Od mnogih akcija spašavanja, u Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja su izdvojili onu u kojoj je Hosan pronašla i spasila život dječaku (3) koji se izgubio u šumi
Ona je bila najbolja: Uginula je kujica Hosan, ponos HGSS-a
Jako mi nedostaje. Pripremam se na njezin odlazak već dugo s obzirom na to da je bila bolesna, ali zbilja nisam očekivao da će mi Hosan ovoliko nedostajati, rekao nam je gorski spasilac Josip Granić (32) iz karlovačke stanice HGSS-a.
Hosan, border collie, oboljela je od limfoma i uginula prije deset dana, nakon što je bila 11 godina član Granićeve obitelji. Josip je imao pet pasa, ali svi su mu bili isključivo ljubimci. Hosan mu je bila prvi kućni ljubimac i “pas-radnik”, s kojom je položio licenciju te prošao gotovo cijelu Hrvatsku spašavajući ljude.
- Hosan mi je došla kao spasilačka donacija međudržavne suradnje naše i gorskih službe Walesa. Dali su je meni jer sam radio sa psima, a tada nisam imao psa. Mi u GSS-u pse ne držimo kao radne strojeve, nego su s nama u kući kao ljubimci, pa je i Hosan živjela sa mnom, suprugom i mojim roditeljima. Imala je godinu dana i odmah smo se sprijateljili, no kako je bila već dijelom istrenirana na velški način rada, trebalo nam je godinu i pol da se uskladimo - rekao je Josip. Hosan i Josip brzo su postali jedinstveni potražni tim koji je sudjelovao u brojnim akcijama traganja i spašavanja diljem Hrvatske jer je u to vrijeme bilo tek 20-ak potražnih pasa za cijelu zemlju pa je karlovački tandem dvaput tjedno odlazio na akcije u sve kutke Lijepe naše.
Inače, Hosan je 11. siječnja 2007. godine u Požegi u jutarnjim satima pronašla Branka Aleksića iz Deževaca, tada trogodišnjaka, i spasila mu život. U potrazi je sudjelovalo više od 200 tragača, od GSS-ovih članova pa do policije, vojske, vatrogasaca, lovaca i mještana Požege, a cijela Hrvatska je pratila novosti o izgubljenom dječaku. Zbog toga su potražni tim HGSS-a, Josip Granić i Hosan dobili priznanje “Ponos Hrvatske”.
- Bili smo u puno uspješnih akcija i ta nam je bila jedna od značajnijih. No možda mi je najupečatljivije bilo kad mi je dovela lane. Bili smo negdje u Zagorju, u visokoj travi uz potok. Vidio sam samo kako nešto stiže jer se trava pomicala. Hosan je do mene dotjerala malo lane, ‘tjerajući’ ga s lijeva i s desna kao ovčar. Lane je dotrčalo i zabilo mi se u noge te ostalo preplašeno mirovati. A ona je sjela kraj njega i gledala ga. Znao sam da ne smijem dirati lane pa sam ga samo zaobišao da ne bih ostavio miris na divljoj životinji, da ga majka ne odbaci - rekao je Josip. Od kujice Hosan, koja je imala zavidnu i uspješnu karijeru, oprostili su se i članovi GSS-a na njihovim internet-stranicama.