Obitelj iz Vinkovaca bavi se kožarstvom i krznarstvom: rukama proizvode prsluke, torbe i ogrlice. Kažu da im je lijepo raditi svakakve kombinacije boja, ali uvijek se prvo proda klasika
RUČNI RAD
Obitelj Ivanković: Naš 'kožušak' i 'pršnjak' želi sve više mladih
Obitelj Ivanković, u čiju je povijest utkano kožarstvo i krznarstvo, znaju cijeli Vinkovci. Milan i Nikolina uz svoja dva sina, Luku i Domagoja, te baku Vesnu od zaborava čuvaju slavonsku tradiciju te je s mnogo ljubavi vrijednim rukama pretaču u prava mala remek-djela. Osim kožušaka, koji sadrže poseban tradicionalni dizajn, tu su torbice nastale upravo po uzoru na modele koji su na tom prostoru rađeni prije stotinu i više godina. Danas su to itekako prepoznatljivi vinkovački suveniri...
- Mi smo jedna od posljednjih majstorskih obitelji u Slavoniji. Prepoznaju nas ponajviše po ogrlicama koje su nastale uzimanjem uzorka koji je izvorno visio na prsima na muškom kožnom prsluku. One u obliku srca također su ‘skinute’ s kožuška. Na taj poseban nakit s pričom najviše smo ponosni, a najviše se i prodaje. Naše ogrlice nosila je i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović. Boja ima koliko hoćete i mislim da svaka žena može naći svoj primjerak koji joj odgovara po načinu odijevanja, a neizostavan je modni dodatak gotovo svih žena i snaša koje dolaze na Vinkovačke jeseni - počinje priču Milan Ivanković, vlasnik Tradicijskog obrta Ivanković i kreativna duša brenda.
POGLEDAJTE VIDEO: Mia ručno izrađuje dječje igračke
Pokretanje videa...
00:55
Dodaje da se puno traže pojasi, krznene čobanske torbe, taškice i šarene kožne torbe, sve što treba da se postane dijelom bogate slavonske kulture.
Za oko nam zapinju prekrasni prsluci, dio tradicijske slavonske nošnje, koji su se nekad nosili samo u svečanim prilikama.
- Nije si svatko mogao priuštiti pravi kožni prsluk jer su i onda bili skupi, kao i danas, kad gotovo da i nema majstora koji će ih raditi. Ručni rad iziskuje puno vremena jer krojenje, kao i prišivanje kuglica, točkica i ogledalca, svih ostalih dijelova, nije jednostavan proces - kaže nam Nikolina i dodaje da “bobice”, kako ih zove, nitko ne želi prišivati, pa to uglavnom radi ona.
- Ženski prsluk nazivamo kožušak, a muški cifrani pršnjak. I na jednom i drugom ima puno posla. Primjerice ‘bobica’, izbušeni komadić kože raznih veličina, koji na okupu izgleda poput konfeta, mora se zagrijavati na ringli kako bi se taj komadić skupio i pretvorio u kuglicu, koje se jedna po jedna prišivaju na prsluke, ali i torbe. Uz to još su tu bitne zvjezdice i stakalca - priča simpatična Nikolina. Kožuške rade po narudžbi, najviše za KUD-ove, a, iznenađujuće, naručuju ih i mladi ljudi.
- Taj jedan je za cijeli život, kad se napravi po mjeri. I ogrlice znamo raditi po narudžbi jer ljudi žele imati kao da je baš iz njihova kraja. Onda odu u zavičajni muzej i slikaju nam original. Svaki kraj imao je drugu boju, recimo vinkovačke note su crveno-zelene - opisuje Milan, najmlađi kožar u kraju, i dodaje da, što dalje vrijeme odmiče, to ljudi više traže ovakve predmete, iako nisu jeftini, jer i njima je žao što tradicija izumire. U Vinkovcima postoji još samo jedan majstor koji radi tradicionalne kožne papuče, ali i on ima više od 85 godina... Istina, supruzi i njemu ovo nije jedini posao, nego hobi, koji jako vole i ne namjeravaju ga zanemariti.
