Nisam čitao članak. Nisam čitao ni komentare. Preiskusan sam. Da li sam mudar? NE! Mudrost je vrlina kukavica i onih koji se prilagođavaju ovome svijetu, u nadi da će zaraditi plus. Ja sam samo iskren, pošten, pravedan, i istinit. Prokleto, nemoguće, bezobrazno, užasno, neprilagođeno, takav. U hrvatskoj postoji tisuće priča poput ove koju nisam ni čitao, na svijetu je takvih stotine tisuća, a na milione još upečatljivijih. Ali samo neki dospiju u medije. I samo određeni ljudi se na to lože. I jedni i drugi su šljam. Treba biti govno da dođeš sa tom pričom u medije, jer to i nije neka posebna priča, ima još puno drugih sa gorim sudbinama koji nikad ne bi ni željeli doći u javnost. Treba biti govno da imaš empatiju prema nekome nepoznatime, kad čitaš priču u medijima, a istovremeno si hladan na one koje poznaješ. No oni koje poznaješ te ne vole jer si lud, pa zato svoju ljubav usmjeravaš prema onima koji te ne poznaju. Ili ne mogu vidjeti koliko si zao, recimo životinje.