Jesam li ja smeće što imam jedno djete s kojim živim kao podstanar u novogradnji, ako ne mogu spavati noćima jer se brinem kako ću dalje u ovoj situaciji? Obrazovana sam, plaćam račune, djete mi ne odrasta na drumu, radim s njim. Trudim se djetinstvo mu učiniti bezbrižnijim, obroke ukusnijima, plešemo valcer. Jesam li ja debil ako ne spavam? Jer, očigledno.. poanta je od sebe napraviti žrtvu. Ne sticajem okolnosti, već.. nakotit se kao mačkica te neobrazovanje prepisati brizi za djecu, siromaštvo također.. I tražiti stan. Ili građevni materijal. Prijateljice, ja plaćam svoj materijal. Objasni starijoj djeci svoje motive plemenite, pa se uposlite vas pet starijih. Rasteretit ćete proračun, te se osjećati bolje. Meni je već dosta kvazi žrtava, a pored kojih normalni ljudi izgledaju maloumnima. Radite. Neću još za vas se gobavit. Nije vas zadesila nikakva nesreća. Pravili ste te ljude, jednog po jednog, njih 11. Ne dva, ni 3. Jedanaest. Brinite o njima, ili ste za podvezat.