aktivno volontiram, često u društvu oca, koji me naučio fizičke poslove, poput gletanja, bojenja, postavljanja Knaufa... Akcija je bilo mnogo, od vukovarske samoposluge, kad smo nosili hranu potrebitima, akcije prikupljanja sredstava za novi Braille aparat za slijepu i slabovidnu djecu OŠ Pećine, hospicija, pa do radova na odjelima onkologiji dječje bolnice Kantrida. Što god treba, a možemo, tu smo - kaže budući tehničar za mehatroniku, koji obožava crtanje, te bi se jednog dana volio baviti tetoviranjem.
Borna je skroman i samozatajan, ali zato njegova djela govore . Nagrada Luka Ritz otišla je u prave u ruke i nadamo se da će mnogim njegovim kolegama biti inspiracije.

Koliko je ponosan na svog učenika istaknuo je i ravnatelj Boris Caput.
- Kao škola svi jako ponosni na njega. Kako je on tako samozatajan, slučajno smo saznali da se bavi volonterstvom i tada su ga psihologinja i pedagoginja jedva nagovorile da se prijavi. Ponosan sam i jer je ovo škola koja je i prije par godina imala učenika Tina Pribanića, koji je dobio priznanje "Luka Ritz". Mi se zaista u školi držimo nulte tolerancije na nasilje. Iako školu uglavnom pohađaju dječaci, imamo tek pet djevojaka, a to sa sobom vuče određene predrasude, drago mi je reći da su to sve dobri dečki - zaključio je Caput. 
Čast i divljenje riječkim srednjoškolcem iskazao je i gradonačelnik Marko Filipović, koji je dječaka primio u Salonu Grada Rijeke.
- Drago mi je što mlađe generacije, čiji ste vi predvodnici, uspijevaju u ova vrlo turbulentna vremena u kojima živimo, promovirati vrijednosti nenasilja, međusobnog uvažavanja i različitosti - kazao je gradonačelnik dodavši da su to i europske vrijednosti, vrijednosti koje dijelimo i od kojih ne odustajemo. Naglasio je da su otvorenost, uvažavanje različitosti i pomoć najpotrebitijima utkane u riječki identitet te da se Rijeka diči statusom otvorenog, tolerantnog i prijemčivog grada.