Je da meč traje dugo ,5 sati, i poslije još dodatnih 2 sata. Međutim, finale Svjetskog prvenstva u tenisu (da tako nazovemo Davis Cup), nešto što se nekima dogodi jednom ,ako uopće i toliko u životu. Nešto što zbog ovih novih pravila se u Hrvatskoj najvjerojatnije nikada neće ponoviti. Pa ako to ne tjera i ne motivira ljude da (tih 10000 naših), da nadglasaju Argentince, i našima pruže najjaču moguću podršku,za povjesni uspjeh...onda nisu ni trebali dolaziti. Neki će reći, nije lako,nema snage za dernjavu,predugo je, umoriš se ovo ono. OK,ali ja koliko sam gledao ova 3 dana...Argentinci nisu nijednom zastali. Svaki poen su se derali. Svaki potez svog igrača su slavili kao da je upravo meč lopta. U pauzama su skandirali i pjevali i skakali. Izgledalo je ko na onoj Bomboneri. U ova tri dana, igralo se ajmo reći 18 sati tenisa. Naši su na nivou bili možda 5-6 sati,al zato Argentinci su bili bar 16-17 sati na svom vrhuncu. I onda koliko sam čuo od drugih, počela se prazniti dvorana za vrijeme petog i odlučujućeg meča !? Žao mi je. Ali opet će ispasti da nam je lakše govoriti nego djelovati. I čast iznimkama koji su se trudili, bilo je i takvih. Koji su iz srca navijali, za razliku od nekih koji vjerojatno nisu znali ni tko igra. Šteta.