Drugi imaju pravo na to da ne žele istu stvar kao i ti, ma što ti mislila o tome. Zar i ti sebi ne uzimaš za pravo da želiš drugačije od njih?
On to ne misli tako i kad - tad će se predomisliti... Ne, neće.
„Kada ti netko prvi puta pokaže tko je, vjeruj mu. Drugi znaju sami sebe bolje no što ih ti znaš. To je razlog zbog kojeg bi trebala prestati očekivati od njih da budu ono što nisu.“ - Maya Angelou
Upoznala si nekoga tko ti se jako sviđa. Slušate istu glazbu, imate isti smisao za humor ili čitate iste knjige. Komunikacija vam je odlična, a kemiju ne treba niti spominjati i sve bi bilo savršeno samo kada bi on promijenio tu jednu stvar koja ti zbilja smeta.
Ne govorimo tu o nekakvim nesavršenostima koje ga čine čovjekom i zbog kojih ti se zapravo još više sviđa nego se radi o onome zbog čega ponekada osjetiš grč anksioznosti u trbuhu ili ponekada ne možeš spavati razmišljajući o tome.
Zbog toga si nesigurna i zbog toga propitkuješ vlastite vrijednosti. Možda se radi o tome da on ne želi biti u vezi ili želi otvorenu vezu, a ti želiš monogamni odnos, u braku je ili još uvijek nije u potpunosti razriješio odnos s prethodnom partnericom, ne želi djecu, a ti ih želiš ili želi djecu, a ti ih ne želiš ili ne dijeli neku od tvojih osnovnih vrijednosti. Koliko god ti to bilo teško pregrmjeti, ti ipak ostaješ jer vjeruješ u to da ćeš ga navesti da se predomisli.
„Ako me zbilja voli, promijenit će se.“ , „Kad se oženimo prestat će s X ponašanjem.“, „Za koju godinu će i on poželjeti djecu.“, „Ako ću ga dovoljno voljeti, promijenit će se.“
Vjeruješ u to da je tvoja ljubav čarobni napitak koji će ga navesti da pomisli kako je ono što ti želiš – ono što je dobro i za njega.
Vjeruješ da je ono što vidiš tek maska ispod koje se krije baš ono što želiš vidjeti. Ti si sretna zbog romantičnog srca skrivenog iza maske muškarca koji se ne želi vezati. Ti vidiš kako je on dobar s djecom svojih prijatelja i zamišljaš ga kao budućeg oca iako ti govori da ne želi imati djecu.
Ti vidiš potencijal i mogućnosti iza mjesta gdje je on jasno podvukao granice. Ti vjeruješ da ga možeš promijeniti i vratiti ga na „pravi put“, ali ne možeš, a on ima pravo na svoj put. Nema ničeg pretjerano romantičnog u neprestanom nastojanju da promijeniš nekoga.
Naporno je i nemoguće jer si ti jedina koju možeš promijeniti. On je ono što je i želi ono što želi. Ne znači da je loša osoba ako ne želi isto kao i ti već se možda radi o tome da nije osoba za tebe.
Postoji značajna razlika. Mnoge žene i mnogi muškarci vezuju se s figom u džepu, s nadom da će se osoba za koju su se vezali promijeniti, a onda s vremenom, kada se to ne dogodi, postaju razočarani, ogorčeni i ljuti.
Mi često jesmo jedni drugima katalizatori promjene, ali prisila i kontrola kao katalizatori promjene više spadaju u nezdrave nego zdrave odnose ma koliko ti mislila da je ono što on želi za sebe pogrešno.
Drugi imaju pravo na to da ne žele istu stvar kao i ti, ma što ti mislila o tome. Zar i ti sebi ne uzimaš za pravo da želiš drugačije od njih? Kvalitetni odnosi se grade na pregovorima i kompromisima, ali moramo i sebi i drugima dati prostora za ono što je beskompromisno, o čemu god se radilo – braku, djeci, vjeri itd.
Ako ne možeš živjeti s time da mu možeš biti samo jedna od niza djevojaka ili da s njim nećeš imati djecu, a on ne želi promijeniti svoje ponašanje i/ili svoja uvjerenja iako ste već razgovarali i iznijela si mu svoje viđenje situacije – jedino što ti preostaje je da odeš iz odnosa i potražiš nekoga sa sličnijim stavovima prema odnosima, djeci ili bilo čemu drugome što ti je važno.
Sloboda od nastojanja da baš od njega dobiješ ono što želiš iako ti on to ne želi dati dolazi premještanjem pažnje s njega na tebe i prihvaćanjem odgovornosti za zadovoljavanje vlastitih potreba.
Ne zbog toga da bi se krivila „Da sam malo bolja, dao bi mi to.“ ili ubijala u pojam „Čak i takvi likovi se kad-tad skrase s nekom koja ima ono što nemam ja.“ već zbog toga da bi sebi dala dozvolu da tražiš ono što si želiš i dobiješ to od osobe koja će ti to biti voljnija dati.
Sretno!
Izvorni tekst pročitajte ovdje.
O autorici:
Ja sam Marija Berzati, psihologinja i psihoterapeutkinja. Imam još mnogo uloga koje rado preuzimam i puno stvari u kojima uživam u privatnoj sferi, a Žarooljica je mjesto na kojem se dodiruju moja ljubav prema psihoterapiji, čitanju i pisanju. Ako vas je neki članak potaknuo na razmišljanje, slobodno mi se javite ili na Fejsu pratite nove objave.