Moje pripreme za put u Brazil: Osjećao sam se kao Travolta

Odmah u startu bilo bi odlično “popljuvati” samoga sebe. Moj jedini doticaj s plesom, do prošlog tjedna, bilo je gledanje filmova Johna Travolte i Patricka Swayzea.

I dok većina muškarčina smatra kako će im atmosfera Mundijala, koje pivo i “kockasti” dres biti dovoljni za “Groznicu brazilske večeri”, ima onih (ili nema?) koji su odlučili otići korak dalje. Točnije, jedan naprijed, dva nazad. Ne, dva naprijed, jedan nazad. Ustvari...

- Je’n, dva, tri. Je’n, dva, tri - samo brojite u sebi, objašnjava Zrinka Koržinek, instruktorica sambe u Zagrebu.
 Da ne zaboravim. Prije nego što sam odlučio potražiti pomoć, čuo sam da internetom kruži video u kojem slavna brazilska manekenka Gisele Bundchen objašnjava kako se pleše samba, no taj video je koristan koliko i onaj kako oprati kosu u svemirskoj postaji. 


- U Brazilu svi znaju plesati sambu, čak i nogometaši. Pleše se na svakom koraku - objašnjava Zrinka.


Još jedan razlog, ne tako marginalan, koji me je privukao sambi, a ne, primjerice, bečkom ili engleskom valceru, je mnogobrojnija pomoć. Nema u sambi jedan na jedan, ovdje je jedan na četiri. Jedan muškarac, četiri žene.

- Ovo su Ema, Lana i Karmen. One će se, zajedno sa mnom, brinuti kako bi što prije naučio - iznenadila me Zrinka.

I dok je u ostalim plesovima glavni “outfit” bijelo odijelo od poliestera, cure u sambi će vas dočekati u specijalnim, strastvenim kostimima. Prošlo je vrijeme Freda Astairea i leptir-mašni, ovo je ples pun ljubavi, senzualnosti, erotike, požude...

- Idemo pustiti muziku pa ćemo početi - govore mi cure odlazeći prema HI-FI liniji.

Skamenio sam se od straha da me iz zvučnika ne ošine “Kokolo” od Magazina, koji vjerojatno već 20 godina na svim svadbama i plesovima drži prvo mjesto.

- Ajmo, daj ruku - povikale su cure na prve taktove “Magalenhe” Sergija Mendesea.

- Brzo, klekni i podigni kažiprst - bila je sljedeća naredba, ne odveć teška. 

Glava, otprilike, u visini stražnjice. Njihove, naravno. Tada, jedna po jedna, Zrinka, Ema, Karmen i Lana, primaju moju ruku i izazovno kruže oko mene. Jedini problem je što ste - bespomoćni. Možete nemoćno promatrati kako djevojke, vitke figure i gipkih bokova u oskudnim kostimima, kruže oko vas.

- Nije ta samba uopće teška, treba samo znati klečati. Može još jedan krug - upitah.

- Može, ali ćeš se onda ustati. Slijedi koreografija. Ovo je tek početak.

- Molim?!!

‘Imao sam osjećaj da sam Travolta...’

- Najprije ćeš pratiti cure u krugu, a potom, na moj znak, poredat ćete se jedan pored drugog. Prvo se Ema okreće i njiše bokovima, potom ti, pa Lana i na kraju Karmen.

Tako mi je objasnila Zrinka. Naoko, lagano, “pljuga”, rekli bismo u Zagrebu. I bilo bi da me učiteljica nije presjekla mrkim pogledom.

- Idemo, sad još pet puta ovako.

Odmah mi je kroz glavu prošao John Travolta te njegove pripreme za “Groznicu subotnje večeri” i “Briljantin”. Kako bi mogao na plesni podij, trčao je dnevno više od tri kilometra i plesao tri sata.

- Jel’ znaš kako je samba dobila ime - upitala me je Zrinka dok sam, zadihan, brojio u sebi dvije sekunde kako bih, nakon Eme, okrenuo stražnjicu.

- Po afričkoj riječi ‘semba’, što znači bočno kretanje. Pa, miči onda tim bokovima.

Osim konstantnog njihanja bokovima, morao sam podizati i spuštati koljena. Kako Travolti nije mogla odoljeti ni pokojna princeza Diana, s kojom je 1985. plesao u Bijeloj kući, tako sam imao i ja osjećaj da je sve što trebam, kako bih impresionirao Brazilke, doći u Brazil.

- Gledaj, samba nije samo ples. Kad Brazilke prihvate poziv na sambu, tko zna... - objašnjavaju mi cure. Točnije, Karmen.

- Tko zna?? Kako to mislite?

- Neke očekuju više. Otvorene su.

E, tada sam se tek razbacao po parketu. Kroz glavu su mi prošle Brazilke, na ulicama Sao Paula...

- Prave Brazilke prepoznat će ovaj moj neosporivi talent - mislio sam gledajući kako lijevu nogu staviti ispred desne i mašući kukovima kao da sam pred žirijem najvećeg festivala trbušnog plesa “Oriental Festival of Europe” u Duisburgu.

- Sad klekni i raširi ruke. Cure će se postaviti oko tebe i to je to.

Dobro, jer da sam morao, makar i centimetar, raširiti noge, ne bih bio u stanju. Ruke još nekako, ali imao sam osjećaj da mi noge, uključujući i stopala, otpadaju.

- Jel’ gotovo - upitah.

- Jest, majstore sambe. Brazilke nisu sramežljive, bez stida prilaze, ali kad vide ovo...

Prevedeno, imam više šanse od Cristiana Ronalda. Zapravo, neću se šetati brazilskim ulicama, nego plesati. Opet sam se osjećao kao Travolta. Najboljom odlukom proglasio je prihvaćanje uloge u “Paklenom šundu”. Tako i ja prihvaćanje tečaja sambe.