Nakon 60 sati igranja, donosimo od spojlera slobodne dojmove najočekivanije PlayStation 4 igre godine i vjerojatno najčudnijeg visokobudžetnog naslova ikada.
Odigrali smo Death Stranding: Filmske zvijezde u bizarnoj igri
S budžetom koji prema nekim izvorima doseže i 100 milijuna američkih dolara, ogromnim brojem nekih od najslavnijih lica modernog Hollywooda i grafikom koja predstavlja sam vrh mogućnosti postojeće generacije konzola, Death Stranding na prvu zaista ne djeluje kao eksperimentalni naslov.
Pa opet, čim zagrebete ispod površine, susrest ćete se s inkubiranim telepatskim bebama, nevidljivim čudovištima, besmrtnim ljudima, kišom koja postaruje, ovisnicima o pošti i postapokaliptičnom Amerikom koja je i dalje opsjednuta internetskim lajkovima.
Tko god nije upoznat s likom i djelom Hidea Kojime mogao bi ostati iznenađen rasponom i sadržajem motiva kojima vas Death Stranding bombardira od prve minute, no ovaj bizarni žanrovski hibrid nije toliki odmak od uvrnutih scenarija koje ovaj legendarni japanski dizajner piše već preko dva desetljeća.
Glavna razlika u odnosu na Metal Gear serijal i Kojimine manje poznate igre jest da je Death Stranding njegov prvi uradak nad kojim je imao praktički apsolutnu kreativnu kontrolu, što je i dobro i loše, ovisi o tome koga pitate. Kao rezultat toga, ovo je jedno za svoj budžet nevjerojatno nišno iskustvo koje će većini biti veći gušt gledati nego igrati, pogotovo tijekom druge trećine iskustva kada se Death Stranding svodi na hodanje uz povremeno trčanje.
Pokretanje videa...
U ulozi Sama Portera Bridgesa (Norman Reedus), vaš je zadatak povezati postapokaliptičnu Ameriku pomoću futurističkih internet priključaka i paketa koje ćete dostavljati ostacima njenih gradova, sada uglavnom podzemnih skloništa od kojih ćete vidjeti samo ulaze s hologramima njihovih žitelja.
I dok su priča, likovi i gluma na visokoj razini, sami gameplay nije dovoljno zanimljiv da ne krene testirati vaše strpljenje do polovice ove 60-80 sati duge igre. Repetitivnost navigiranja terenom ne znači i jednostavnost, no unatoč silnoj količini raznoraznih mehanika poput šuljanja i oslobađanja teritorija za druge kurire te opreme kao što je nekoliko razina nesmrtonosnih jurišnih pušaka i granata izrađenih od, nije šala, Samovih tjelesnih izlučevina, igra napušta veliku veličinu tih elemenata jednako brzo koliko ih i predstavlja.
Asinhroni multiplayer koji radi i bez PlayStation Plus pretplate daleko je najveća odlika Death Strandingovog gameplayja koja uz to ima i narativnog smisla. U sklopu nje možete graditi strukture i ostavljati znakove koji će pomoći drugim igračima, a i sami tražiti i(ili) dobiti pomoć prilikom navigiranja terenom.
Radi se o kontroverznom, polarizirajućem iskustvu oko kojeg se ne mogu složiti niti inače puno suglasniji kritičari iz najvećih svjetskih gaming medija, tako da će stavovi među igračima vjerojatno još više oscilirati i zaista je teško reći je li Death Stranding igra za vas. To ćete morati procijeniti sami, a najbolji način za to jest pogledati nešto gameplay snimki i detaljnijih opisa ovog iskustva bez spojlera, a upravo to možete dobiti u novoj video recenziji Lvl8.-a.