Obavijesti

News

Komentari 141

'Noć prije Oluje nismo spavali, ujutro su nam rekli - kreće se!'

'Noć prije Oluje nismo spavali, ujutro su nam rekli - kreće se!'
1

Nakon Kupresa, Glamoča i Grahova molili smo samo da taj rat prestane, a tijekom Oluje sad je bio tu. I vijest da je oslobođen Knin dočekali smo preplavljeni emocijama, kaže Anri

Oluja je naša najsjajnija operacija. Da bi do nje došlo, trebalo je odraditi puno toga. I danas, 24 godine kasnije, ponosan sam na Oluju. I žao mi je što se na svaku njezinu obljetnicu sa svake kuće ne vijore hrvatski stjegovi, u spomen na sve poginule branitelje, djecu i 1900 nestalih, preplavljen emocijama govori nam Anri Targuš (45). Ovaj pripadnik 1. hrvatskog gardijskog zdruga, najelitnije postrojbe HV-a, pod direktnim zapovjedništvom tadašnjeg predsjednika Franje Tuđmana, obrani domovine dao je svoju mladost. Velikogoričanin rodom iz Osijeka domovinu se prijavio braniti kao 16-godišnji mladić.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

03:10

- Bio sam domoljub i poticao iz takve obitelji. Moj Osijek je bio napadnut, mnogi moji stariji prijatelji prijavili su se u ZNG, pa sam se i ja prijavio u Krizni štab MZ-a Knez Branimir. Isprva sam radio kurirske poslove i čuvao stražu. No kad se u srpnju 1991. godine zahuktalo, počeo sam odlaziti na prve linije obrane Osijeka - govori Anri.

Samostalnom izviđačkom vodu 106. brigade priključio se 1. prosinca 1991. godine i s njima prošao razna slavonska ratišta te branio Bosansku Posavinu. Nakon što se rasformirala 106. brigada, Anrija su s još 80-ak mladića poslali na vojnu obuku u Šepurine kraj Zadra.

- Na putu prema Šepurinama situacija se promijenila i preusmjerili su nas u specijalnu postrojbu Glavnog stožera Bojna Zrinski Rakitje. Od nas 80, nakon selekcije ostala su šestorica. S Bojnom Zrinski prošli smo sve bitke, a 1994. godine Bojna je prešla u 1. hrvatski gardijski zdrug. Mi smo do Oluje cijelo vrijeme bili na terenu - od akcije Zima ‘94., preko oslobađanja Kupresa, čišćenja Livanjskog polja, Glamoča i Grahova. Oluju smo dočekali na desnoj strani Livanjskog polja. Tu noć nismo spavali, pripremali smo se za nešto veliko, ali nismo znali za što - prisjeća se Anri te noći kad ih je, obasjane svjetlima farova vozila, zapovjednik postrojio i pročitao im zapovijed predsjednika Franje Tuđmana za vojnu akciju Oluja.

- Bila su tri sata. Grobna tišina. A mi prepuni adrenalina. Ponosni. Sve nas se dojmio dio iz zapovijedi koji je glasio: ‘I pod cijenu života akcija se mora odraditi’. Nema nazad. Helikopterom su nas prebacili u područje Šepurina, potom kamionima u Rovanjsku, gdje smo čekali daljnju zapovijed. Bili smo spremni za zadaću - ući u Obrovac. I ušli smo, neprijatelj nije pružao otpor. Od Obrovca do Gračaca čistili smo teren i nigdje nismo nailazili na veći otpor. Tu i tamo bismo naišli na neprijateljske džepove, no brzo bismo ih rješavali. Nakon Kupresa, Glamoča i Grahova molili smo samo da taj rat prestane, a tijekom Oluje sad je bio tu. I vijest da je oslobođen Knin dočekali smo preplavljeni emocijama, ali i oprezni jer smo znali da nismo do kraja završili zadaću. U Srb smo ušli 8. kolovoza, pregazili Unu i krenuli na uzvisinu prema selu Grbići - kaže Anri.

Odjednom je pred njih iz jedne kuće izašao srpski oficir.

- Pitao nas je: ‘Je li, bre, šta lupate na naše kuće?’. Tek tad smo shvatili da smo uletjeli u njihovu postrojbu. Nastao je fajt i bliske borbe su trajale sat vremena. Razbili smo neprijatelja, pobjegli su, a potom krenuli u kontranapad.

No nisu uspjeli - govori Anri, u to vrijeme zapovjednik voda u padobranskoj bojni, najelitnijeg dijela zdruga.

Nisu imali tenkove, ali su imali najodgovornije i najposebnije zadaće te ulazili u dubinu. U njegovoj postrojbi svi su bili 20-godišnjaci. Svi su ranjavani i po nekoliko puta, a neki su izgubili i živote, i to nakon Oluje.

