I to se trebalo jednom dogoditi, bila bi velika nepravda prema takvoj klasi kao što je Novak Đoković da okonča karijeru bez naslova pobjednika Roland Garrosa. Strpljivo je čekao i dočekao da konačno podigne taj Trofej mušketira i popne se na Panteon, među teniske besmrtnike i to mu nitko ne smije osporiti, volili ga ili ne. S 29 godina i iz četvrtog pokušaja došao je do toliko željene titule koju je sigurno često sanjao. Uopće ne sumnjam da će istočni susjedi zapamtiti ovaj 5. 6. 2016. kao što smo mi zapamtili 9. 7. 2001. kada je naša legenda Goran Ivanišević također iz četvrtog pokušaja i s navršenih 29 godina konačno došao do tog ukletog Wimbledona. Mogu pretpostaviti da je veselje u Srbiji kao u Hrvatskoj tog srpanjskog nezaboravnog ponedjeljka. Još jednom je pokazao da u onim najvećim mečevima nema što Andy Murray tražiti protiv njega pa makar je započeo meč izuzetno čvrsto i živio od Đokovićeve nervoze, no čim se Srbin malo opustio a Škot počeo promašivati servise i raditi sve više grešaka, bilo je jasno kamo to vodi- igra Murraya se potpuno raspala kao kula od karata. Jednostavno, Đoković je neprikosnoveni vladar koji će to ostati dok ne padne drastično u formi ili ga tijelo počne izdavati.