"Andrea, žele te oni iz Qatar-a". Kada mi telefonira moj agent Tullio Tinti, odmah ide u samu srž. - "Izvini, šta?" "Ideš igrati u Qatar" "Ti si lud. Ni u snu." "I Guardiola je igrao tamo" "Bio je na zalasku karijere" "Uredu, ali po bontonu bi se trebao bar sastati sa njima" "O.K. kada stižu?" "Već su ovdje. Stavi kravatu i uskoro dolazim po tebe."...čekali su me u "Principe di Savoia", extra luksuznom hotelu. Bili su rezervisali ogromnu "suite". Bio je tu vlasnik kluba, nekoliko ljudi iz uprave i veliki broj advokata. "Cao, ugovor je spreman." "Dobar dan i vama, drago mi je da smo se upoznali..." "Naš dres će ti odlično stajati." "Ja sam Andrea Pirlo, drago mi je..." "Ne moraš odmah da odlučiš, imaš nekoliko minuta da razmisliš" ........... "Andrea, koliko djece imaš?" "Dvoje" "Imamo odličnu školu na Engleskom jeziku u Qataru" "Meni je ipak draže čuti ih kada pričaju italijanski" "Onda ćemo napraviti novu školu i dovesti samo 'talijane za profesore. Ljubitelj si vožnje? "Da" "Bilo bi nam drago ako bi prihvatio nekoliko Ferraria na poklon" "Nekoliko?" "A ako ti nedostaje Italija imat' ceš uvijek na raspolaganju privatni avion." "Ali..." "Ugovor je spreman. Radi se o četvorogodišnjem ugovoru." "Hvala ali..." "40 miliona dolara." U tom trenutku Tulli-eve oči su zas'jale... "Znaš, 40 miliona za četiri godine, ne po sezoni. Ne možemo pretjerivati, kriza je." "Ehh...razumijem" "Ali ako ti 10 miliona godišnje nije dovoljno možemo pričati.". "Hvala u svakom slučaju, ali ne mogu. Mislim da još uvijek mogu dosta da dam u Italiji. U slučaju da promijenim mišljenje javit ću se kroz koju godinu." "11 miliona?" "Tullio idemo." "12 miliona" "Tullio..." "13..." Bukvalno sam uzeo za ruku svog agenta, jos uvijek zbunjenog, i pobjegli smo zajedno.