U jeku svađe predsjednice i premijera oko prevlasti u državi i u stranci, na oporbenoj sceni primjetan je paradoks: nikada nije bilo više kandidata za lidera i nikada do sada liberalna oporba nije bila tako siromašna vođama
Prvo, na scenu se vraća samozvani šef oporbe Ivan Vrdoljak, ovoga puta na čelo stranke vladajuće koalicije.
Drugo, u Hrvatskom saboru sadašnji formalni šef oporbe Davor Bernardić proglašen je "trubom", i to od bivšeg stranačkog kolege.
I treće, Krešo Beljak iz HSS-a pokazao je tijekom saborske rasprave da se on smatra novim šefom oporbe.
Tko nije još do sada shvatio, u Hrvatskoj je otvoren natječaj za novog lidera opozicije. Za vođu koji će okupiti antihadezeovske snage i vratiti liberalnu ljevicu na vlast. Jer, dok se lamentira o padu rejtinga predsjednice države i predsjednika Vlade, puno je gora situacija među oporbenjacima. I onima koji se takvima nazivaju.
Evo jednog nasumičnog izbora lidera oporbe.
1. Ivica Todorić
HDZ je već optužio SDP da kopira optužbe najslavnijeg hrvatskog bjegunca Ivice Todorića s njegovih blogova i skovao termin "Todorićeva koalicija". Time je želio umanjiti vjerodostojnost SDP-ova zahtjeva, ali svejedno se u javnosti stječe dojam kako svaki Gazdin blog snažnije pogodi Vladu od bilo koje oporbene inicijative u parlamentu.
2. Davor Bernardić
Bero je prvo imao problem s autoritetom u vlastitoj stranci koja ga dobrim dijelom nije shvaćala ozbiljno, a urotnici su već brusili noževe. Onda je imao problem među građanima koji su ga u anketama dugo vremena držali izvan deset najpopularnijih političara u zemlji. A sada ima problem i unutar onoga što je trebala biti nova Kukuriku koalicija. Krešo Beljak sigurno ne bi dozvolio da mu Bernardić diktira tempo. A sam Bernardić može otkriti i lijek za rak i opet ga nitko ne bi shvatio ozbiljno.
3. Krešo Beljak
Nakon što se izborio za prevlast u HSS-u, Beljak se sada želi izboriti za prevlast na oporbenoj sceni. Odani lučonoša Milanovićeva mangupskog stila nanjušio je slabost Davora Bernardića i pokušava se laktovima izboriti za onaj prostor koji je prije pola godine počeo svojatati Ivan Vrdoljak. Prije nego što se predao HDZ-u. Britak, žestok i direktan Beljak želi parazitirati na liderskoj slabosti SDP-a.
4. Zoran Milanović
Čovjek za kojeg su svi jedva čekali da ode iz politike sada se zaziva na političkoj sceni kao prorok i spasitelj. Njegovi sljedbenici guraju ga kao kandidata za Pantovčak, kao da zaboravljaju da je Kolinda Grabar Kitarović upravo na svađi s Milanovićem odnijela prevagu na predsjedničkim izborima. Zapravo, osoba koja je vraćala političke gubitnike iz mrtvih (HDZ, Ruža Tomašić, Milan Bandić...), sada bi trebala oživjeti i ljevicu koju je pokopao.
5. Anka Mrak Taritaš
U anketama još uvijek kotira kao najviše rangirana oporbena političarka. Ali njezin poraz od Milana Bandića, ali više od toga njezina slaba kampanja, otkrili su limite ove bivše Kukuriku ministrice. Idealna za komunalnu, ne baš nadarena za nacionalnu politiku Mrak Taritaš je ipak najsnažnija žena među oporbenjacima.
6. Boris Miletić
Ne bi li političar iz najprosperitetnije regije trebao biti favorit oporbe za spašavanje cijele Hrvatske? To bi mogao biti adut predsjednika IDS-a, kad mu ta Istra ne bi osim preporuke bila i ograničenje. Veliku pažnju izazvao je nedavnim prijedlogom za uvođenjem zatvorske kazne za isticanje i širenje fašističkih i ustaških simbola i upravo to forsiranje antifašizma diže mu rejting na ljevici.
7. Orsat Miljenić
Izgubio je stranačke izbore od Davora Bernardića, ali je zato iskoristio Istražno povjerenstvo za Agrokor kako bi se promovirao u snažnu oporbenu figuru i glavnog protivnika HDZ-a. Doduše, u povjerenstvu se više prepire s Gordanom Marasom, no unatoč činjenici da je to tijelo uglavnom osuđeno na propast, Miljenić je već sad u javnosti prisutniji i svakako uvjerljiviji od šefa svoje stranke. (Što, opet, nije baš neko dostignuće.)
8. Gordan Maras
Maras bi se vjerojatno uvrijedio kad bi ovaj popis prošao bez njega. Lider saborskih esdepeovaca ima ambiciju dokopati se zagrebačkog SDP-a, a nakon toga samo ga jedna tramvajska stanica dijeli od Iblerova trga. Da nema Bernardića, Marasova politička djelatnost izazivala bi podsmijeh, kao kod Plenkovića u Saboru. Ali ovako, za Marasa očito nema limita.
9. Nikola Grmoja
Prije svega jedno pitanje: ulaze li Mostovci u oporbenu kategoriju? Stranka koja je dvaput dovela HDZ na vlast i koja bi i dalje bila HDZ-ov partner da ih Plenković i Šeks nisu najurili, formalno se nalazi u oporbi, pa stoga Nikola Grmoja može voditi bitku za lidera te oporbe. Isukani mač Mostovaca jedan je od najotrovnijih saborskih zastupnika i svojim retoričkim vještinama pokazao je da se zna izboriti za svoj komadić medijskog i političkog prostora.
10. Ivan Pernar
Onaj tko se najviše pojavljuje na televiziji mora po nekoj logici biti i relevantan političar, zar ne? Pernar je za sebe jednom rekao da će "u političkom cirkusu rado biti najveći klaun", što ljubiteljima Stephena Kinga može zvučati jezivo, ali ono što izaziva najveću jezu svakako je činjenica da vrlo često Pernar bude jedini glas razuma u parlamentu.
11. Boris Jokić
Kad ne znate što ćete, spomenite Jokića. On je za liberalnu ljevicu postao lijek za sve.