- Opušta nas sve to, iako je posla puno. Stariji sin je biolog, mlađi glumac, a prije svega bili su mali kožarski šegrti kod mene i djeda u radionici. Nadam se da neće jabuka daleko od stabla - dodaje Milan.
Milanov otac nakon ženidbe preselio se u Vinkovce, gdje je prvo bio zaposlen u kožari, a zatim je otvorio svoju radionicu.
- Josip Ivanković, zvani Baća, već je devedesetih tu i tamo znao nekome kao poklončić izraditi pokoju ogrlicu i dati snašama iz sela i Vinkovaca. Ja sam u moru posla odlučio to usustaviti, tako da smo na početku sa šablonama od kartona u kući gotovo svi redom krojili i izrezivali kožu, pekli bobice i počeli smo se igrati bojama. Zatim smo krenuli s izradom privjesaka i integracijom tradicionalnih slavonskih elemenata na torbe ili taškice. Tako da smo, zahvaljujući ocu Jozi, koji je ostavio velik broj mustri, šablona, alata i prenesenog znanja, tradicijske elemente prenijeli u neko urbanije doba. Dijelove procesa koje nisam uspio uhvatiti jer je moj otac naglo umro prije nekoliko godina pokazao nam je jedan stari slavonski majstor, Stjepan Benković, stari obiteljski prijatelj, koji nam je pomogao završiti neke započete radove i tako otkrio još tajni zanata - kaže Milan, koji je završio kožarstvo, ali se time nikad nije bavio.
No bilo mu je izuzetno drago kad mu je nedavno jedna djevojka donijela stari kožušak od svoje bake, vjerojatno star stotinjak godina.
- Bio je u vrlo lošem stanju, no mi smo ga obnovili novim krznom iznutra, a s vanjske strane stavili smo nova ogledalca. Na kraju je ispalo da je taj stari kožušak radio moj djed, koji je još davno imao radionicu u Starim Mikanovcima, tako da je jedan unuk obnovio prsluk jednoj unuci - smije se Milan.
Kao i u svakom poslu, najveći dio oduzme priprema, no ako se sve dobro pripremi, dakle ispeče dovoljno bobica, izreže dovoljno ogledala i svih ostalih detalja, sama se ogrlica, primjerice, može napraviti u sat vremena.
- Ali do toga nam je trebalo dobrih deset godina. U međuvremenu smo naručili noževe za stroj koji izrezuje oblike i to nam je uvelike olakšalo proizvodnju. Većinom ne radimo jednu po jednu nego manufakturski, jedan dio posla, pa drugi i tako do kraja.
Na kraju ispada da svatko radi ono što najbolje zna i tu smo dobili na brzini. Kvaliteta nikad nije patila jer koža je sirovina koja zaista traje vječno i ima poseban šarm - nastavlja Nikolina, koja plete kilometre i kilometre kožnih užadi za ogrlice.
Izlažu samo na sajmu tijekom Vinkovačkih jeseni u rujnu, za koji se počinju pripremati već negdje oko Uskrsa.
Sve što rade ostatak godine je “izloženo” na Facebooku, a narudžbe se dugo čekaju. Kažu, isplati se.
- Naš nakit je zaista proputovao cijelim svijetom, od Europe do Australije i Amerike. Modni komadi poput ovih naših ponekad služe kao i ‘blic’ posjet Vinkovcima i Slavoniji, gdje kroz svoj kožni miris podsjećaju na dom, tamo negdje u dalekom bijelom svijetu. I ponosni smo na to da smo napravili kvalitetan i ozbiljan brend etno nakita, taškica i pojasa, te izvornih slavonskih kožuha. Ipak, hvala i našim djedovima i pradjedovima, koji su ovo pokrenuli i naučili nas čuvati Slavoniju u srcu - kaže nam za kraj ova vesela obitelj.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
