Novinarka Jo Elvina ponosna je majka jedne kćeri i piše o tome kako su je svi u njenoj okolini svojedobno propitkivali kad će imati još jedno i osuđivali zato što kći raste bez 'seke ili brata'
'BIT ĆE RAZMAŽENA'
Okolina me osuđivala jer sam rodila kćer i ostala je jedinica
Moju kći Evie dobila sam relativno lako s 35 godina života, no kad sam oko tri godine kasnije počela raditi na drugom djetetu, na pregledu nakon godinu dana pokazalo se da to baš i neće ići lako. Ispostavilo se da je moja plodnost drastično opala, priča novinarka Jo Elvina, a prenosi Daily Mail. Iako ju je liječnica odmah počela umirivati tvrdnjom da sigurno može zatrudnjeti, samo ne prirodnim putem, čim je liječnica započela taj razgovor, Jo se mentalno isključila, osjetivši olakšanje.
POGLEDAJTE VIDEO: Rodila je 22 djece i jedva ih može nabrojati
Pokretanje videa...
02:22
- Svakom svojom stanicom sam osjećala da ne trebam ići na medicinski potpomognutu oplodnju. Ako je priroda odlučila na moj reproduktivni sustav staviti znak „zatvara se“, ja ću to poštivati - zaključila sam. Tako je rezervirala termin za pregled i savjetovanje o medicinski potpomognutoj oplodnji, jer se činilo da su svi oko nje vrlo odlučni oko toga da se mora upustiti u taj postupak, no ona sama osjećala je da je posve u redu imati jedno zdravo dijete i posvetiti se u potpunosti njegovom odgoju.
- Osjetila sam da je to moja životna priča i bila sam vrlo pomirena i sretna zbog toga – kaže.
Ipak, nije predvidjela to da se njena okolina neće tako lako složiti s njenom odlukom.
- Tijekom cijelog Evienog djetinjstva, a ona sada ima skoro 19 godina, redovito sam bila izložena pitanjima o tome zašto je jedinica i osjećala sam da me zbog toga osuđuju. Jedna kolegica mi je rekla da jedno dijete 'nije prava obitelj'. Druga je izjavila da je imati jedno dijete 'oblik zlostavljanja djeteta'. Bilo je i beskrajnih pitanja o tome hoćemo li imati još djece pa čak i onih koja zalaze u intimu, poput pitanja zašto se nismo odlučili na još djece. Ljudi nisu mogli znati jesam li možda prošla više bolnih pobačaja, ozbiljnu bolest ili nešto slično.
- Nisam, no svejedno ne bih trebala trpjeti takva pitanja i prosudbe - kaže Jo.
Pitanje 'Zašto imaš samo jedno dijete?' ona, naime, doživljava kao da postojanje njene kćeri Evie ne vrijedi sve dok nema još jednog djeteta u kući.
- Neki od ovih komentara su me s vremena na vrijeme natjerali da se pokolebam, odnosno da sama sebi postavim pitanje je li bilo pogrešno imati samo jedno dijete. Razmišljala sam i o vlastitom djetinjstvu. Imam dva brata i sestru i volim ih, ali nismo baš idealna obitelj. Doista se jako dobro slažemo,ali smo jako različiti i nismo posebno povezani i prisutni u životima jedni drugih, priča Jo. Kaže kako su ona i suprug nakon upoznavanja znali da žele potomstvo u budućnosti, ali ne i koliko će djece imati.
- Kako smo oboje bili fokusirani na novinarske karijere, nismo žurili. Kad smo odlučili poraditi na tome da ostanem trudna, sjećam se kako se Ross šalio da ćemo morati puno 'vježbati' da se u našim godinama dokažemo na planu reprodukcije. Znao je reći da nema ništa protiv toga. No, trebala su samo četiri mjeseca da začnem i umjesto da uživamo u 'vježbama' idućih devet mjeseci gnjavila sam ga mučninama, nadutošću, migrenama i promjenama raspoloženja zbog kojih nisam bila raspoložena za držanje za ruke. Svađali smo se više nego ikad u našem braku. No, prebrodili smo to, bili uzbuđeni što ćemo upoznati našu kćer - priča majka.
Nakon hitnog poroda carskim rezom uslijedili su mjeseci teškog prilagođavanja. Jo je dobila gestacijsku hipertenziju i mučila se s kontrolom iznimno visokog tlaka, kronično joj je nedostajalo sna i mučio ju je osjećaj da sve radi krivo. Nije znala zašto njena Evie plače, iako ju je nahranila, presvukla, zamotala i uspavljivala po nekoliko puta.
