Oleg iz Kalusha velikog je srca, susret je bio vrlo emocionalan

Tjedan dana prije rata u Ukrajini došla sam u Hrvatsku. Svi mi govore da imam dobrog anđela čuvara jer me 24. veljače, za razliku od moje obitelji i prijatelja, nisu probudile ruske rakete i bombe.

POGLEDAJTE VIDEO: 

Pokretanje videa...

00:58

Ukrajinski Kalush ekskluzivno: Dobili smo specijalnu dozvolu vojske da sviramo u Hrvatskoj | Video: KanalRi

U tri tjedna, koliko sam bila u Zagrebu, sudbina mi je poklonila priliku da pišem za 24sata, na čemu sam nevjerojatno zahvalna. Gotovo svaki dan tri mjeseca pišem članke o ratu u svojoj zemlji, vodim intervjue, pronalazim prave riječi i poruke za čitatelje u Hrvatskoj. Kad su mi ponudili da odem na Sea Star Festival u Umag i prevodim za bend Kalush, nisam uopće razmišljala...

Najviše želim zahvaliti dečkima na pobjedi na Eurosongu i ogromnoj pomoći Ukrajini. Bila mi je velika čast prevoditi za njih! Nikad prije nisam bila u kontaktu s momcima iz benda, ali želim reći da je Oleg Psiuk, frontmen benda, ostavio dojam nevjerojatno dobrog i dragog čovjeka. Čovjeka velikog srca i duše. Čovjeka koji je uspio na najbolji način predstaviti našu zemlju prvo na Eurosongu, a odmah nakon toga i na pozornici festivala u Hrvatskoj, koja je postala moj drugi dom.

Nažalost, bend se nije uspio dugo zadržati i bolje upoznati ljude, kulturu, tradiciju i mentalitet lokalnog stanovništva. Stigli su nekoliko sati prije festivala, a zatim odletjeli na drugu lokaciju, predstavljati zemlju i sakupljati novac za podršku oružanim snagama Ukrajine. Kad je jedan od novinara upitao što pjevač misli o lokaciji festivala, prekrasnome moru i prirodi, Oleg je odgovorio da je prošle godine održao koncert u Mariupolju, gdje je također bilo prekrasno more, a sad, nažalost, Mariupolju nije do koncerata.

To je jako utjecalo na mene, jer dok neki mogu na festivale, mnogi Ukrajinci ne znaju hoće li se sutra probuditi i vidjeti obitelj. Publika je aktivno podržavala bend, a ja sam stajala s ukrajinskom zastavom i bila vrlo ponosna na svoju zemlju, narod, naše jedinstvo i podršku.

Kad je Oleg s pozornice rekao da bi netko od publike mogao dobiti njegov ružičasti šešir, svi su počeli vrištati i držati ruke nad glavom. A kad ga je bacio u publiku, svi su poletjeli jedan na drugog. Nakon nastupa ponovno sam se našla s dečkima. Najviše sam razgovarala s Olegom, koji je izgledao umorno jer je fanovima dao svu energiju izvodeći pjesme.

Zagrlili smo se, pozdravio se sa mnom i rekao da ćemo se sigurno opet vidjeti. Sigurna sam da je naša najveća pobjeda vrlo blizu, još malo i veselit ćemo se svi zajedno!