- U akciji Južni potez 12. rujna 1995. godine poginuli su dozapovjednik Ante Šaškor i Dario Tomašević, moj prijatelj. Tad sam i ja ranjen. Upali smo u zasjedu, aktivirala se mina. Nalazio sam se metar od eksplozije. Bio sam ranjen te mi je stradala kralježnica. Odvezli su me u bolnicu u Livno, a potom me prebacili u Varaždinske toplice. Dijagnosticiran mi je Guillain-Barréov sindrom, autoimuna bolest perifernog živčanog sustava. Liječnici su mi davali male šanse, gotovo nikakve. Nisam htio odustati te sam potajice radio sklekove i zgibove. Oporavio sam se i ni liječnicima nije jasno kako - govori Anri, koji se u postrojbu vratio 1996. godine.

Godinu dana kasnije završio je i Commando tečaj - najtežu obuku u HV-u ikad, “Tovko ’97”, nakon koje postaje komandosom. Kao jedan od desetak odabranih specijalaca, 8. lipnja 1997. bio je u pratnji predsjednika Franje Tuđmana na nenajavljenom sastanku u Vukovaru sa srpskim čelnicima.

- Tijekom sastanka smo cijelo vrijeme bili skriveni u bolničkom helikopteru. U slučaju napada na predsjednika, plan je bio da ga izvlačimo i ostanemo se braniti u Vukovaru dok ne stigne pojačanje. Nakon smrti Gojka Šuška, a potom i Franje Tuđmana, nastala je prava hajka na pripadnike Zdruga. Dolaskom SDP-a na vlast i po zapovijedi tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića, postrojba Zdrug biva ugašena i njezini pripadnici raspoređeni su po raznim postrojbama - mirnim glasom priča Anri, koji je završio u 350. vojno-obavještajnoj bojnoj. Kako nam kaže, u toj bojnoj osjetila se velika netrpeljivost prema pripadnicima Zdruga. Prisilno je umirovljen 1. siječnja 2005. godine.

- Bez obzira na to što sam tad bio apsolvent na Kineziološkom fakultetu, bila mi je uskraćena mogućnost daljnjeg profesionalnog rada i napredovanja te nakon preustroja postrojbe nisam dobio nijedno ustrojbeno radno mjesto, nego mi prisilno otvaraju bolovanje i šalju me u mirovinu. Kad sam odlazio iz postrojbe, navratio sam do zapovjedništva da mi daju orden Domovinske zahvalnosti koji se kod njih nalazio, a nije mi još bio uručen. Jedna je djelatnica u mnoštvu papira razbacanih u ormaru izvukla moju plaketu. Na upit o tome gdje je orden, odvratila je da joj je žao i da su ga negdje zagubili - s mukom se prisjeća Targuš.

Život je posvetio supruzi i kćerima od 17 i 10 godina, s kojima se ponosi. U međuvremenu je diplomirao i otvorio hrvački klub u Velikoj Gorici. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović je 2017. godine odlikovala 1. hrvatski gardijski zdrug i Bojnu Zrinski.

Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Komentari 141
Epidemiolog Kaić o virusu koji se širi u Kini: 'Kola među nama, nije nov, nema mjesta panici'
HMPV NIJE NOVA KORONA

Epidemiolog Kaić o virusu koji se širi u Kini: 'Kola među nama, nije nov, nema mjesta panici'

Kina bilježi porast oboljelih zbog HMPV virusa. Epidemiolozi kažu da on nije nov, dugo je među nama pa onda postoji iimunitet, koji na koronu nismo uopće imali. Cjepiva nema pa je rizik za malu djecu i starije veći
Stranačke upute: Svaki HDZ-ovac treba dovesti još 3 glasača koji će zaokružiti Primorca
Stranačka operacija za drugi krug

Stranačke upute: Svaki HDZ-ovac treba dovesti još 3 glasača koji će zaokružiti Primorca

Svaki je član HDZ-a dobio WhatsApp poruku s detaljnim uputama kako privući što više glasača da iziđu na izbore te prezentaciju usporedbe Primorca i Milanovića u kojoj se vrednuje domoljublje, aktivnost u sportu...
Do kraja života nije znao crtati, poginuo je u svom Mercedesu, a bio je arhitekt ispred vremena
ZAGREBAČKI VIZIONAR

Do kraja života nije znao crtati, poginuo je u svom Mercedesu, a bio je arhitekt ispred vremena

Spisateljica i arhitektica Ena Katarina Haler za Express je pisala feljton povodom 130. godišnjice rođenja arhitekta Drage Iblera, Zagrepčanina koji će uz taj grad ostati vezan tijekom cijelog profesionalnog života