- Mislila sam da sam idiotkinja koja ne zna to radi i da me moje dijete mora mrziti. Pitala sam se kako je došlo do toga da život ove sićušne bebice povjere meni u ruke. I usred svega toga, kad je Evie imala samo nekoliko tjedana, ljudi su me počeli ispitivati kad planiram imati - drugo dijete. 'Čekajte da se riješim ovih pelena', odgovorila sam majci, nastojeći zvučati zabavno, a ne frustrirano - priča Jo. Otad pa nadalje, svi su se urotili oko toga da ju uvjere da ovo dijete zapravo i nije dijete ako uskoro ne bude imala - još jedno dijete.
Moraš joj roditi bracu ili seku, bit će razmažena ako to ne učiniš, govorili su. Neće se znati družiti i dijeliti stvari s djecom. Bio sam jedinac i nikad to neću oprostiti svojim roditeljima. Ona će biti ono dijete koje ne zna dijeliti i koje se nikome neće znati prilagoditi. Bit će usamljena kad umreš. Bit će čudna… Sve su to izjave zbog kojih sa, ludila. Kad je Evie napunila godinu dana, počela sam se bojati pitanja kad ću imati još djece. Duboko bih udahnula, nasmiješila se i jednostavno rekla: Imam jedno dijete i neću rađati više, iako nemam posebnog razloga za to – priča Jo. Ipak, kad je Evie imala oko 18 mjeseci i osjetila je kao da joj je napokon dopušteno da ispliva iz života 'pod morem' i 'udahnem nekoliko gutljaja zraka', započela je razgovor sa suprugom o drugom djetetu.
- Nije bio posve protiv toga, ali sad je bio čovjek koji je vidio neke stvari - poput rijeka proljeva u 3 ujutro – zbog kojih nije srljao u tu ideju. Bio je savršeno sretan sa svojom jedinom voljenom djevojčicom i nije mu se žurilo dodavati novu dozu kaosa u naš život. Zanimljivo, njemu nikad nitko nije ni šapnuo ništa o tome da je veliko zlo imati 'samo jedno dijete' – priča. Ona sama pomislila je, ipak, kako bi bilo lijepo osigurati Evie bracu ili sestru, pa su oko njenog 38 rođendana donijeli odluku da počnu raditi na drugom djetetu.
- Nakon 10 mjeseci neuspjeha sjedila sam kod svoje liječnice i ona je govorila o medicinski potpomognutoj oplodnji. Sigurno bih se osjećala drugačije da smo razgovarali o pokušaju da dobijemo prvo dijete, no u ovoj situaciji bila sam sigurna da to nije put koji želim proći. Nisam bila ni fizički ni emocionalno spremna za žrtvu i padove koje doživljavaju mnogi razočarani parovi, pa ni za troškove – priča Jo. Ni Ross nije previše žalio zbog toga, slegnuo je ramenima i rekao da obožava njihovu malu obitelj takvu kakva jest. Jo dodaje kako joj je zapravo laknulo, jer se činilo kao da je Svemir donio odluku oko koje se ona lomila.
- Napokon sam mogla nastaviti biti roditelj svog jedinog, dragocjenog djeteta i uživati u tome. Evie je odrastala uz našu punu potporu i pažnju, financijski odlično zbrinuta. Što se tiče ideje da bi se zbog statusa jedinice pretvorila u razmaženo derište, uvijek je bila dijete koje je imalo svoje društvo i mogla je uvijek naći nove prijatelje za nekoliko minuta. Osobno nisam imala to samopouzdanje u njenoj dobi – priča Jo. Dodaje kako je uvijek ispunjavalo ponosom to kako se Evie znala snaći u društvu odraslih, pa i onih koje je tek upoznala, zasigurno zato što je odrasla u društvu odraslih.
- Srećom, nikad nije tražila sestru li brata - kaže, iako se sama stalno suočavala s propitkivanjem ludi.
- Jednoj majci koju poznajem rekli su da bi za nju bilo bolje da nije imala djece. To bi sigurno nasmijalo žene koje nemaju djecu, s obzirom na navalu osuda s kojima se suočavaju. Imam i prijatelje koje su kudili što imaju troje ili četvero djece, kao da je 'stvarno sebično' ili 'ekološki neodgovorno' prenapučiti svijet djecom. Ukratko, očito da jedino ljudi koji se pobrinu a to da imaju dvoje djece, po mogućnosti različitog spola, jedini mogu imati malo mira – priča Jo. Ona danas ima 54 godine i napokon se riješila neugodnog zapitkivanja
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
