Superdjevojke: Hermana i Ana mogu dići više od svoje težine

Vitka, visoka, dugokosa plavuša ušla je u vukovarski Klub dizača utega i počela koračati između strunjača. Bila je odlično našminkana, imala je duge, lijepe naušnice i nalakirane nokte.

Činilo se da u klubu dizača utega slijedi manekenski foto-shooting no, to se nije dogodilo. Ona je skinula gornji dio trenirke, malo se razgibala i nakon par trenutaka iznad glave joj se stajalo 73 kilograma utega.

Mlada Vukovarka Hermana Dermiček (16) aktualna je juniorska prvakinja države u dizanju utega. Protekle godine proglašena je najperspektivnijom sportašicom godine u svojoj županiji.

S klupskom prijateljicom Anom Crnjac (15), također djevojkom iz Vukovara, od 26. do 31. ožujka predstavljat će Hrvatsku na prvenstvu Europe za seniore u Bukureštu. Bit će jedine juniorke i borit će se za medalje sa starijim i iskusnijim dizačima iz cijele Europe.

Budućnost sporta

- To je težak sport, u principu nije ženski, ali mi u klubu imamo više cura nego dečki u juniorskom postavu. To je specifično samo za naš klub jer nigdje drugdje u Hrvatskoj nije tako. U uzrastima do 17 godina najbolji smo klub u Hrvatskoj. Imamo rekordere i u muškoj i u ženskoj konkurenciji.

Ana i Hermana prvi su put nastupile za seniorsku ekipu prošle godine na Europskom prvenstvu u Splitu, gdje su bile odlične, pa ih je izbornik pozvao i ovoga puta. Hermanu su nakon tog nastupa mediji proglasili sportskim čudom jer je postavila šest novih rekorda.

- Sasvim je jasno da su ove djevojke budućnost hrvatskog dizačkog sporta - ponosan je trener i predsjednik Kluba dizača utega Milan Kordić.

Uspjeh djevojaka ne začuđuje ako se uzme u obzir da je Kordić svoj prvi uteg podigao prije 50 godina, bio je višestruki prvak bivše države, a i svoje trenerske kvalitete godinama je dokazivao sjajnim rezultatima.

- Dizanje utega bio mi je stran dok neke moje prijateljice nisu počele trenirati u ovom klubu. Išla sam u početku s njima, da im pravim društvo. Svidjelo mi se pa sam odlučila probati. Sad sam tu već četiri godine - kaže Hermana, koja se prije dizanja utega bavila odbojkom.

Jedno vrijeme u klubu joj je društvo pravio stariji brat, ali je odustao, a sad su njenim stopama krenuli mlađa sestra i mlađi brat.

- Prijatelji u školi su me zezali 'Hermi diže utege', to me baš nerviralo. Mislili su da neću moći ništa dignuti, a ja u trzaju dižem 60 kilograma, a u izbačaju 73 - kaže Hermana dodajući kako se u školi sad više nitko ne smije njenom sportu.

Učenica je srednje strukovne škole u Vukovaru, trgovački smjer. Obzirom da je lijepa i fotogenična, lako bi se uklopila i na modne piste, no ona ne misli tako.

- Zapravo sam probala i to. Kad sam imala 10 godina išla sam na male manekene ali mi nije dugo bilo zanimljivo. Sad nekako zazirem od kamera i aparata - dodaje.

U četiri godine, koliko trenira, sakupila je velik broj medalja, ali najdraži joj je pehar koji je dobila kao najperspektivniji sportaš.

- Namjeravam se dalje baviti ovim sportom, dokle god mogu dogurati. Voljela bih sudjelovati na nekom svjetskom prvenstvu - kaže samouvjereno.

Nisu slabiji spol

Ozljeda se ne boji. Naporno radi pa su one minimalne. Jednom joj se samo dogodilo da je dignula 50 kilograma, uteg je počeo kliziti i gotovo joj je pao na glavu. Srećom, samo ju je okrznulo pa nije bila ozbiljnije ozlijeđena.

Ništa joj, kaže, nije teško, osim kad joj trener priopći da se za natjecanje mora udebljati nekoliko kilograma.

- Onda po cijele dane moram jesti, a to ne volim - kaže Hermana. 

Jednako samouvjerena je i Ana Crnjac (15), učenica Upravne škole u Osijeku.

- Predstavnici Kluba dizača utega jednog su dana došli u moju školu predstaviti ovaj sport. Meni se to učinilo zanimljivo. Pitala sam prvo mamu da li bi mi dopustila da se time bavim. Ona je pristala, ali je kasnije priznala da je mislila kako ću vjerojatno brzo odustati jer je to težak sport - smijući se kaže Ana, koja se do tada bavila rukometom tri godine.

Jedno je vrijeme trenirala oboje, a onda se odlučila za dizanje utega.

- Svidio mi se adrenalin i što svi govore da je to sport za muške pa sam ja htjela pokazati da mogu i žene biti jednako dobre - kaže Ana koja trenira gotovo svaki dan.

I njeni prijatelji su se čudili što je izabrala taj sport no ona od ne namjerava odustati. Na natjecanjima uglavnom sreće 20-tak dizačica utega iz Europe, a sve ostalo su muškarci. I Anini rekordi su zlatni - u izbačaju diže 72 kilograma, a u trzaju 62. Također ima mnoštvo osvojenih medalja. Dizanje utega je, kaže, tehnika, ali i upornost, želja da stalno digneš više.

- Većinom svi dizači imaju istu tehniku, ali svaki ima nešto svoje što radi kako bi si olakšao dizanje, primjerice, netko vrišti da se 'nabrije', netko vikne, netko pišti kroz zube. Kad ja radim izbačaj ponekad moram viknuti da bih izbacila tu neku energiju, to mi olakša. Na natjecanju je prvi izbačaj najteži, ako taj podigneš ostali nisu bitni. Nabacim si uteg na prsa, dišem, kad osjetim da imam snagu, dižem - kaže Ana, koja također ponekad mora mjesec dana jesti puno, ili mjesec dana ne jesti ništa, da bi dosegnuta potrebnu težinu. U svakom slučaju, obje djevojke dižu više od svoje težine.

- Kao treneru mi je izazov trenirati cure, jer one slove kao slabiji spol, a veoma često se pokažu jače od dečki. Uspjesi njih dvije me ne iznenađuju jer znam što mogu. Iznenadi me kad to sve dignu u sva tri pokušaja. To je sport u kojemu nisi nikada zadovoljan, čim digneš jednu težinu, odmah bi išao na drugu - kaže trener Kordić.