IZRAČUN U tjedan dana peteročlana obitelj proizvede šest punih vreća od 60 litara otpada. Ako se igramo matematike - to je 312 vreća na godinu ili 3120 vreća u 10 godina
ISTRAŽILI SMO
Prosječna obitelj u tjedan dana baci čak šest vreća smeća
Zar nitko ne zna odnijeti smeće osim mene..., pita on noseći dvije vrećice od 60 litara koje pucaju i iz njih vire papirići, plastika od buđole, kartoni od jaja i nastavlja: “Pa da, teško je odnijeti, ali me znaš j**ati da odvajam... Bem ti tvoje smeće...”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
01:19
Ovako nekako izgleda uobičajeni odvoz smeća iz mog stana. Da odvoz, jer iznošenje smeća uvijek neka strana komentira kao da je to veliki logistički zadatak.
A naša peteročlana obitelj zaista proizvodi puno otpada. No davno sam naučila da je smeće ono što bacimo u crnu kantu pa to završi tamo daleko na nekom brdu, deponiju, i tamo zauvijek kuha dok se ne razgradi u nekoj dalekoj budućnosti, kad će se roditi i moji pra-pra-pra-pra i još nekoliko puta pra... unuci. I kao mnogi od nas, davno sam naučila da sve prestaje biti smeće kad to razvrstamo na papir, plastiku, metal... Onda to postaje sirovina za neku novu proizvodnju. I još ovo - naučila sam da je priroda kao spužva koja će se jednom iscijediti i nećemo je moći više crpiti. E to sam odlučila naučiti i svoju djecu, i da im razvrstavanje otpada nije nešto teško nego kao higijena zubi, što se radi skoro nesvjesno. A koliko moja peteročlana obitelj razdvoji sirovine (namjerno ne koristim riječ otpad) u samo tjedan dana, odlučila sam provjeriti eksperimentom. Evo mog rezultata:
U tjedan dana proizveli smo šest punih vreća od 60 litara otpada. Ako se igramo matematike - to je 312 vreća na godinu ili 3120 vreća u 10 godina. Ajoj! Eto brda!
A onda sam sve izvagala i iznenadila se. Najviše sam imala plastike - dvije vreće od 60 litara, ali imale su manje od kilograma!
Toliko sam imala i papira, stakla je bilo 3,5 kilograma, komunalnog otpada (ono što se stvarno odvozi na Jakuševac) bilo je 4 kilograma, a biootpad je bio najteži - 4,4 kilograma. Bio je tu i par cipela, stari drveni sat te kantica u kojoj je bila boja koje sam spremila za reciklažno dvorište, sve teško malo više od kilograma. Shvatila sam - plastika je apsolutna kraljica otpada po volumenu, a biootpad po težini. Sad sve stavim na hrpu, ja i moji stvorili smo oko 15 kg otpada u tjedan dana ili 780 kg na godinu.
Isti zadatak - tjedan dana skupljanja, sortiranja i vaganja otpada imala je i moja kolegica Tina iz Velike Gorice koja vodi svoj osobni rat s plastikom. Evo što je ona primijetila:
- A što ću s ovom vrećom kad se napuni? Na balkon? Morat ću to nekako zatvoriti... Sigurno će smrdjeti, uvijek smrdi, bila je to velika dilema u mojoj glavi kada sam se odlučila testirati koliko dečko i ja na tjedan stvaramo otpada. Bila sam uvjerena da u sedam dana napunimo barem vreću i pol mješovitog otpada. Ali nakon tjedan dana iz kante i dalje nije ništa ispadalo, ona jednostavno nije bila puna!
Prije nekoliko mjeseci počeo me jako živcirati plastični otpad koji se, kako ja to vidim, množi u kuhinji. Bitke stalno vodimo, mi vs. plastika. A ona je svugdje! Više nisam sigurna mogu li napraviti jedan pošteni obrok bez da me “napada” sa svih strana. Pakiranje rajčica je u plastici, paprika je u plastici, brokula, mrkva... evo cijeli frižider je prepun plastike! I tako svaki u svakom kutku stana...
A prve “male korake” u odvanju počeli smo s povratnom ambalažom prije nekoliko godina. Moglo se nakupiti i 10-20 kuna kad bi je vratili u dućan. Nije bilo uopće loše! Krenuli smo i s papirom, kartonom, a vrhunac je bio odvajanje biootpada. Nakon nekoliko godina mislim da sam “frik” za odvajanje.
