'Odmah je počelo pucanje. Neki dečki nisu ni uspjeli izaći iz autobusa, odmah su ubijeni...'

U noći 2. svibnja 1991. godine srpski pobunjenici u Borovom Selu u sačekuši su dočekali pripadnike vinkovačke Specijalne policije koji su došli u selo spasiti dvojicu ranije zarobljenih kolega iz policijske patrole Zvonimira Matkovića i Dalibora Križanovića. Ne znajući da je to bila dobro organizirana akcija od strane pobunjenih Srba, vinkovački dečki ušli su u selo i odmah se našli u vatri sa svih strana.

U višesatnom 'rešetanju' iz zasjede, i kasnije u direktnim obračunima s teško ranjenima koje su masakrirali, borovski Srbi ubili su 12 redarstvenika, a ranili 23. Dio je to bolne hrvatske povijesti iz perioda Domovinskog rata jer je od 51 optuženog za pokolj u Borovu Selu, Vojni sud u Osijeku 1993. godine osudio samo desetoricu. Ni jedan nije odslužio zatvorsku kaznu.

- Nismo očekivali pucanje. Mislili smo da je u Borovu samo prosvjed, a da mi dolazimo kao osiguranje. No, kad smo ušli u selo odmah je počelo pucanje sa svih strana. Doslovce su se digli krovovi s kuća. Neki dečki nisu uspjeli ni izaći iz autobusa nego su ubijeni odmah unutra, a oni koji su izašli nisu znali kamo bi se skrili. Nismo ni znali koliko je stradalih jer to je trajalo par sati dok nas nisu izvukli - prisjetio se svojedobno toga užasa Matija Mičić, jedan od sudionika te akcije koji je ranjen bombom bačenom iz vozila Hitne pomoći u kojoj su također bili pobunjeni Srbi. 

Hrvatski policajci ubijeni u zasjedi u Borovu Selu 2. svibnja 1991. – Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Čatić.