Novi stadion u Splitu? Ovo su sva obećanja političara. Od njih Hajduk i sport ne mogu živjeti

"Nitko ti ne može dati onoliko koliko ti ja mogu obećati" riječi su jednog poznatog splitskog nogometnog djelatnika s početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Taj je obećavao brda i doline, a na koncu bi sva obećanja padala u zaborav. Otprilike tako nekako zvuče i obećanja splitskih političara i čelnika Hajduka, koji u svakoj rezultatskmoj krizi ili predizbornoj kampanji iz rukava izvuku projekt kampa, obnove Poljuda ili gradnje novog stadiona, kojim nakratko uspiju zaslijepiti mase navijača/glasača.

Zadnji takav primjer je planirana izgledanja stadiona na Brodarici koju gura aktualna gradska vlast, bez jasne vizije tko će ga, kada i kojim novcem graditi. Oni će napraviti sve predradnje, kao i mnogi njihovi prethodnici, a kad dođe na red financiranje i izgradnja, o tome će netko drugi voditi računa jer kolo izborne sreće uglavnom se zaustavi na nečijem drugom broju. A taj će stari projekt pospremiti duboko u ladicu i izvući iz rukava neki svoj, bolji i zanimljiviji...

- Obnovit ćemo Poljud, oplemeniti ga dodatnim sadržajima te izgraditi jedan potpuno novi stadion za 30.000 gledatelja do ljeta 2027. godine - kazao je gradonačelnik Splita Ivica Puljak ima tome i više od godinu dana i u međuvremenu se malo toga događalo.

Početkom ovoga tjedna dogradonačelnik Antonio Kuzmanić otputovao je u Bratislavu kako bi se na licu mjesta uvjerio u funkcionalnost stadiona Tehelne pole kapaciteta 22.500 sjedećih mjesta. Jedina sličnost sa stadionom koji bi se trebao graditi na Brodarici je da nosi ime po kvartu. Kapacitet ovog splitskog bi trebao biti puno veći a i planirana cijena izglradnje.

U predizborno vrijeme svi se razbacuju milijunima eura, pa bi tako za obnovu Poljuda trebalo biti utrošeno 40 milijuna eura, za novi stadion i preko 100 milijuna, a da nema jasnog izvora fijnanciranja, pogotovo kad znamo da je gradska vlast podigla kredit od 150 milijuna eura za već planirane projekte. I dok bi se za obnovu Poljuda moglo naći novca, jer samo dio daje grad, a drugi dio Vlada koja dijeli šakom i kapom u superizbornoj godini i HNS jer reprezentacija praktično više nema gdje igrati velike utakmice osim na Poljudu, pitanje je što je s novim stadionom.

Najava gradnje potpuno novog stadiona za Hajduk, uz kongresni i poslovni centar, stanove za dugoročni najam... i sve to do Europskih igara 2027. godine za koje se Split nije niti kandidirao, zvuči poprilično utopistički. Grad nema novca, Hajduk još i manje, a partneri iz inozemstva baš i ne stoje u redu. Osim ako baš Kuzmanićev put u Bratislavu ne ispadne ključan detalj koji je nedostajao da se pokrene ovaj mega projekt.

Podsjetimo da je stadion na Brodarici namjeravao graditi i čelnik RNK Splita Slaven Žužul sa svojom tvrtkom Skladgradnja u mandatu gradonačelnika Ive Baldasara. Projekt je nazvan "Ruža hrvatska" trebao je sadržavati stadion od 10-15 tisuća sjedećih mjesta, atletsku dvoranu za potrebe ASK-a, kao i kompleks stambenih objekata, poslovni neboder novinske kuće koja u blizini ima sjedište, i još svašta nešto...

Ali od cijele priče nikad nije bilo ništa, ne samo zbog Žužulovog poslovnog kraha, nego i zbog milijun prepreka, prije svih prometnog rješenja na toj i inače zagušenoj lokaciji, kao i nemogućnosti uklapanja tako velikog projekta u postojeći prostor. Veliki gabariti – mala kvadratura prostora, noćna mora u kojoj se u svakom projektu bore investitori i gradske službe.

Pustih obećanja i nikad započetih projekata građani Splita i navijači Hajduka naslušali su se u prošlosti bezbroj puta. Podsjetimo, samo u novijoj povijesti obećavalo se izgradnja kampa u Diviljama pored Trogira, a evo, prošlo je osam  godina a još se nije riješilo ni pitanje prijenosa zemljišta, a kamo li započela gradnja.

- Da parafraziram Neila Armstronga, ovo je mali korak za nas, ali veliki za naš klub. Ovo je kapitalni projekt i zapravo najznačajniji projekt uopće za Hajduka, bez kojeg nećemo moći ići naprijed. Uvjeti u kojima danas radimo nedostatni su za naš klub i moramo krenuti u ovom pravcu, i to što je prije moguće - kazao je tada prvi čovjek Hajduka Marin Brbić.

Istina je da su uvjeti u kojima je Hajduk radio, pa i dalje radi nedostojni, ali od obećane izgradnje kampa se očito odustalo jer ga više nitko niti ne spominje. Kao ni projekt Žrvnovnica u kojem je trebao biti obnovljen kamp s hotelom i dva postojeća terena, pa se ni tamo ništa nije ni pomaklo s mrtve točke. Umjesto modernog kampa dobili smo još jedan klub, jer se Mosor u međuvremenu posvađao i podijelio u dva kluba!?

Prije gotovo dvije godijne objavljeno je kako će grad Split i Hajduk oživjeti Stari plac na kome će Hajduk čak i europske utakmice igrati...

- Gledat ćemo da taj stadion zadovoljava najsuvremenije zahtjeve i da se tu igraju europske utakmice. Nadam se da će Hajduk uskoro igrati na Starom placu. Potrudit ćemo se da dobijemo stadion na ponos Grada, Dalmacije i Hrvatske - rekao je predsjednik Hajduk Lukša Jakobušić u kolovozu pretprošle godine.

I nikom ništa, svakim novim obećanjem ono prošlo pada u zaborav. Najavom gradnje Brodarice više nitko ne spominje Stari plac, kao što nakon najave obnove Starog placa više nitko nije spominjao ni Divulje, ni Žrnovnicu... Nešto se malo pomaklo tek obnovom terena u Stobreču na koje bi se trebala preseliti Hajdukova Akademija, priča se i o projektu spajanja Poljuda i Park šume Marjan terenima i sportsko turističkim sadržajnima, što je na koncu konca i najbolje rješenje, ali su i dalje ogroman problem neriješeni vlasnički odnosi, jer je dio parcela privatan....

Godinama slušamo iste priče, svako malo i nove najave i planove, ali od realizacije na koncu nikad ništa. Hajduk i dalje igra na Poljudu kao i 1979. godine, cijeli klub i dalje radi na dva pomoćna terena kao i 1979. godine, a političari i čelnici kluba i dalje obećavaju bolje sutra. Novim obećanjima brišu ona stara, nikad realizirana, i tako u krug od krize do krize, od izbora do izbora... Nekadašnji čelnik HNS-a, pokojni Vlatko Marković barem je pet – šest puta polagao kamen temeljac, ovi nisu niti do toga stigli...