Noa (17) je htjela eutanaziju, traume silovanja bile preteške

Noa Pothoven iz Arnhema, 17-godišnja je djevojka koja je zlostavljanja u djetinjstvu. Odlučila je da ne može nastaviti sa svojim životom te je u nedjelju umrla u Nizozemskoj. Njen slučaj je izazvao veliku pozornost svjetske javnosti. Prvi medijski izvještaji govorili su kako joj odobrena eutanazija, koja je moguća prema nizozemskim zakonima. Međutim, nizozemski mediji su naknadno pojasnili kako nije bila riječ o postupku eutanazije (nitko joj nije izravno pomogao da okonča život) nego je iskoristila zakonsko pravo da prestane jesti i piti te da odbije daljnje liječenje, uz pristanak roditelja i liječnika da je neće pokušati spriječiti u tome, piše Deutsche welle.

ODBILA HRANU I LIJEK 'Noa je željela vječni mir, ja se kao majka teško mirim s tim...'

Umrla je u svom domu.

Noa je tri puta silovana, kad je imala 11 i 14 godina. Kao 17-godišnjakinja rekla je da više ne može nastaviti sa svojim životom jer su psihičke posljedice zlostavljanja preteške.

Prema nizozemskom zakonu, djeca starija od 12 godina mogu zatražiti eutanaziju. Nakon toga, klinika se savjetuje s nizom liječnika i s roditeljima djeteta i odlučuje hoće li djetetu ispuniti želju. Odobrit će se samo u slučajevima kad je patnja pacijenta neizdrživa i stanje se ne može poboljšati. Noin zahtjev je, kako piše Washington post, bio odbijen. No ona je, kako pojašnjava Politico europe, odlučila da više neće jesti ni piti, a roditelji i liječnici su se složili da je neće prisilno hraniti.

Samo 2017.godine 6,585 ljudi odlučilo je završiti život eutanazijom u Nizozemskoj. Eutanazija je legalna samo u Nizozemskoj, Belgiji, nekim američkim državama i Kanadi.

Noa je odlučila posljednjih dane života svoju bitku ispričati na društvenim mrežama.

- Možda će ovo iznenaditi neke, ali ovo sam već dugo planirala i moja odluka nikako nije impulzivna. Umrijet ću za 10 dana. Nakon godina borbe, umorna sam, iscrpljena. Prestala sam jesti i piti - napisala je Noa.

'Dišem, ali ne živim...'

- Još uvijek dišem, ali ne živim, preživljavam - dodala je.

- Molim vas da me ne pokušavate odgovoriti od ovoga. Nemojte mi pisati da to nije dobro. Ovo je moja odluka i ona je konačna. Ako me volite, pustite me - rekla je Noa.

Noini roditelji nisu znali da im je kći tako loše sve dok u njezinoj sobi nisu našli plastičnu vrećicu punu oproštajnih pisama adresiranih njima, prijateljima i poznanicima.

- Bila sam u šoku. Nismo to shvaćali. Noa je divna, lijepa, pametna, društvena i uvijek vesela osoba. Kako je moguće da želi umrijeti. Doznali smo za njezine probleme prije godinu i pol, a ona je tu tajnu u sebi nosila godinama - pita se majka Lisette. 

- Svakoga dana ponovno proživljavam taj strah, tu bol. Uvijek sam u strahu, uvijek sam na oprezu. Do dana današnjeg, osjećam da mi je tijelo prljavo. U moje je tijelo provaljeno, to nikad ne može biti stvar koja se da popraviti - napisala je Noa koja je godinama imala problema s anoreksijom, a tijekom jednog boravka u bolnici, morali su je svezati kako si ne bi oduzela život.

Lani je primljena u bolnicu Rijnstate u kritičnom stanju, bila je izrazito pothranjena i na korak od otkazivanja organa. Hranili su je cjevčicama, što se može vidjeti na njenim fotografijama. O svojoj borbi napisala je i knjigu. U knjizi je Noa opisala borbu s PTSP-on nakon napada i silovanja koje je doživjela.

Otkrila je da je prvi put napadnuta i silovana kad je imala 11 godina na tinejdžerskoj zabavi, a isto joj se dogodilo i godinu kasnije. Potom su je s 14 godina dva poznanika silovala, a ona je godinama od srama šutjela.

Kontroverze još traju

Nizozemska je 1. travnja 2012. godine postala prva zemlja koja je legalizirala eutanaziju. Kontroverze oko pitanja postoji li pravo na smrt još uvijek traju.

Belgija je druga država u svijetu nakon Nizozemske koja je legalizirala eutanaziju no samo za starije od 18 godina. Belgijski zakoni dopuštaju eutanaziju ukoliko pacijenti jasno izraze želju i pate od nepodnošljive boli, uz detaljnu procjenu liječnika. 

Vjerske zajednice protiv

Katoličke vjerske zajednice protive se ovakvim postupcima, navodeći kako je to namjerno ubojstvo, a ne pomoć pri umiranju.

- Nijedan, pa makar i najmilosrdniji motiv – kao pošteda od besmislenog trpljenja – ne može oplemeniti životno-uništavajuću namjeru (iz)vršitelja eutanazije. Upotreba riječi pomoć pri umiranju za hotimično ubojstvo otkriva materijalističko-hedonističku sliku o čovjeku zagovorniku eutanazije - piše na stranici Biskupske konferencije BiH.

U Hrvatskoj nema eutanazije

Prije šest godina u Sisku, Joso Gregurić (60) iz milosrđa je ubio svoju kćer Marijanu koja je bila teško oboljela i nepokretna. Marijana je nakon operacije tumora na mozgu bila nepokretna. Njezin otac rekao je kako više nije mogao gledati muke svoje kćeri. Osuđen je u lipnju 2013. na dvije godine zatvora, odnosno na djelomičnu uvjetnu osudu. Gregurić je ubio svoju kćer tako što joj je kroz sondu za hranjenje dao neutvrđenu količinu tableta, te joj prerezao krvne žile.

Sutkinja je u obrazloženju rekla da je osuđen na najmanju moguću kaznu jer je, naglasila je, njegova nesretna kći Marijana tri godine vegetirala i da je u ovom slučaju riječ o velikoj obiteljskoj tragediji.

U Srbiji se raspravlja o legalizaciji

Srbija je jedna od rijetkih europskih zemalja koja je donijela prijedlog zakona koji bi omogućio provedbu eutanazije. 

Prijedlog ovog srpskog zakona predviđa pravo na eutanaziju kada su za to ispunjeni humani, psihosocijalni i medicinski uvjeti. Javna rasprava započela je 2. lipnja i trajat će do četvrtka 6. lipnja 2019.

Prijedlog zakona predviđa ujedno i promjene u Kaznenom zakonu, koje će omogućiti ubojstvo iz milosrđa, ali će isto tako kažnjavati zloupotrebe ovog prava.  Mogućnost usvajanja prijedloga ovog zakona dovela je do velikih podjela u javnosti, a najveću dilemu predstavlja mogućnost zloupotrebe ovog zakona.