Zašto? Pa... imam dva spremnika za plastiku, po jedan za papir i karton, vreće za povratnu ambalažu, spremnik za staklo, vrećice za “opasan” otpad (baterije, deziće i ostale spremnike pod tlakom LED žarulje, hrpice kutije za jaja koje prosljeđujemo prijateljima koji imaju svoje kokice... Netko bi pomislio da cijeli dan razvrstavamo otpad u stanu, ali nam je to sve prešlo u naviku. No shvaćam da i dalje puno hrane bacam, pokvari se. Srećom, nije to svaki dan (ne kuham baš tako loše). A evo što smo ja i dečko proizveli u tjednu:
Plastike smo imali 260 grama, papira i kartona 320 grama, tri kilograma mješovitog otpada, a povratne ambalaže 600 grama. Malo više od četiri kilograma otpada na tjedan ili 208 kg na godinu.
O našem eksperimentu razgovarale smo sa stručnjakinjom za otpad, prof. dr. sc. Aleksandrom Anić-Vučinić sa Geotehničkog fakulteta u Varaždinu na kojem obrazuju prve stručnjake za zaštitu okoliša. Pogledavši naše rezultate, iznenadila nas je. Super je što skupljamo papir, plastiku, staklo, ali...:
- Biootpad je važan i on je izravno odgovoran za klimatske promjene! U nerazvijenim zemljama on se istresa na odlagališta, prekrije zemljom kako se ne bi stvarali neugodni mirisi i privlačile životinje. Tada se iz njega u uvjetima bez zraka stvara metan, staklenički plin. A molelula metana ima “snagu” 24-26 molekula CO2! Dakle, ako ga odvajano prikupljamo, možemo se ponositi jer tako smanjujemo svoj utjecaj na klimatske promjene - otkrila nam je ova stručnjakinja.
Za naš test kaže da krije zamku: “U svoj tekst niste ukalkulirale da svake godine odbacite pokoju majicu, a ako vam ‘ode’ perilica rublja, to je 30 kilograma samo električnog otpada."
- BIOOTPAD - 4,4 kilograma peteročlana obitelj imala je biootpada nakon tjedan dana u našem testu
- PAPIR - 0,8 je kilograma bilo papira, ali nakupilo ga se u jednu i pol vrećicu od 60 litara
- STAKLO - 3,5 kilograma stakla bilo je u svega nekoliko teglica i dvije staklene boce
- PLASTIKA - 0,8 kilograma plastike bilo je nakon tjedan dana u dvije vrećice od 60 litara
- MIJEŠANI OTPAD - 4 kilograma stvarnog miješanog otpada skupila je peteročlana obitelj
- RECIKLAŽNO - 1 kilogram bio je teža otpad koji ide na reciklažno dvorište - stare cipele, stari sat...
Kila biootpada stane u loptu, a plastike u veliku vreću
Plastika je fantastičan materijal bez kojeg ne bismo mogli biti tehnološki tu gdje jesmo – ima je u našim kućanskim aparatima, laptopima, mobitelima... Nije problem materijal, problem smo mi i ako plastiku odbacimo u more, u šume... Ali za to nije kriv materijal, nego čovjek! Zato je važno da znamo put plastike i jednom kad je u žutoj vreći, njen put se zna – kaže naša sugovornica prof. Anić-Vučinić govoreći o problemu otpada iz kućanstva. A plastika je toliko lagana da kamioni koji ju odvoze zapravo voze zrak.
- Sjećate se fotografija na kojima čovjek na leđima nosi ogromnu kocku nakupljene plastične ambalaže? Zamislite, u jednoj toni plastičnih boca ima oko 26 tisuća boca! – kaže. Kad se usporedi, biootpad oblikovan u veličinu rukometne lopte ima kilogram, a u vreći plastike prenosime zapravo zrak! A evo kako su Izraelci od biootpada i plastike napravili biznis:
- Shvatili su da ne mogu raditi kvalitetan kompost, pa biootpad koriste za proizvodnju plina. Njega, opet, za proizvodnju struje i toplinske energije. Time napajaju cementaru u kojoj kao gorivo koriste svu plastiku osim PET-a. Radi se o postrojenju koje prima i 1200 tona otpada na dan i otvorio ga je ministar gospodarstva, a ne zaštite okoliša, koji je tada rekao: ‘Mi gradimo Tel Aviv i želimo da gradnja bude što jeftinija. A, za to je ključna sirovina i to je cement. Da bi on bio jeftiniji, moramo imati jeftinije gorivo – prepričava profesorica koja je bila na otvorenju tog postrojenja. Ukazuje kako se na otpodu može temeljiti ozbiljan gospodarski rast i od otpada pametni rade posao i zrađuju na njemu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
