'Ona zemlja koja nađe rješenje za ovaj globalni problem, ojačat će svoju međunarodnu poziciju'

U nedjelju je počeo 8. Festival svjetske književnosti, na kojemu do 12. rujna sudjeluje 60-ak autora iz 12 zemalja. Prije nego je započeo okrugli stol o postpandemijskom svijetu, gostovale su Asja Bakić i Dorthe Nors, koja se javila putem videopoziva iz Danske. Razgovor je moderirala Dunja Kučinac. 

POGLEDAJTE VIDEO: Okrugli stol o postpandemijskom svijetu 

Roman 'Spojka, pogled, znak' prva je njezina knjiga koja je prevedena na hrvatski jezik, a Nors je žao što nije mogla doći u Zagreb. Za sve je dakako 'kriva' korona, odnosno činjenica da je Danska Hrvatsku stavila na narančastu listu pa bi Dorthe morala biti u karanteni prilikom povratka. Zato je odlučila javiti se iz udobnosti svoga doma. 

Dorthe se probila na međunarodnu scenu kratkim pričama, baš ako i Asja. 

- SF mi je na televiziji uvijek bio blizak, a i uvijek sam čitala svjetsku književnost, književne klasike. Iz nekog razloga, kad sam krenula pisati priče, uplela se ta žanrovska književnost i nisam mogla pronaći vlastiti glas u tome. Ne mogu pisati književnost koja nema elemente horora, strave, SF... Negdje se desio kratki spoj. Spoj klasičnih djela, mainstream književnosti, sav taj sadržaj se srušio na mene kao autoricu i negdje je moralo probiti - priča Asja. 

Amerikanci su bili ti koji su 'otkrili' Norsine kratke priče, jer su romani ionako imali veću publiku, a to je itekako iznenadilo Dance.

- Nisam mislila da ću pisati kratke priče jer mislim da su vrlo teške, ne možete napraviti pogrešku. Morate se držati onoga što želite reći. Pokušala sam jer su mi rekli da bih mogla biti dobra u tome. Obično je pisanje priča nešto što napišete i odete, jer morate doći do poante brzo i to zahtjeva puno energije. I to mi se sviđa. U kratkim pričama, za razliku od romana, možete zaista pisati o vrlo teškim temama zato što ne morate dugo ostati s protagonistima. U romanima je to teže jer se duže zadržavaju. Ne znam kako je Hrvatskoj, ali kratka priča nije baš popularna u Danskoj - rekla je Nors. 

Asjina zbirka 'Sladostrašće' je provokativna jer obrađuje temu seksa i seksualnog užitka, a radi se o jedanaest priča u kojima se opisuju zagonetne procese u kojima (anti)junakinja postaje koža, rastegnuta preko užitka, napeta kao bubanj. 

Nakon razgovora s damama uslijedio je okrugli stol o postpandemijskom svijetu, a gostovali su Dejan Jović, Semezdin Mehmedinović i Renata Salecl. Razgovor je moderirao Igor Stiks. 

- Nisam previše optimistična prema tome kamo idemo. Na početku epidemije imali smo ideje kako nešto promijeniti u društvu, ekologiji, ali mislim da se ništa veliko nije promijenilo. Vidimo svugdje kako neki ignoriraju pandemiju, a drugi dovode već nova pravila i zakone samo tako da bi oni sami ostali na vlasti - kaže Renata koja se javila putem videopoziva iz Slovenije.

Mijenja li se odnos koji imamo prema politici i vlasti te na koji način očekujemo da nas zaštite i je li se geopolitički nešto mijenja odgovorio je Dejan Lovrić:

- To su dva nivoa. Jedno je ono što se mijenja unutar postojećih država, a drugo je geopolitički u međunarodnim odnosima. Treba biti oprezan. Nitko od nas ne zna koliko će ova kriza trajati, o tome, a i o odgovorima na tu krizu ovise i posljedice. Ako stvar izmakne kontroli, ako dođe do ozbiljne borbe za ograničene resurse i ako se nastavi trend optuživanja drugih za naše probleme, govoriti da su susjedi krivi, onda ćemo moći govoriti o vrlo ozbiljnim promjenama. Ne isključujem ih, ne najavljujem ih, ali ih ne isključujem. U ovoj krizi, pristali smo na nezamisliva ograničenja, da se povezuju zdravstvene iskaznice i osobne iskaznice - pojasnio je. 

8. FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI Etgar Keret o svojim pričama: 'Fokus nije na umiranju već na izborima koje možemo donijeti'

Semezdin smatra da je mogućnost za promjene postojao na samom početku pandemije.

- U ožujku, kad je bio lockdown bio sam u kreativnom modu, pisao sam završne priče za knjigu u kojem ima refleksija na koronu. Tad mi se činilo ekstremno to što su u izolaciju stavljeni ljudi, državnom odlukom. Ljudski život je stavljen iznad profita, tako mi se to činilo i donosilo mi je neku vrstu entuzijazma - smatra Semezdin.