Sve je ovo tužno čitati ,a najtužnije mi je one mjesece provedene u domovini gledati bake i djede kako skupljaju boce da kupe kruh za taj dan - pogotovo kad uz nas dodju stranci sa svojim starim roditeljima koje čuvaju kao kap vode na dlanu i onako podrugljivo (kao sažaljivo) pitaju - tko su i što traže.... sjećam se kvrgavih ruku mog djede koji je po cijele dane bio na našoj Slavonskoj zemlji, kulena, kobasica i punog vrta voća i povrća, sjećam se mirisa bakinog kruha iz peći u dvorištu, sjećam se radosti dok smo čekali ljeto ići na ferije u selo da bismo ukrali jaje i zamijenili za kuglu sladoleda - mi gradska djeca koju su čuvali i pomagali ovakvi koji sad kopaju po smeću... Na sreću moji dragi baka i djeda odavno ‘oru nebeske njive ‘ a meni zastane knedla u grlu kad vidim sijede glave oko kante za smeće...
Luna777
02.10.2020.
Odustani
I meni je zastala knedla u grlu od tvog komentara, kako lijepo si opisao svoje djetinjstvo kod svoje bake i djeda... vidi se da si ih volio i cijenio kao i oni
tebe... ++++++ za komentar.
Prikaži još ↓
Ma
Marlo
02.10.2020.
Odustani
Trebalo bi nekako pomoći jadnim ljudima, a ne znam kako. Najbolje da svatko pomogne koliko može i da nekome konkretno ... Razne udruge na kraju uvijek ukradu no
vce, a državu nije briga...
Prikaži još ↓
ne
negdjedaleko
02.10.2020.
Odustani
Luna777@ hvala ti od srca i baš me raduje da nije posve nestala empatija... Danas sam i sama baka ali snaga i ljubav koju su mi darovali uvijek me vodi kroz živ
ot, sjećam se svakog trenutka provedenog uz njih - bez novca i skupih poklona ali beskrajno puno ljubavi i s ponosom mogu reći da moja djeca i unuci meni daruju istu ljubav i poštovanje...Iako odavno živim daleko u inozemstvu, kad me uhvati sjeta pođem samo na dan u moj Osijek da upalim svijeću na groblju sretna što sam imala baku i djedu i što nisu dočekali sudbinu današnjih usamljenih staraca.Lp
Prikaži još ↓
ne
negdjedaleko
02.10.2020.
Odustani
Mario@ ne znam što bih ti rekla jer ovo je vrlo kompleksna tema tj u udruge nikad nisam vjerovala i uvijek pomognem pojedincu osobno iako je to sve jako malo -
bez pomoći države sve je uzalud...Realno - ovdje je i problem obitelji - većina su otišli u inozemstvo za zaradom ostavljajući svoje stare prepuštene samima sobom ili nikom i to je u stvari najveći problem. Svi mislimo da ćemo vječno biti mladi ali sam sigurna da će ove generacije što se danas rugaju starima - stići još teža starost jer su većina bez posla( znači i mirovina) i žive život od danas do sutra ... jer karma je ... znaš već što ... Na žalost Mario - ti, ja i mnogi kao mi - možemo samo odvojiti neku kunu od sebe da bismo nekom starom i usamljenom uljepšali barem jedan dan...Lp
Prikaži još ↓
Luna777
02.10.2020.
Odustani
negdjedaleko, eto i ja sam baka četvero unučadi, dvoje žive sa mnom svakodnevno. Nastojim im pomoći koliko mogu, skuhati im omiljenu hranu, pripaziti kad su rod
itelji na poslu. Odvesti ih u školu (suprug) i dočekati ih sa omiljenim jelima, dok su kod mene. Sve bih dala za unuke, oni su sada moja najveća sreća. Radila sam i imam osrednju mirovinu od koje mogu živjeti, pa mi financijska pomoć ne treba. Vidjeti ćemo što nam život nosi baš u staroj dobi. Svakome je potrebna prijateljska ruka, ruka tvojih najmilijih kad ostariš.
Prikaži još ↓
ne
negdjedaleko
03.10.2020.
Odustani
Luna777@ vrlo sličan je i naš dnevni ritam, samo što još nismo u mirovini...Sigurna sam da će nam ljubav koju im darujemo biti uzvraćena kad dođe starost - drug
o ništa nam nije potrebno - još uvijek vjerujem da dobro se dobrim vrati... svako dobro tebi i obitelji , baš smo si lijepo popričale 🤗
Prikaži još ↓
Luna777
03.10.2020.
Odustani
Slažem se, dobro se sa dobrim vraća i nadam se tome. Najbitnija je obitelj... pa onda prijatelji... Ljudi kažu kako siješ, tako i žanješ... Lijepi pozdrav ti os
tavljam...
Prikaži još ↓
Ma
Marlo
03.10.2020.
Odustani
Slažem se da možemo odvojiti nešto novaca, ali bilo bi lijepo kad bi svatko od nas pokušao napraviti neku akciju za konkretne ljude kojima je potrebna pomoć. Pr
imjerice, akciju napraviti unutar svoje obitelji i prijatelja. I to barem jednom godišnje. Tako bi se ipak podigla svijest ljudi. Možda to zvuči komplicirano, ali mislim da nije. Drugačije ne vidim nikakav pomak na bolje. Dapače, svjestan sam da određenim ljudima i je u interesu da neki ljudi i narodi ostanu tamo gdje jesu, bez prosperiteta. Treba djelovati pojedinačno, kroz mrežu ljudi, a ne hijerarhiju jer kroz hijerarhiju nema pomaka.
Prikaži još ↓
ne
negdjedaleko
03.10.2020.
Odustani
Marlo@ Potpuno si u pravu - potrebna je akcija u koju su uključene obitelji jer novac je samo dio pomoći koja je potrebna starim i usamljenim - da ne kažem osta
vljenim i zaboravljenim osobama - mislim da je njima jednako potrebna topla riječ, zagrljaj i osjećaj da nisu zaboravljeni... obzirom da živim četrdesetak godina izvan zemlje i godišnje provedem 2-3 mjeseca doma mogu ti reći da od puno zemalja ( nižeg standarda od Hr gdje smo živili ili ih posjetili )- kod nas u Hr su stari ljudi najviše zapostavljeni i usamljeni - izgubio se onaj osjećaj bliskosti i zajedništva u obitelji, a obitelj je osnova naše budućnosti... Mislim da odrastaju generacije totalno bez emocija( gdje smo se izgubili ??? ) - samo s jednim ciljem - novcem.Konkretno pomažemo mojoj majci koja od svoje mirovine može samo platiti režije jer ne želi iz Hr, nagradim ljude koji su uz nju, često pomognem i drugim starima u obitelji, a ovdje gdje smo odvojimo za potrebite osobno bez udruga i sudjelujemo u svemu što prikuplja naša crkva za pomoć - jer tužna slika - svaki dan dvadesetak ljudi ( starih beskućnika )čekaju svoj obrok pred crkvom...Imam također i lošeg iskustva kad sam kupovala i nosila rukavice, šalove i toplu odjeću starima - a oni su to poslije prodavali - tako da ne znam što bih ti rekla... Bez empatije i zajedništva tonemo sve dublje u izolaciju i tako se vrtimo u krug...
Prikaži još ↓
Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu 24sata te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona .