Obavijesti

News

Komentari 122

Obrovac, grad duhova: 'O nama se piše tek kad je neki skandal'

Obrovac, grad duhova: 'O nama se piše tek kad je neki skandal'
15

BIZARNOSTI U Obrovcu se ne može fotografirati za osobnu iskaznicu nego se mora ići u Benkovac. No za Benkovac nema autobusne linije. Ni gradonačelnik ne živi u Obrovcu

Problem je u gradskoj vlasti, to je zajednička rečenica dva čovjeka s kojima smo razgovarali u subotu. Jedan vjeruje u bolju budućnost, drugi je prilično razočaran, jedan je Hrvat, drugi je Srbin.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

02:20

Našli smo se u "gradu duhova", Obrovcu, prekrasnom gradiću kojeg presijeca zelena rijeka, a u samom centru se diglo brdo s tvrđavom na vrhu. To je onaj grad u koji se vijugavom cestom spuštate, a iza njega još vijugavom dižete po serpentinama Velebita kad bura zatvori sve druge ceste. Jedino na terasama kafića uz Zrmanju nađe se ljudi za sunčana vremena, prazne su ulice i napušteni lokali. Nekim teškim vremenima svjedoči  zatvoreni kafić izblijedjelog imena "Oluja".

To je grad u kojem su dvoje teško bolesnih ljudi liječili druge bolesne ljude, potpuno legalno. Sustavu je trebalo pet i pol mjeseci da shvati da tu nešto ne štima, iako je 900 pacijenata to shvatilo prije njih i prebacilo svoje zdravstvene kartone drugdje. To je grad u kojem gradonačelnik i jedan od dvojice zamjenika uopće ne žive u gradu u kojem vladaju, žive u Zadru. 

- Problem je u vodstvu. Ljude koji su zaduženi da vode grad, najmanje briga za grad. Gradonačelnik je na vlasti 15-ak godina, a ne živi tu, kao ni većina čelnih ljudi grada  - kaže nam Albert Jurica (42) koji, suprotno tome, živi u Obrovcu, a radi u restoranu u Zadru.

- Dnevno pređem najmanje 100 kilometra. Djeca su mi na školovanju u Zadru, u đačkom domu. Isplativije bi mi bilo preseliti, tim više što supruga radi u lancu dućana pa bi se i ona lako prebacila na radno mjesto u Zadru. U Obrovcu ima ljudi koji vole svoj grad i koji ne žele biti protjerani zato što misle drugačije od nekog na vlasti ili se ne uklapaju u nečije priče. Takav je bio i dr. Goran Jusup koji je bio vijećnik HSLS-a jedan ili dva mandata. Sjećam se da je zvao medije i  upozoravao na nepravilnosti. Zadužio je ljude u ovom kraj i bio je krasan čovjek, koliko god to ljudi više ne žele priznati. Fokus tu ne bi trebao biti na njemu nego na sustavu koji je zakazao u njegovom slučaju. Trebali bismo mu skinuti kapu, zahvaliti se na svemu i pomoći mu kao društvo - kaže ugostitelj koji je i sam imao pizzeriju koja je propala, nakon čega je otišao popraviti financijsku situaciju u inozemstvo.

- Bio sam u Austriji četiri godine, konobario. Šef mi je ponudio stan te da dovedem suprugu i tri sina od 10, 16 i 19 godina te zaposlenje za ženu. Zarađivao sam 1700 eura mjesečno, ali sam radio 15 sati dnevno. Odbio sam i vratio se lanjskog ožujka, jer se ništa ne može usporediti s Hrvatskom i Obrovcem. Sad radim duplo manje sati za zanemarivo manje novaca i doma sam. Ljudi ne shvaćaju da nije sve kod nas negativno. Imamo prednosti kao što su odgoj dice u sigurnom okruženju na svježem zraku, slobodu. Oko nas prekrasna planina, pored nas prekrasna rijeka, Novigradsko more, 5-6 nacionalnih parova i parkova prirode udaljenih sat vremena vožnje automobilom. Žalosno je samo što je sve to, bar za sad nedovoljno iskorišteno - zaključuje Jurica.

Šetamo zajedno pored Zrmanje koja napaja vodom gotovo cijelu županiju, iako su iznad nje bazeni s glinicom i odlaže se opasan grit, otpad iz brodogradnje. Po njoj plove patke i guske, a pokoji riječni brod odvede turiste na izlet kraškom ljepoticom. 

