...kad god pročitam ovakav članak srce mi se stegne i oči napune suzama... divim se tim roditeljima... i odmah se sjetim kad mi je dijete bilo u bolnici 7 dana zbog upale pluća, cijelo vrijeme sam se pitala, pa zašto on.... a onda sam upoznala roditelje jednog preslatkog dječaka... bio je nešto stariji od mog sinčića, totalno nepokretan, mama ga je nosala na rukama, previjala ga, hranila na sondu.... o Bože kakao je ta žena bila prepuna ljubavi... kako ga je samo mazila, ljubila.... a on joj je vračao osmjehom.... iskreno sam se divila toj ženi, koliko snage i volje je bilo u njoj... od tada sam totalno promjenila stav... svaki dan se probudim sretna što su mi djeca zdrava... poneka viroza, upala grla ili uha... mačiji su kašalj... ovi ljudi žive potpuno drugačije živote od nas.... oni su doslovno 24 sata posvećeni svojoj djeci... Antoniu od sveg srca želim da operacija uspije i da se oporavi što je više moguće....