Nobelovka za 24sata: Plaši me ovaj povratak konzervativizmu

Vijest da dvije Nobelove nagrade, jedna za 2019. a druga za 2018. godinu, idu poljskoj književnici i austrijskom piscu, već su izazvale značajne reakcije u Hrvatskoj. Oba književnika, naime, uz Hrvatsku nisu vezana samo izdanjima i prijevodima svojih djela na hrvatski jezik. Nobelova nagrada za književnost za 2018. godinu pripala je poljskoj autorici Olgi Tokarczuk, za djelo Imagination, dok je Peter Handke dobio Nagradu za 2019. godinu "zbog velikog dopirnosa lingvistici".

Olga Tokarczuk dobro je znana našoj publici, a o svojim je djelima i svom pisanju prošle godine otvoreno govorila za 24sata i Express, naročito o "Knjigama Jakubovim", koje su tada izašle kod nas.

Govoreći o reakcijama poljske desnice na ovaj bestseler, a bila je gošća i u studiju 24sata gdje je s njome razgovarao izdavač i glavni urednik Frakture Seid Serdarević, Olga Tokarczuk je izjavila: "Moja proza u njima (u desnici, op. a.) pobuđuje negodovanje, osjećaju snažan otpor prema kao lijevo orijentiranom piscu, čak me vide kao pisca buntovnika koji želi srušiti ono što se desetljećima gradilo". Govorila je jasno i skretanju poljskog društva prema konzervativizmu, pa je, očito dobro upućena i u hrvatska zbivanja, rekla: "Poljaci širom svijeta se priklanjaju konzervativizmu obnavljajući nacionalizam. Za mene je to strašna stvar, osjećam se kao u klopci i uistinu se bojim tog pravca. Poljsko društvo je zatvoreno za političke i druge diskusije, puno je agresije, 'velikih' ideja koje ne reflektiraju stvarnost. Slično se događaj i u drugim državama Europe i to je zastrašujuće...".

NAGRAĐIVANA KNJIŽEVNICA Olgi Tokarczuk poljska desnica prijetila smrću: 'Vrijeđa naciju'

No, drugi je nobelovac, baš kao i njegovo djelo, još snažnije usađen u hrvatski kulturni zemljovid. Krajem šezdesetih su Handkeovi komadi izvođeni u zagrebačkim kazalištima, njegove romane su prevodili i objavljivali tada najuglednije zagrebačke izdavačke kuće (August Cesarec, Mladost, Znanje)... Ali, po majci Slovenac, ovaj pisac je razbjesnio hrvatsku javnost 1996. godine, kada je objavio esej “Jedno zimsko putovanje prema Dunavu, Savi, Moravi i Drini – ili pravda za Srbiju” u kojem je posve otvoreno stao na stranu Miloševićeve velikosrpske politike, do te mjere da čak i neutralni srpski mediji danas jasno pišu kako je Handke bio "nekritički poštovalac Miloševića". Tako su i mišljenja o Handkeu danas u Hrvatskoj podijeljena, pa dok jedni poručuju da ga treba čitati i poštovati neovisno o njegovim političkim akrobacijama, provokacijama ili, naprosto, glupostima, jer je to i pisac, kako je nedavno objavio Die Zeit, bez kojeg je nemoguće zamisliti njemačku  književnost, drugi su odlučni u želji da Handke bude prognan s literarne scene jer svoje stavove o Srbiji i Miloševiću nikad nije mijenjao ni korigirao.

U obranu Handkea, odnosno njegove književnosti, dio intelektualaca ističe i činjenicu da je on privatno itekako prisutan u Hrvatskoj, da je i svoju prvu knjigu napisao na Krku, te da bi on, zbog načina na koji su mu djela tretirana prije četrdeset i više godine, njihove recepcije ali i njihova utjecaja na hrvatsku literaturu (pa i zbog putopisa kroz hrvatske krajeve) trebao biti i 'hrvatski pisac'. Srpski mediji, očekivano, vijest da je Handke dobio Nobelovu nagradu slave kao da ju je osvojio neki od njihovih literarnih mitomana s kraja osamdesetih godina, pa danas ni Handke na kraju nije bio sretan činjenicom da ga Srbi glorificiraju kao svog junaka zbog njegovih eseja. Nedavno im je javno rekao: "Slavite me, obožavate me, dižete me do neba. A šta ste to čitali moje? Ništa."