'Grad im je bankomat za plaće' 

S nama je i Jovan Šukara (57), povratnik iz Srbije koji posljednje dvije godine živi u obližnje Žegaru, a radi u Obrovcu i, osim u optimizmu, slaže se s Juricom u čemu je bit problema. Kaže da je za Obrovac pogubna gradska politika.

- Doslovno, financiraju jednu jedinu stvar: vlastiti ostanak na vlasti. Poslovni prostori su  prazni. Gradske vlasti ne živi u Obrovcu. Zadužuju grad s golemim svotama.  Grad im dođe kao bankomat za plaće i ne zanima ih ništa drugo. Ja sam po struci ekonomist. U svijetu je kadar najveći resurs, a ja bih ovdje zbilja rado radio i pomagao svojem zavičaju jer sam financijski situiran. Čak sam napisao pismo gradonačelniku i stavio se na raspolaganje - kazao nam je Šukara i ispričao svoju povratničku priču.   

- U Novom Sadu firmu imam tvrtku s 20-ak  zaposlenih ljudi. Riječ je o računovodstvenom servisu koji je među 10 vodećih u cijeloj Srbiji. To je jedna uspješna priča koju sam ostavio sinovima i došao sa suprugom u rodni kraj. Radio sam 25 godina i zaradio za sve što mi je trebalo, situirao se i, ono što se kaže, poženio sinove od 28 i 31 godine. Ali, lokalna samouprava me prevarila. Formalno su mi dali da budem upravitelj zadruge koja je u trenutku mog preuzimanja bila dužna 350 tisuća kuna. Ideja je bila da se zadruga pokrene, što ja umijem i mogu, ali uz pomoć lokalne zajednice, čija je pomoć potpuno izostala, i financijska i svaka druga. Bio je to vid opstrukcije, jer sam se namjeravao baviti politikom, pa su mi ponudili zadrugu umjesto toga - tvrdi Šukara 

- Pristao sam jer sam privrednik, ali se nakon izbora prije dvije godine  pokazalo da je to prijevara da me maknu s političke scene. Shvatio sam to kad mi je trebalo tri mjeseca da dođem do gradonačelnika.  U sljedeća tri mjeseca izostala je financijska pomoć, a ja sam naivac angažirao svoja sredstva i ulupao 50 tisuća eura u zadrugu. Kasnije sam uspio povući natrag taj novac, doduše  u trgovačkoj robi, a onaj dio koji je otišao na poreze,  kroz prodaju sredstava za rad, opreme. Potom sam osnovao Poljocentar, trgovinu poljoprivrednih artikala koja nije profitabilna, još uvijek nije ni na nuli i radi četiri sata dnevno tek da ljudi imaju gdje kupiti potrepštine za poljoprivredu i stočarstvo. Zato na  izlogu moje privatne trgovine stoji natpis "Prodavaonica je naš doprinos lokalnoj zajednici" - kazuje nam te dodaje da se u Obrovcu ne osjeća samo neprihvaćeno već i progonjeno. 

- Srbin sam, ali se najmanje progonjeno osjećam na nacionalnoj bazi. Primjerice, parkirao sam preko puta prodavaonice,  gdje svi parkiraju 10-ak godina, kad eto mi policije svaki drugi dan. Nakon toga postavili su stupiće. Parkiram ispred napuštenog hotela i ne smetam prometu, eto opet  policije. Izložim robu ispred trgovine, eto komunalaca. Pošaljem Gradu zahtjev za korištenje te površine i nakon dvije požurnice dobijem odbijenicu da taj prostor od par četvornih metara treba Gradu, a ni  dan danas na njemu ničeg nema. Grad me za prvi prekršaj kaznio najvećom mogućom kaznom, i kao tvrtku i kao odgovornu osobu u tvrtki, iako je običaj da se prvi prekršaj kažnjava najblažom kaznom. Žalio sam se pa sam na Prekršajnom sudu ipak  oslobođen, ali ostavlja to gorak okus u ustima. Drugi ljudi rade prekršaje, ali progone samo mene, a kad ih pitam kako taj i taj može to i to, odgovore da razgovaramo o mojem slučaju, a ne o tuđima. Vjerujem da je riječ o čistom političkom progonu, jer smetam SDSS-ovim nesposobnim kadrovima za njihovo politički probitak  - kaže Šukara te dodaje da se na koncu iz te stranke prije mjesec dana ispisao i sa zadovoljstvom se bavi organiziranjem manjinske manifestacije srpske zajednice "Susret u Žegaru - zadnja subota sedmoga mjeseca" koja je jako posjećena.  

'Ne možeš se slikati za osobnu niti kupiti cipele. Nema ni javnog bilježnika' 

Razgovarali smo s još nekim Obrovčanima koji su htjeli ostati anonimni. Rekli su nam puno bizarnih stvari.

 - U Obrovcu se ne možeš niti slikati za osobnu iskaznicu već moraš ići u Benkovac, a za Benkovac nema autobusne linije. Grad nema  sud, javnog bilježnika, nema se gdje cipele ili radio prijemnik kupiti, a hotel uz Zrmanju ne radi već 15 godina. Oko 60 posto obrovačkih zaposlenika u javim društvima i državnoj službi, spava i kupuje kruh u Zadru. Grad nema baš nikakvih gradskih obilježja, osim oronule austro-ugarske arhitekture i obnovljene zgrade gradske uprave.

- Grad s dva mora, Karinskim i Novigradskim  i šest rijeka: Zrmanjom, Krupom, Krnjezom, Dabarnicom, Bijelom i Karišnicom nema ni restorana za turiste i putnike namjernike. Najveći je problem netransparentnost lokalne vlasti. Izgleda kao da ni za jedan problem u Obrovcu nisu  poduzeli niti jednu mjeru, niti jednu akciju! Prošlog rujna  napokon su donijeli i objavili na webu dokument Strategija razvoja 2018-2020 i kažu da je to dugoročna strategija. Iz proračuna se gotovo  isključivo financiraju udruge i potrebe glasača HDZ-a i SDSS-a. Za nogomet, koji vode HDZ-ovci izdvaja se puno novca, a nemaju ni adekvatan travnjak ni svlačionicu.

- Obrovac su u povijesti pohodili gotovo svi nadležni kraljevi, carevi, predsjednici, od Ferdinanda I, Franje Josipa, Aleksandra, Tita, Mesića i Josipovića... samo HDZ-ovi Tuđman i Kolinda nisu. Vladan Desnica se kao dijete igrao u ulici koja se zove Ulica Ivane Brlić  Mažuranić, a svoju ulicu nije dobio - pričaju nam Obrovčani te zaključuju da se u Obrovcu sve vrti oko "nesretnog proračuna" kojim "vlada gradonačelnik", a stanovništvo živi u strahu.

Zvali smo i prozvanog gradonačelnika Obrovca Ante Župana, no uključena mu je automatska sekretarica na kojoj smo ostavili poruku da nam se javi i zamolili njegovog zamjenika Slobodana Jurjevića da mu prenese poruku. Zamjenik se nije htio očitovati na navode Obrovčana jer je "takav dogovor" obrovačke gradske vlasti da s medijima komunicira gradonačelnik.  

Žale dr. Jusupa, kažu da je žrtva sustava 

Svi Obrovčani s kojima smo razgovarali za doktora Jusupa imaju samo riječi hvale. Uz to tvrde da je žrtva sustava i da mu treba pomoći. Podsjetimo, Jusup je u fokus javnosti došao nakon što je “Provjereno” objavilo reportažu u kojoj dr. Jusup vrijeđa i psuje, a njegova medicinska sestra kaže kako ne zna koju je školu završila. HZZO mu je otkazao ugovor.

Igre na sreću mogu izazvati ovisnost. 18+.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 122
Incident na Rebru: Dijete vratili iz operacijske sale jer je instrumentarka odbila raditi
DRUGI DAN ŠTRAJKA

Incident na Rebru: Dijete vratili iz operacijske sale jer je instrumentarka odbila raditi

Prvo je sindikalni povjerenik navodno rekao na ortopediji da se dijete može operirati, ono je pripremljeno za operaciju, dobilo premedikaciju, dovezeno je u salu, a onda je instrumentarka rekla da je ona štrajka...
Drama kod Vinkovaca: 'Sinu su prislonili pištolj na glavu. Mislili su da je bjegunac!' Policija šuti!
OBITELJ SVE PRIJAVILA

Drama kod Vinkovaca: 'Sinu su prislonili pištolj na glavu. Mislili su da je bjegunac!' Policija šuti!

U noći propucavanja Marija Meštrovića netko je u dvorištu kuće napao dječaka (14). Majka je, kaže, svemu svjedočila. Tvrde da su to bili policajci u civilu koji su tražili napadača. Odgovora policije nema 7 dana