Drage moje žene, i ja sam bila u braku u kojem me suprug psihički gazio; od pitanja zašto sam došla s posla 5 minuta kasnije nego jučer, provjeravanja mobitela jer sam malo duže razgovarala sa kolegicom a on nije znao sa kim pričam, svakodnevnog zvanja na posao sa pitanjem "di si?", prigovaranja ako bih obukla suknju do koljena jer za njega je to bila minica, prigovaranja zašto sam ispekla voćni kolač kojij djeca vole, a ne neki sa hrpom margarina i čokolade koji baš on voli....ima još toga, ali pisala bih predugo.....dvije godine iza razvoda našla sam se u jednoj vezi za koju sam u početku mislila da je bajka jer je bio pažljiv, osjećajan, prisutan...sve dok nije počelo sa zašto ti baš danas moraš kćeri na informacije, zašto me ne zoveš s posla kad ti pošaljem poruku, glupa si i indolentna, živiš u selendri, tvoje djeca su derišta, kuća ti je štala (živim nedaleko od Zagreba, kuća mi je uređena, a djeca su mi pametna, dobra i ponosna sam na njih).......sve dok nije skoro do kraja ubio ono malo samopouzdanja što mi je ostalo nakon braka i kada sam ga jednostavno bez riječi pozdrava ostavila........još dan danas ga nisam vratila i mislim da ga više nikada u potpunosti i neću, ali ne dam se i idem naprijed sa smješkom, uživam u životu i svojoj djeci, a ovaj dvojac me nije pobijedio......zato držite se i ne dajte se i pokažite svoje ja dok je vrijeme........:):):):)